SLOBODA – OSLOBOĐENJE I MIR

Martinus

Sloboda i mir Sloboda u svojim brojnim oblicima i nijansama jest cilj kojem teže i za kojim čeznu svi ljudi. Ljudi traže oslobođenje kroz politiku, znanost, religiju, umjetnost itd. No istovremeno dok čeznu za slobodom, ljudi također čeznu za mirom i uvijek nanovo otkrivaju da kada se žele osloboditi od vanjskih ograničenja, to se događa na račun mira. Ukoliko postoji vremenski period kada na svijetu prividno vlada mir, još uvijek postoje velike grupe ljudi koje ugnjetavaju diktatori ili ljudi na visokom položaju. To naravno kod potlačenih stvara buntovnost i potrebu za oslobođenjem, tako da je samo pitanje vremena kada više neće biti mir. Što uzrokuje ta promjenljiva stanja kada među ljudima ne postoje ni pravi mir ni prava sloboda ? Niti jedan čovjek ne može biti potpuno slobodan sve dok on nije u skladu sa silama prirode i svemira. Zapravo ljudi su često u potpunom neskladu sa tim silama, što ih dovodi do toga da doživljavaju nesretnu sudbinu, bolesti i patnju. Da bi postali slobodni, ljudi prije svega moraju saznati što ih to veže i ograničava. Tek će se tada oni moći osloboditi i doživjeti pravu slobodu – i oni će tada također doživjeti mir. Ljudi svoje želje zadovoljavaju u skladu sa principima životinjskog carstva Ljudi uglavnom misle da ih vanjaska ograničenja sprječavaju u oslobođenju i oni su često vrlo kritični prema vanjskom stanju stvari, prema drugim ljudima i svemu što ih okružuje. Oni ne znaju da čim čovjek uputi kritiku, on je vezan. Da bi ljudi postali slobodni oni se moraju uzdići iznad svih želja i kritika. Na određeni način ljudi se nalaze u neprirodnom stanju sve dok njeguju želje. Izuzetak toga je naravno praželja, tj. želja za životom.

