SIGBRITTINA ZAHVALA
Napisala Sigbritt Therner u Lipnju 2003
(Prepisala sa malim redigiranjem Pia Hellertz, Listopad 2009)
Kao rezultat njenog zanimanja za Martinusove analize, Sigbritt Therner osnovala je Martinusov centar blizu Varnhema u Švedskoj koji je nazvan Kozmos centar za učenje. Ovdje je ona tijekom mnogo godina organizirala seminare. Martinus je posjetio centar mnogo puta i živost sesija pitanja i odgovora, od kojih su mnoge snimljene, pokazuju da je tamo Martinus bio opušten i nadahnut. Ovo je kratak govor koji je Sigbritt napisala nekoliko godina prije svoje smrti i koji je bio pročitan na njenom sprovodu prije 2 godine. Danas o centru brine grupa volontera, a tečajevi se održavaju tijekom ljeta.
Prve Martinusove knjige koje sam pročitala bile su Stranice iz Božje slikovnice i Životni sjaj na Duhove. To me toliko nadahnulo da sam odlučila početi ozbiljno proučavati Martinusa. Tako sam naručila prvi dio Livets bog (Knjiga života).
Ponovno sam uzela prvu Martinusovu knjigu koju sam pročitala kako bi vidjela da li me danas, nakon 53 godine, još uvijek inspirira. Da, inspirira me – naročito prvi dio koji se bavi Božjom slikovnicom.
Jednog naročito savršenog ljeta Martinus mora da je doživio Božju prisutnost kao toliko intenzivan sjaj da je osjetio neodoljivu potrebu da taj sjaj prenese i nama – i taj blistavi sjaj postao je materijaliziran na stranicama te knjige.
Voljela bi vam prenijeti te slike, ali u skraćenom obliku. Nemam snage puno pisati, ali knjiga je tu da ju svi mogu pročitati.
Sve počinje oko dva sata ujutro. Sunce se još nije uzdiglo iznad horizonta, ali nalazimo se u mekanoj polutami. Slabašna svjetlost zore polako raste i boje na istočnom nebu postaju sve sjajnije.
Kada božanstvena svjetlost izlazećeg sunca susreće čarobne sjene ljetne noći, to se događa tiho i nježno. Svjetlost polako postaje sve sjajnija i sjajnija kada s ljubavlju grli sve što postoji.
Sjajna zvijezda dana sada je postala vidljiva i svjetlost koja daje toplinu širi se poljima, šumama i pašnjacima. Sunce sjaji nad bogatima i siromašnima, nad mladima i starima. Bog je privio sve što postoji svojem srcu.
Kada Martinus pretvara prirodne pojave u riječi, on dozvoljava da nam Bog govori direktno. Bog kaže :
Kao što Ja, u obliku sunčevog blistavog sjaja, susrećem tamu na početku dana sa nježnošću, vi također možete na isti način susresti svojeg bližnjeg – čak i kada se suočite sa mračnim aspektima njega ili nje. Možete dozvoliti da moja blistava svjetlost sjaji u tamu svijesti, jednako blago i nježno kao što Ja susrećem sjene noći.
Usput bih vas voljela podsjetiti da su brojni pisci i pjesnici bili nadahnuti i opisali su izlazak sunca u svojim pjesmama i himnama.
Sjećam se da sam tijekom jutarnjih molitvi u osnovnoj školi voljela pjevati ovu himnu :
Tvoje sjajno sunce ponovno izlazi
Zahvaljujem ti moj Bože
Sa hrabrošću, snagom i novom nadom
Pjevam pjesmu radosti
Tvoje sunce se uzdiže za dobre i loše
Za sve kao i za mene
Oh, dozvoli sada da strpljenjem
I ljubavlju sličim Tebi.
Još uvijek cijenim ove riječi koje je napisao J.O.Wallin. Također cijenim to što je Martinus podario izlazećem suncu još više božanstvene svjetlosti i vrijednosti.
Prema Martinusu sunce je veliki izvor života. Iz tog izvora mi dobivamo hranu za naš duhovni i fizički život. Zračenje sunca predstavlja krv u Božjem organizmu. Svi mi počivamo u Božjem srcu. Njegov puls je naše doživljavanje vječnog života.
Prema tome, ljetno jutro može nam pokazati kako izgleda savršeni susret između tame i svjetlosti. Ono nam također može pokazati kako veliki kontrasti mogu poprimiti oblik mekanih, nježnih i ljubećih susreta kada si dozvolimo biti ispunjeni Božjom svjetlošću od strane sunca ljubavi, ili ponekad nesretnim susretima ako ne uspijemo u potpunosti ispuniti našu svijest svjetlošću. Za učenje je potrebno vrijeme, ali učenje može samo voditi u ispravnom smjeru. Bog sve više i više postaje prisutan u nama.