Želje za slobodom i mirom predstavljaju prirodne nijanse želje za životom ili praželje, ali zato što ljudi ne poznaju život i njegove zakone oni pokušavaju postići slobodu i mir putevima koji ih uvijek nanovo vode u nova ograničenja i okove, u brojne varijacije rata i nesklada. No time oni stječu iskustva, a putujući putem iskustava oni također dolaze do slobode i mira, jer su oslobođeni svih ljudskih i, gledano iz kozmičke perspektive, neprirodnih želja. Mračni uslovi koji trenutno postoje na svijetu rezultat su takvih neprirodnih želja, tj. želja koje su prirodne u životinjskom carstvu, ali ne i u ljudskom carstvu. To je želja za posjedovanjem i želja za ispoljavanjem moći. Napisano je da čovjek treba podčiniti Zemlju, ali sve dok je čovjek rob svojih vlastitih želja to se ne može dogoditi. Kao odgovor na to netko bi mogao prigovoriti da zemaljski čovjek pripada životinjskom carstvu i stoga za njega mora biti sasvim prirodno da ima iste želje kao i životinje, samo s tom razlikom da on ima određeni stupanj inteligencije koju može koristiti kako bi zadovoljio svoje želje, dok životinje imaju samo instinkte. No paradoksalno je to da ljude upravo njihova inteligencija udaljava od sklada sa prirodom i životom i odvodi ih na stranputice, dok životinje, zahvaljujući svojem instinktu, žive u skladu sa prirodom i životom, iako nisu svjesne toga. Proturječnost koja se nalazi iza sadašnje sudbine zemaljskog čovječanstva sastoji se u tome da su zemaljski ljudi počeli njegovati prirodne ljudske želje za slobodom i mirom, ali oni žele zadovoljiti te prirodne ljudske želje u skladu sa principima životinjskog carstva i oni to čine zato jer, gledano iz perspektive evolucije, oni predstavljaju prijelazni stadij između pravog životinjskog carstva i pravog ljudskog carstva. Intuicija i sloboda Božja svemoć vodi ljude ka vječnom miru. No što je sa slobodom ? Ako ljude vodi Božja moć, onda oni nisu slobodni. No, čovječanstvo je vođeno upravo ka slobodi. To izgleda kao proturječnost, ali to je samo privid. Ljudi su vođeni putem stjecanja iskustava, a iskustvo ih oslobađa jer kroz ta iskustva oni ne razvijaju samo svoju inteligenciju, već i svoje osjećaje i intuiciju. U onoj mjeri u kojoj zemaljski ljudi još uvijek nisu razvili svoju intuiciju, putem koje bi oni bili u skladu sa vječnim zakonima i principima svemira, oni se zatvaraju u mentalne zatvore. No, intuicija će ih osloboditi i putem nje će mir također postati činjenica, jer će on zračiti iz ljudskog uma kao unutarnji mir i čovjek će sijati mir i ljubav svuda oko sebe. Čovjek treba sijati mir kako bi požnjeo mir, i sve dok ljudi siju rat oni neće moći požnjeti ništa drugo nego rat. Sigurno će nastati posljedice djela i proizlazeći uzroci, međutim kroz iskustvo učenja koje one stvaraju ljudsko suosjećanje će osloboditi ljude od principa ubijanja i njegovih posljedica. Nitko ne može postići pravo oslobođenje sve dok njegova jedina želja ne postane da bude na radost i blagoslov svojoj okolini i sve dok on ne postane taj koji će radije sam patiti nego da drugima uzrokuje patnju. Naravno da je to teško razumjeti zemaljskim ljudima koji vjeruju da se sloboda može steći oslobađanjem od vanjskih ograničenja. Naravno da i vanjske okolnosti imaju svoju ulogu u postojanju, ali kroz vlastitu karmu, kroz ono što čovjek sije, on stvara najbolje moguće vanjske uslove za budućnost i čovjek to ne čini sijanjem nemira i rata. No, sve dok ljudi žele nemir i rat, oni će stjecati iskustva koja su neophodna kako bi oni postupno počeli željeti nešto drugo. Blagoslovljeno je pravo oslobođenje jer se ono zasniva na čovjekovom kontaktu sa svetim duhom. Sveti duh je stanje svijesti Današnji ljudi, koji su prilično oprezni po pitanju izraza «Bog» ili «svetost», tvrde da nemaju nikakav kontakt sa «svetim duhom». Međutim, istina je da svaki puta kada čovjek osjeća radost kada je mogao usrećiti nekog drugog čovjeka, ono što on doživljava je mali bljesak «svetog duha». Sveti duh nije osoba ili stvar, to je stanje svijesti. Kada je čovjek potpuno prožet tim stanjem svijesti, ne samo u bljeskovima, on je oslobođen i postao je poput Boga. Sveti duh je najviše znanje o životu i pomoću njega život prestaje predstavljati misterij. Kroz to stanje svijesti čovjek zna da sloboda nije nešto što on može uzeti ili zahtijevati, jer čineći tako on bi se samo još više vezao. Sloboda je nešto što čovjek daje u obliku ljubećeg načina razmišljanja i života. Stoga bi netko mogao pretpostavljati da ako bi ljudi odjednom jednoga dana dali slobodu svim bićima, nastao bi veliki mir. No, to se ne može dogoditi. Čovjek ne može propustiti dio evolucije, veliki mir ne može doći odjednom. Isto kao što jabuka mora proći kroz svoj gorki stadij prije nego što dosegne zreli stadij, tako i čovječanstvo mora proći kroz svoj gorki stadij prije svojeg sazrijevanja ili spremnosti za veći mir i slobodu. To naravno ne znači da čovjek koji je više napredovao od prosječnog čovjeka (ukoliko je to slučaj, to je samo rezultat patnji u prethodnim inkarnacijama) mora čekati sve dok i drugi ne steknu slična iskustva. Svakako postoji potreba za ljudima koji mogu drugima pokazati put, ne kroz fanatične pokušaje za «preobraćenjem» ili kroz netolerantno ponašanje koje proizlazi iz uvjerenja da on zna više od drugih ljudi, već kroz snagu primjera.

Zemaljski čovjek postaje zrelo ljudsko biće kada on shvati da ima slobodu opraštati i izbjegavati razmišljanje o osveti ili biti ogorčen, razočaran, depresivan ili ljut zbog ponašanja drugih. Čovjek treba drugima davati slobodu i to se treba naučiti iz života jer nitko ne može zahtijevati od ljudi vole. Potrebne su velike pripreme da bi se došlo do sklonosti ka ljubavi. Najvažniji dio tih priprema su iskustva koja uključuju patnju ili mračnu karmu. Drugi dio priprema je duhovna znanost; to može biti od ogromne pomoći i velika podrška u svakodnevnom životu za svakoga tko je kroz patnje i poteškoće došao do određenog stupnja razvoja. I treći, također vrlo važan dio priprema za stanje ljubavi, a time i za oslobođenje i mir, je primjer drugih ljudi, njihovo ljubeće ponašanje, razumijevanje i sposobnost da se bude ljubazan i spreman pomoći. Čovjek želi postati poput njih i to je ogromni poticaj i inspiracija na putu ka svjetlosti.

 Religija i znanost neće ostati u suprotnosti

Tijekom proteklih 2000 godina djelovale su moćne sile kako bi pomogle čovječanstvu da izađe iz životinjske zone i krene ka ljudskom carstvu. Objavljivano je širom svijeta da čovjek treba izbjegavati činiti zlo i težiti tome da čini dobro. Bili su uvedeni sakramenti i krštenje kako bi vodili ljude ka pozitivnijem stanju vjere i nade. Slično tome bilo je neophodno ponuditi ljudima nadu da će njihovi «grijesi biti oprošteni» kroz vjerovanje, kao što su crkvene ceremonije mogle dovesti ljude – kratko vrijeme nakon ceremonije – do toga da žive u nekoj vrsti uzvišenog stanja ili atmosfere. No na taj način ljudi nisu postali mudriji; spasenje svijeta sada mora koristiti nove sile.

Crkve i religije više ne mogu voditi naprijed milione ljudi, jer njihove dogme ne odgovaraju njihovom smislu za logiku. Oni su stekli višu svijest i novo znanje i oni više ne mogu vjerovati. Vjerovanje nije nešto što se može naučiti, to je sposobnost koja blijedi kako se razvija sposobnost logičkog razmišljanja. Zadatak znanosti je pokazati ljudima što se isplati, a što se ne isplati. To može zvučati cinično, ali nije, sve dok razumijemo da to nije pitanje novca već pitanje toga što je pozitivno, a što negativno za ljude. Znanost i tehnologija predstavljaju početak novog misaonog područja za zemaljsko čovječanstvo, koje uči razmišljati na novi način. Te nove misli izgledaju da su u suprotnosti sa starim religioznim stajalištem. Sadašnji zadatak spasenja svijeta je pokazati ljudima da je to samo prividna razlika u mišljenju i da su religija i znanost jednako potrebni ljudima i da apsolutno nema potrebe da one budu u međusobnom neskladu. Dakle, zadatak spasenja svijeta je, putem duhovne znanosti, pokazati ljudima što se isplati i to uključuje ideju da čovjek ima slobodu okrenuti desni obraz kada je udaren po lijevom.