Ljepota ljetnog jutra ide dalje i postaje kulminacija podneva. Nakon toga slijedi kratkotrajni oproštaj sunca od nas, zalazak sunca (koji na drugim područjima Zemlje predstavlja izlazak sunca).
To je također nadahnulo brojne naše pjesnike. Na primjer ova pjesma, koju sam malo promijenila na kraju :
Večer je čarobna,
Kada je sva ljubav koju nebo sadrži
Sakupljena u svjetlosti koja blijedi,
Iznad Zemlje,
Iznad života ispod.
Sve je blizu,
Sve je daleko.
Sve su nam stvari dane u najam.
Sve je moje i sve ću dati,
Jer sada idem prema velikoj svjetlosti.
Martinus prikazuje oproštaj sunca u božanstvenoj ljepoti zalaska sunca kao poruku onima od nas koji se pripremaju oprostiti od zemaljskog života – to je toliko uzvišeno i toliko savršeno da mi izgleda da me se još uvijek ne tiče. Možda će za vas tada to biti sasvim prirodno. Možda će za mene to biti prirodno drugi puta ili nakon toga.
Dakle, što Martinus kaže o tome ? Pa, na primjer on kaže ovo (citat je skraćen) :
Kao što sam Ja, svojom božanstvenom svjetlošću, ukrasio svoj odlazak od vas takvim nadzemaljskim sjajem da naš rastanak nije bio vrijeme tuge već vrijeme koje podsjeća na raj koji je preobrazio sjenke noći u sjajni krajolik iz snova, ukrašen najljepšim milovanjem ljubavi, gdje je zlatno nebo bilo dokaz moje blizine.
Slično tome i vi možete učiniti svoj odlazak sjajnim. Vi možete dozvoliti svojem ponašanju da bude tako snažna sunčeva svjetlost ljubavi da ne može ne obasjati zlatnim sjajem svaki rastanak sa svojim bližnjima i vaš odlazak u onostrana područja, tako da mračna noć odsutnosti može biti pretvorena u slavu vaše svjetlosti. Sunčeva svjetlost vaše ljubavi trebala bi sijati tako jasno da iz onostranog života može pretvoriti odsutnost u zlatno nebo na kojem će sjećanja na vas onih koje ostavljate iza sebe postati bogate, čarobne siluete živog milovanja, blaženo carstvo snova koje sam vam otkrio u prikazu svijetle ljetne noći. Na taj način vi ćete na vrhuncu rastanka predstavljati izraz moje slike, otkrivajući moje crte lica tamo gdje bi inače vaši zemaljski ostaci, vaš leš, vaši mrtvi organi i ukočeni pogled ukazivali vašim prijateljima na mračnu noć gubitka, tuge i beznadnosti. I tako, zajedno sa mnom, vaš prelazak u onostrano predstavljat će put ka najvišim vrhuncima sreće. Daleko ispod nas nalaze se vrijeme i prostor, ali mi, vi i Ja, predstavljamo vječnost, beskonačnost i svemoć.
Postoji još jedna stvar koja je za mene još divnija od ljetnog obilja, a to je kada su breze oko Kozmos centra obučene u treperavu zlatno zelenu boju, a tepih od šumarica izgleda poput zvjezdanog neba koje je bilo položeno na zemlju. Čudo se pojavljuje kada je ta scena osvijetljena odostraga. To se događa onda kada sunce sjaji kroz nježno lišće i čini da sve blista, kada je Bog, svemir, toliko prekrasan i zrači toliko ljubavi da moja nutrina treperi kao u ekstazi.
A ipak, kada ne bi poznavala sivilo Prosinca i hladnoću i tamu Siječnja i da je sva usamljenost dio božanstvene stvarnosti, čiji sam dio – i da je taj dio stvarnosti dobar, neophodan i ispunjen bogatstvima – ja vjerojatno ne bi mogla doživjeti mir i harmoniju također i u sivilu – kao što je vrlo često slučaj.
Ja se neću baviti sivim i teškim u svijetu kojem se sada unaprijed radujem. Tamo ću se odmoriti od tuge koja je bila dio sivila. Drugi puta ću se pozabaviti svime što je preostalo. Za sada svi moji prijatelji mogu se zajedno sa mnom radovati slobodi koja je preda mnom !
Ova sigurnost u slobodu i svjetlost i radost koji dolaze stvaraju trenutno u meni ogromnu zahvalnost za sve što mi je život pružio.
Hvala ti…
Za sve prijateljske kontakte očima,
Za sve prijateljske izraze ljubavi,
Za sve prijateljske telefonske razgovore,
Za svu prekrasnu suradnju ovdje u Varnhemu – a tu je bilo uključeno mnogo, mnogo ljudi –
I za sve poteškoće koje mi je krhko tijelo podarilo, za sve što sam naučila usprkos nestrpljivosti. Drugi puta ću još više naučiti.
Hvala na svemu !
Prijevod : Anne Pullar
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (14.02.2013.)