Civilizacija nema ništa sa oružjem i vladanjem. Za životinje je ubijanje od životne važnosti, ali apsolutno nema smisla da ljudi ubijaju kako bi živjeli. To se ne isplati. Naravno da nema smisla tome podučavati ljude koji to ne mogu razumjeti, jer oni još nisu stekli neophodna iskustva i upravo to će oni steći kroz svoja buduća djela i povratne valove karme. Čovjek stoga treba pokušati razumjeti da je tim ljudima potrebno pružiti slobodu da siju sjeme koje će im dati iskustva koja im nedostaju i koja onemogučavaju njihov razvoj. Gledano iz kozmičke perspektive ljubeće je da oni dobe takva iskustva, iako to može biti teško razumjeti kada se gleda iz male, lokalne perspektive jednog jedinog života. Počeci mira Za one ljude koji iz cijeloga srca žude za mirom često može biti teško u današnje vrijeme vidjeti gdje trebaju intervenirati kako bi djelovali u pravom smjeru i zbog zbunjenosti mnogi ljudi odustaju. No, čovjek ne bi trebao odustati, čovjek ne bi trebao sjediti skrštenih ruku i misliti da ništa ne može učiniti. Svaki pojedinac treba raditi na stvaranju mira u svojoj vlastitoj svijesti i tek tada će on moći utjecati na svoju okolinu i na taj način pomoći stvaranju mira i harmonije svugdje oko sebe. No, ono što je potrebno prije toga, što je apsolutno neophodno, jest imati mir u sebi, tako da čovjek ne osjeća antipatiju prema bilo kome ili bilo čemu. No, kako se čovjek može osloboditi smrtnog stiska antipatije ? Razumijevanjem da sve predstavlja dio Božjeg plana koji vodi živa bića ka svjetlosti, ka miru i slobodi, i da se svako živo biće u svakom trenutku nalazi na stupnju razvoja koji je doseglo kao rezultat svojih prošlih iskustava i da ne može razmišljati i ponašati se drugačije od onoga što mu dozvoljavaju njegova iskustva. Kada nam drugi čine zlo ili se ponašaju prema nama na negativan način, oni su samo instrumenti ili glasnici naše negativnosti iz prošlosti. Dakle, kako im mi odgovaramo, kako reagiramo na njihove negativne misli i djela ? Započinjanjem rata i izražavanjem naših povrijeđenih osjećaja i ljutnje ? Mi smo slobodni tako činiti, ali ako se oslobodimo ljutnje, taštine i sličnih nehumanih vrsta misli, mi imamo slobodu napraviti nešto bolje, posijati sjeme mira, sjeme koje će, poput gorušićinog zrna iz parabole, izrasti u veliko drvo i pokriti čitavu Zemlju. Brojni različiti načini gledanja na istinu U vrlo velikoj mjeri nemiri na svijetu se temelje na činjenici da zemaljski ljudi žele promijeniti jedni druge. Ljudi imaju jedan određeni pogled na stvari, neku vrstu recepta kakvi trebaju biti život i ljudi i za one ljude koji ne pašu u taj recept smatra se da su «u krivu» i stoga ih se mora mijenjati. Ljudi čak mogu biti zahvaćeni tkzv. svetim bijesom ili pravednom ljutnjom nad činjenicom da postoje ljudi koji imaju potpuno drugačije razmišljanje o religiji ili politici od njihovog. A s obzirom da među ljudima postoje brojni različiti recepti, koji svi sadrže ovaj ili onaj mali dio istine, vrlo je lako sukobiti se oko toga kako se može stvoriti mir na svijetu. To zvuči nerazumno, no to je tako, i tako to mora biti, jer ljudi moraju imati slobodu da stječu iskustva koja će ih uistinu osloboditi. Osloboditi ih od čega ? Od svega u njihovom svijetu shvaćanja i ideja što nije u skladu sa istinom, tj. sa vječnim zakonima života. Sam život ispravlja misli i ideje ljudi kroz proces koji nazivamo sudbina i da bi to ispravio, život, što je istovjetno Bogu ili Providnosti, koristi alat ili instrument koji je najbliži, naime naše bližnje ili sva druga živa bića.

Ograničavanjem drugih, čovjek sam postaje ograničen. Dozvoljavanjem da drugi budu slobodni, čovjek sam postaje slobodan. Čitavo postojanje je jedan veliki ljubeći proces i moj je zadatak pokušati vam to pokazati kroz svoje analize. Ja ne želim da vi vjerujete u mene i u ono što govorim, ali za vas može biti od vrlo velike važnosti razumjeti da sam došao do tih istina kroz doživljavanje same prirode i samoga života. Biblija predstavlja istinu u svojim glavnim zaključnim odgovorima, ali čovjek treba u samome životu ili prirodi tražiti način razmišljanja koji vodi do tih zaključnih odgovora. Taj način razmišljanja će postati novi oblik znanosti, oblik znanosti koji predstavlja prirodni nastavak i produžetak fizičke znanosti. Teorija i praksa S obzirom da nema smisla da vi vjerujete u mene ili moje analize, kako onda možete doći do spoznaje da su ove analize ispravne ? Tako da koristite svoj smisao za logiku i svoju sposobnost ljubavi. U onoj mjeri u kojoj posjedujete ove snage svijesti, postupno ćete svojom vlastitom snagom doći do stvarnog razumijevanja i doživljavanja velikog zaključnog odgovora : «sve je vrlo dobro» ! Brojni ljudi misle da sam stekao svoje znanje čitanjem, ali nisam. Moj život je živi primjer toga da čovjek može doći do znanja na neki drugi način osim kroz knjige i obrazovanje. Svako znanje treba izvirati poput vode iz izvora. Ja sam svoj vlastiti izvor, sve što vam govorim doživio sam u samom životu. Do takve će slobode jednoga dana doći svatko od vas. Vaša sposobnost vjerovanja degenerira i budi se vaš smisao za logiku, kao i vaša sposobnost ljubavi, i tamo gdje vam nešto nedostaje Bog će vam pomoći da kroz svoju karmu steknete iskustva koja su vam potrebna. No, kako moje analize mogu biti korisne ? U sadašnjem stanju kozmologija vam može biti od velike koristi jer to nije niti sektaški religiozni pokret, putem kojeg ćete biti «spašeni», niti politička stranka koja vam želi nametnuti mišljenje koje pokazuje netrpeljivost prema drugim mišljenjima. Rad sa kozmologijom postavlja pred studenta određene zahtjeve, ne samo intelektualne; taj aspekt rada nije onaj koji je najteži. Ukoliko čovjek prihvaća taj materijal postupno, kao što bi trebao, malo po malo razvit će se stanice mozga koje su još uvijek latentne i čovjek će primjetiti kako postupno raste njegova sposobnost razumijevanja, paralelno sa njegovom sposobnošću objašnjavanja analiza drugima koji su gladni takvog znanja i uvida. No, iako se čovjek koncentrira na teoretsko proučavanje, ne smije zaboraviti na praktično ponašanje. Ono je još važnije jer je u potpunosti vlastito. I ne može se pobjeći od praktičnog vježbanja, jer kao što nitko ne može postati genije na nekom umjetničkom području bez prakse, vježbanja i strpljivosti i neprestanog rada, isto tako nitko ne može postati genije u izražavanju života na ljubeći način tako da predstavlja blagoslov i radost za okolinu, bez vježbanja, prakse i činjenja grešaka; čovjek iz svega toga uči i postupno razvija istinsku sposobnost ljubavi.

Čovjek u jedinstvu sa Bogom

Proučavatelj kozmičkih analiza doći će do razumijevanja da su one ispravne putem svoje sposobnosti ljubavi i svojeg smisla za logiku. Trebaju biti korištene obje snage svijesti i čim više netko radi sa tim snagama u svojem vlastitom srcu i umu i pokušava ih dovesti u međusobnu ravnotežu, veća je mogućnost da će energija intuicije stupiti u dnevnu svijest. A putem intuicije čovjek dolazi u kontakt sa univerzalnim oceanom znanja koji predstavlja Božju svijest ili sveti duh. Kozmičke analize brane sve i svakoga i ne napadaju nikoga i ništa. One omogučavaju učeniku da dobije pregled toga zašto su uslovi i živa bića takvi kakvi jesu i one pokazuju put ka miru. Proučavajući moje analize uvijek ćete doći do jednog jedinog i konačnog zaključka : sve je vrlo dobro. Meni to nitko nije rekao, već sam kroz svoju vlastitu snagu uvida naučio sve te stvari od samoga života, i to je postalo mojim zadatkom pokazati svijetu da život nije misterij. Sve što doživljavamo predstavlja direktan govor života upućen nama samima. Ljudi se neprestano nalaze u direktnom kontaktu sa Bogom, iako toga oni trenutno nisu svjesni. No, oni će toga postati svjesni. Tijekom vremena doživjet ćete da ste jedno sa Ocem. Ja sam jedno sa Ocem jer ja sam jedno sa zakonima života, zahvaljujući činjenici da je moja sposobnost mišljenja u skladu, a ne protiv zakona i moje riječi stoga predstavljaju istinu. No, to nije nešto zbog čega bi mene trebalo uzdizati, to nije nešto zbog čega ja više vrijedim od drugih. Da ja tako mislim, moje misli sigurno ne bi bile na istoj valnoj duljini sa zakonima života. To je stanje koje su postigli svi prije mene i koje će postići svi nakon mene. To je stupanj svijesti koji će prije ili kasnije postići svaki pojedini zemaljski čovjek. Tama treba biti pretvorena u svjetlost u srcu i umu svakog pojedinog čovjeka Vaš je posao proučavati moje analize. Vi bi trebali istraživati ove stvari i život će vam se objaviti. No, prilikom proučavanja čovjek treba imati ispravan stav. Čovjek treba biti čistoga srca kako bi mogao vidjeti Boga. Čiste su misli ljubavi. Svatko tko širi misli ljubavi zadobiva povjerenje ljudi. Ne možete ni zamisliti koliko je važno da šaljete misli ljubavi prema onim ljudima koje ne volite i koji vas ne vole.

Što je to u vama da ne volite te ljude ? To nije čovjek u vama. Sasvim suprotno, čovjek u vama ponekad vam govori kroz vašu savjest, kada ste ljuti ili ogorčeni u mislima ili ponašanju. Ne, to je životinja u vama, svijest džungle, koja ne voli druge ljude i koja ih krivi za brojne stvari za koje prividno izgleda da su oni krivi. No, to je samo privid. Upravo tu vam analize mogu pomoći. Pomažu vam razumjeti da nikako nije moguće da budete izloženi ogovaranju, ljutnji, spletkama ili drugim neugodnostima od strane drugih ljudi, da to nije nešto što ste sami posijali u prošlosti i sa čime još uvijek niste gotovi ili od čega još uvijek niste oslobođeni, i da možete razumjeti da put ka oslobođenju, a time i ka slobodi i miru, vodi kroz vašu vlastitu svijest, vašu sposobnost opraštanja , prevazilaženja mržnje, ljutnje, ogorčenosti, ljubomore i sličnih načina razmišljanja u vašem umu.

Netko treba početi pretvarati tamu u svjetlost i vi nikada nećete postići mir ili slobodu sve dok taj netko niste vi. Ne smijete očekivati da ljudi budu drugačiji nego što jesu; niti trebate razmišljati da ih možete promijeniti. Nečiji karakter se ne može odjednom promijeniti, on se treba razviti. Ako vam netko nanese nepravdu, to je stara nepravda koju ste sami počinili koja vam se vraća, no ako sada možete oprostiti toj osobi i misliti «on ne zna što čini», vi se tada, svojom slobodnom voljom, nalazite na istoj valnoj duljini sa Kristovim načinom postojanja i razmišljanja. Čovjek nema boljeg primjera od Krista kada je u pitanju pokazivanje ljubavi. No, mi se trenutno trebamo naučiti da je logično opraštati i slati misli ljubavi također onima koji nas mrze i proganjaju.Naravno, čovjek treba koristiti zdravi razum i zdravi način razmišljanja, jer je potrebna logika da bi se živio život i razumjeli drugi ljudi. Isplati se ispravno ponašati, kako za ljude kojima bi čovjek želio pomoći, tako i njemu samome. Ljubav nije samo milovanje i nije u skladu sa ljubavlju biti «mekan» ili budalasto dobar.

Nije u skladu sa ljubavlju kada roditelji razmaze svoju djecu, dok je u skladu sa ljubavlju odgajati ih u razumijevanju da se sloboda ne sastoji u tome da ona čine samo ono što žele ukoliko to smeta ili šteti drugim ljudima ili drugim živim bićima. Ljudska sloboda je sloboda slanja misli ljubavi u svim situacijama i svim bićima, bez obzira što nam ta bića čine. Postoje situacije kada čovjek mora biti čvrst, kako sa djecom, tako i sa odraslima, kada je takvo ponašanje u najvećem skladu sa ljubavlju. No, u takvim slučajevima čovjekov stav se treba temeljiti na mislima ljubavi, a ne na ljutnji ili bijesu. Sadašnje stanje zemaljskog čovjeka predstavlja kariku u ogromnom evolucijskom procesu Nema smisla biti ljut na nekog dugog čovjeka jer je njegov stav prema stvarima drugačiji od našega. Svako biće se u svakom trenutku nalazi na vrhuncu svojeg razvoja i od tuda ono oblikuje svoj pogled na život. Život je najsavršeniji što može trenutno biti, no on će biti drugačiji sutra, za nekoliko godina, stoljeća ili tisućljeća. U svako biće će doći «novo nebo i nova Zemlja», kao što je napisano, što znači novi stav svijesti u kojem smisao života više neće biti misterij. Također će nastati nova ekonomija i administracija na svijetu, tako da će sva bića dobiti sve što im treba za život i neće morati ropski raditi za to, neće morati raditi posao koji ih ne zanima. Umjesto toga oni će raditi posao koji žele, gdje će njihove sposobnosti doći do izražaja, što će biti od koristi i na radost cjeline. Svi ljudi će kroz kozmičku vidovitost dobiti uvid u zakone života i slobodu da doživljavaju život na mnogo bogatiji i ljepši način nego danas. To vam može zvučati fantastično, ali razmislite što se sve dogodilo od kada su ljudi bili bića iz kamenog doba, zapravo od kada su bili životinje ili biljke. Milioni godina su doveli zemaljskog čovjeka do njegovog sadašnjeg stupnja razvoja i za otprilike 3 000 godina na Zemlji će postojati zajednica visoko razvijenih bića koja su došla toliko daleko po pitanju slobode i oslobođenja od materije da će oni moći materijalizirati i dematerijalizirati svoja fizička tijela, što znači da se oni više neće morati inkarnirati i disinkarnirati na pomalo težak način koji nazivamo rođenje i smrt.

Nerazumno je vjerovati da će evolucija stati na tako primitivnom stupnju kao što je trenutni stupanj zemaljskog čovjeka. Život će postajati sve bolji i bolji. Energije će jednom doći u ravnotežu, što znači da će vječni mir postati činjenica. Sve duhovne sile traže tu ravnotežu i harmoniju, isto kao što sve tekuće vode, velike ili male, teže prema ravnoteži u prostranom oceanu. Političke borbe također predstavljaju kretanje energija prema ravnoteži i iskustva koja se iz toga požanju donijet će sa sobom harmoniju koja je sloboda i mir. Doprinos svakog pojedinog čovjeka razvoju svijeta Postoje brojni ljudi koji donekle vjeruju da stvari za ljude mogu postati bolje u budućnosti, ali oni misle da će za to biti potrebno tako dugo vremena da, ne znajući ništa o reinkarnaciji, ne vjeruju da će oni sami to ikada doživjeti. No, vi ste bili biljka, životinja i primitivan čovjek i vi ćete imati udjela u promjeni Zemlje u ljudsko carstvo i za to vam neće nužno trebati 3 000 godina. Sveti duh može doći poput lopova u noći i nitko ne zna dan ili vrijeme njegovog dolaska. Moje djelo ubrzava taj razvoj. Kroz moje analize naučit ćete što se isplati, gledano iz čisto ljudske perspektive.

Ispravno razumijevanje i ljubavni stav prema vlastitom okruženju u potpunosti će promijeniti ljudsko postojanje. No, sve ovisi o čovjekovom svakodnevnom ponašanju. Zadatak je ljudi koji su zainteresirani za ove stvari da ubrzaju razvoj dobrote na Zemlji. Ljudska sloboda je sloboda pokazivanja ljubavi prema svemu i svakome bez obzira što čovjek doživljava od drugih ljudi. To je jedina stvar koja oslobađa ljude iz džungle životinjskog carstva, i to je sila koja stvara mir prvo u čovjekovom umu, a onda i na Zemlji. Cilj mojega djela je inspirirati ljude da sjaje poput sunca i da zrače božansku ljubav svojim bližnjima, i stvaralačke sile svemira, sveti duh ili Božja svijest, nalazi se iza vas da vam pomogne svaki puta kada uskladite svoju svijest sa valnom duljinom ljubavi prema bližnjem.

Originalni danski naslov : Frihed – frigjorthed og fred.

Predavanje koje je Martinus održao u Listopadu 1940. Izdano u danskom izdanju Kozmosa 1968/9, 10 i 1979/5.

Revidirao Mogens Møller, odobrio Martinus.

Preveo sa danskog na engleski : Andrew Brown, 2002.

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (20.03.2011.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk