Doživljavanje nesretne sudbine je, u svojem najdubljem smislu, izraz apsolutne ljubavi od strane Providnosti

Doživljavanje nesretne sudbine potiče čovjeka da razmišlja i shvati da mora promijeniti svoje ponašanje kako bi bio u skladu sa Božjim planom. Doživljavanje nesretne sudbine u suštini je izraz apsolutne ljubavi od strane Providnosti, iako se, dok se kroz to prolazi, to ne osjeća tako. Ako čovjek nikada ne bi mogao doživjeti posljedice svojih vlastitih djela, on nikada ne bi dosegnuo prekrasni svijet mudrosti. Stoga je božanstveno da se greške uvijek otkrivaju. Otkrivanje grešaka uvijek će rezultirati doživljavanjem grižnje savjesti. Da ne postoji ono što nazivamo grižnja savjesti, čovjek nikada ne bi otkrio što je ispravno, a što je pogrešno. Ove greške su ono što se prije nazivalo „grijehom“. Ali gledano iz kozmičke perspektive nema grijeha i nema grešnika; ono što nazivamo grijehom su greške nastale iz neznanja. Ljudi nazivaju greške grijehom jer su u svojem vlastitom području svijesti oni navikli imati ogorčeni ili neprijateljski stav prema svemu što krši propise toga vremena, ali takav stav je izraz greške, neznanja.

     Kroz naše vlastito ponašanje može se otvoriti duboka provalija između nas i božanskog plana svijeta. Ovu provaliju doživljavamo kao bol i patnju, i kroz to  se učimo razumjeti ono što prije nismo mogli. Nama se pomaže i nas se usmjerava, ali mi moramo pronaći svoj vlastiti put kroz iskustvo do mudrosti koja predstavlja suštinu svih iskustava. 

Iskustva patnji dovode do sposobnosti suosjećanja prema drugim živim bićima

Prava mudrost uvijek se temeljila i uvijek će se temeljiti na vlastitim iskustvima živog bića. Kroz iskustva patnji raste sposobnost suosjećanja prema drugim živim bićima. Čim veću sposobnost suosjećanja neki čovjek ima, tim manje on može reći ili napraviti nešto što može nekom drugom čovjeku nanijeti patnju ili ga dovesti do očaja. U onoj mjeri u kojoj on može napraviti tako nešto, ili napraviti nešto „nepromišljeno“, kako to kažemo, on u toj mjeri neće moći izbjeći posljedice svojih vlastitih riječi i djela, tako da će se njemu postupno otkriti njegov nedostatak sposobnosti da misli i ponaša se u skladu sa ljudskim oblikom ljubavi i logike. Ovaj humani način postojanja predstavlja Božji dizajn i plan za čovječanstvo; pomoću toga će ljudi uspjeti stvoriti carstvo pravog čovjeka na Zemlji.

Zemaljski ljudi postupno će postati prijemljivi za teoretsko podučavanje

Jednom kada je čovjek stekao određenu količinu iskustva – dovoljnu kako bi u njegovom umu nastala potreba za većim znanjem i želja da čini dobro koje želi i da izbjegava zlo koje ne želi – on postupno postaje prijemljiv za teoretsko podučavanje. Naravno, to se ne svodi na uzdignuti prst i izraze „Ti moraš“ i Ti ne smiješ“, jer oni pripadaju ranijim stupnjevima evolucije. Ovo podučavanje treba biti objašnjavanje sljedećeg: čitave evolucije čovječanstva; stvaranje sudbine čovječanstva kao i svakog pojedinog čovjeka; činjenice da svatko treba požeti ono što je ona ili on posijao; i, na kraju, da se ova žetva ne proteže samo na period od rođenja do smrti samo u jednom životu, već se proteže od jednog do drugog života tijekom dugog perioda evolucije. Ako je čovjek koji traži prijemljiv za ovakvo podučavanje to znači da će na taj način on dobiti pomoć kako bi pomogao samome sebi. Pomoć se sastoji u tome da se može imati pregled i razumijevanje sadašnje situacije na temelju prošlosti i pogled u daleku budućnost, a budućnost će postati čovjekova sudbina koju on danas sam stvara svojim mislima, riječima i djelima. No to učenje neće biti od nikakve pomoći ako čovjek na njega gleda kao na nešto zanimljivo i uzbudljivo zahvaljujući čemu on možda zna više od drugih ljudi i možda misli da je zbog tog znanja on malo bolji od drugih ljudi koji nemaju to znanje u svojoj svijesti. Ono što je bitno za evoluciju svakog pojedinog čovjeka jest mjera u kojoj je on u svojem svakodnevnom životu i ponašanju u skladu sa svojim „stupom svjetlosti“ ili svojom savješću. Ovaj „stup svjetlosti“ predstavlja tvoje ideale, tvoje shvaćanje i tvoje znanje o tome što je „jedino potrebno“. Preispitivanje tvojeg znanja brzo će ti pokazati da mnogo toga nije ostvareno u tvojoj svijesti, zbog čega ga ti ne možeš odmah iskoristiti. Ti nisi svjestan tog znanja u praksi, već samo u teoriji, što u ovom slučaju znači da je ono slabi upravitelj tvojih postupaka. Kao duhovni istraživač ti živiš u velikoj mjeri na stupnju na kojem „Sveti duh“ treba odigrati svoju ulogu na brojnim područjima. No postoje također područja na kojima nisi siguran da li je tvoje ponašanje u skladu sa onime što taj Sveti duh, to jest istinski ljubeća svijest, propisuje za tebe, i na tim područjima nailaziš na poteškoće i patnje. Na primjer ti možeš silno željeti postati vješt na određenom području, toliko da obraćaš manju pažnju na druga područja svoje svijesti, i zbog toga ti se možeš početi ponašati na tim područjima na način koji nije u skladu sa tvojim „stupom svjetlosti“, to jest, sa onime što je plan Providnosti za tebe. Ovdje moj rad može biti od naročite važnosti za tebe jer ti on pokazuje kako možeš spriječiti patnju i neugodnosti ili kako se možeš nositi sa njima na takav način da iz njih možeš mnogo naučiti kako bi drugi puta ti ispravno pomiješao mentalne energije.  Moje analize mogu ti pomoći da svoj mentalni stup svjetlosti vidiš ispravno kako bi ti one pomogle da vidiš put koji trebaš slijediti. Način na koji će svaki od nas, sa svojom naročitom kombinacijom sposobnosti, manifestirati svjetlost predvidjela je Providnost i napravljen je plan za našu budućnost, plan o kojem će nam govoriti naša savjest i naši ideali ako budemo dovoljno pažljivo slušali svoj unutarnji glas. Zbog toga što mi danas svojim mislima, riječima i djelima stvaramo svoju budućnost, najbolje je da uzmemo u obzir plan Providnosti za nas tako da slušamo svoju savjest. Ono što danas stvaramo našim ponašanjem predstavljat će uzrok posljedica sa kojima ćemo se susresti u godinama i životima koji dolaze. Oni će stvoriti našu buduću fizičku i mentalnu pojavu i igrati ulogu u stvaranju budućih dijelova svjetlosti i tame u našoj svijesti. 

„Livets bog (Knjiga života)“ u svojem najdubljem smislu predstavlja opis onog područja svjetlosti kojeg svaki čovjek stvara u svojoj svijesti

Da li to znači da mi možemo ići protiv volje Providnosti i plana koju Providnost ima za nas, tako da taj plan nikada ne postane stvarnost u fizičkom svijetu? Ne, mi to ne možemo. No mi možemo privremeno ići protiv toga tako da izbjegavamo raditi na našem vlastitom razvoju ili kršenjem zakona i uništavanjem našeg organizma i mentaliteta pogrešnim životom. Međutim, sam život će nas ispraviti na takav način da ćemo, u skladu sa stvaranjem naše sudbine, doživjeti iskustva koja će nam pomoći da ponovno uspostavimo kontakt sa našim stupom svjetlosti kao i sa inspiracijom i radošću našeg postojanja.

      Ako se žurite uhvatiti vlak, neugodno je shvatiti da ste nešto zaboravili i da se morate vratiti natrag po to i riskirati da će vam pobjeći vlak kojim ste namjeravali putovati. Isto je i u životu. Zemaljski ljudi imaju konačni cilj koji oni svojom težnjom i snagom volje žele postići, a to je ono što nazivam „veliko rođenje“ ili iskustvo „kozmičke svijesti“. To je isto što i stanje pravog ljudskog bića, prema kojem nas savjest usmjerava. Samo pomislite na zastoje do kojih dolazi kada se, na određenim područjima, odnosite prema životu kao da on nije važan i kada u potpunosti ne slijedite plan velikog arhitekte za vas. Ja sam stvorio svoje analize kako bi ljudima pomogao po tom pitanju. Na kraju krajeva, „Livets bog (Knjiga života)“   jednostavno predstavlja opis područja svjetlosti koje svaki čovjek stvara u svojoj svijesti. Sve kozmičke analize koje ste upoznali kroz moj rad predstavljaju detalje u vašem višem Sebstvu, u vašim višim težnjama i željama. Čim više budete proučavali ove analize tim ćete jasnije vidjeti da se sve svodi na to da postanete dobri u manifestiranju humanosti, i postupno ćete vidjeti da je apsolutno sve čemu svjedočite, sve što doživljavate sjajno otkrivanje ljubavi, iako većina onoga što trenutno doživljavate može ukazivati na suprotno. Ono što ljudi trenutno doživljavaju doprinijet će razvijanju njihove savjesti i njihovih intelektualnih sposobnosti. Zajedno ove dvije energije svijesti transformirat će čovjeka u visoko-intelektualno biće koje se u svojoj evoluciji približava vrhuncu intelektualnosti, što je također vrhunac ljubavi.   Opažati vrhunac intelektualnosti i ljubavi znači opažati Božju svijest, znači „vidjeti Boga“, kako to ljudi kažu, i to nije iskustvo koje će jednoga dana svi ljudi doživjeti u obliku mističnog oblika ekstaze; oni će to doživljavati pri budnoj dnevnoj svijesti. Oni će doživjeti da Božja stvaralačka snaga teče kroz njih i otkriva se u njima kao misli i djela pri budnoj dnevnoj svijesti. Oni će moći reći ono što je rekao Krist, „Riječi koje vam govorim, ne govorim od sebe; već Otac koji boravi u meni, On to čini.“

Princip „oprosta grijeha“

Postoje još dva principa koje je prirodno spomenuti u vezi sa pojmom savjesti, a to su oprost grijeha i grijeh protiv Svetog duha. Kao što sam spomenuo već ranije u svojem predavanju, gledano iz kozmičke perspektive, ne postoji grijeh ili grješnici; ono što nazivamo grijeh je greška, a ono što nazivamo grješnik je osoba koja griješi zbog neznanja. Kada se nešto otkrije kao greška to će prije ili kasnije – možda tek nakon nekoliko života – rezultirati time da osoba doživi grižnju savjesti i to iskustvo će dovesti do toga da će savjest postupno proraditi prije izvršenja nekog djela, a to znači da ta osoba, zahvaljujući svojem iskustvu i znanju, više neće biti „grješnik“. Kroz kršćanstvo zemaljski su ljudi naučili da čovjek može dobiti „oprost grijeha“, što znači da ako je netko napravio nešto loše on može, u određenim okolnostima, izbjeći neugodne posljedice svojeg ponašanja. Da li je to točno, gledano iz kozmičke perspektive? Zapravo jest, kada čovjek razumije univerzalne zakone koji se nalaze iza toga.  Uvjet je taj da je čovjeku žao zbog onoga što je napravio, da on uistinu žali čitavim svojim srcem i čitavim svojim umom. To uzrokuje da su vibracije njegove aure drugačije nego prije. Grižnja savjesti ima takav učinak kada je uistinu iskrena i nitko više ne može napraviti ono zbog čega se gorko pokajao. Svrha sudbine nije kažnjavanje već podučavanje i čovjek je shvatio lekciju kada on više ne može napraviti ono zbog čega je požalio. I tu je čovjek dobio „oprost grijeha“, što znači da iako je on posijao nekoliko sličnih djela, čije posljedice on nije požeo, ovi sudbinski valovi, kada jednom dođu do nas, biti će neutralizirani i poništeni tako da nećemo doživjeti neugodnosti ili patnju. Dakle, zbog vibracija naše aure, što znači našeg načina razmišljanja i osjećanja, i naše savjesti, mi ćemo biti zaštićeni upravo na tom području, i to je jedini oblik prave zaštite koji postoji na svijetu.  

Princip „grijeha protiv Svetog duha“

No što to znači da „se ne može oprostiti grijeh protiv Svetog duha“? To znači da postoje greške čije se posljedice ne mogu izbjeći. To, naravno, ne znači da postoje bića koja će biti kažnjena za čitavu vječnost zbog ovog ili onog grijeha. To je primitivno, potpuno sadističko razmišljanje i Bog nije sadist koji kažnjava bića koja djeluju iz neznanja. To znači da je to vječni univerzalni princip da živa bića moraju požeti ono što su posijala, sve dok njihova savjest ne promijeni njihovu svijest i njihova način života i tada će oni sijati nešto drugo što će kasnije žeti. Mi zapravo susrećemo Sveti duh u našoj savjesti i mi na to možemo reagirati na dva načina – djelomično zbog činjenice da postoje područja na kojima mi nemamo apsolutno nikakav kontakt sa našim „stupom svjetlosti“, tako da mi još uvijek nemamo savjest i zbog toga nam nitko ne može objasniti da je naš način ponašanja pogrešan.  Mi tada neizbježno moramo prihvatiti posljedice našeg nedovoljnog znanja. Ove posljedice manifestirat će se kao nesklad i nesretna sudbina. Mi ćemo shvatiti da smo se privremeno udaljili od božanskog plana za naš život. Zbog našeg ponašanja i našeg načina života između božanskog plana svijeta i nas stvorila se duboka provalija. Mi to doživljavamo kao bol i patnju, kroz što mi učimo razumjeti objašnjenja koja prije nismo mogli shvatiti i mi dolazimo u kontakt sa onim područjem našeg stupa svjetlosti koje nam može pomoći i zaštititi nas kada se suočimo sa takvim djelima i njihovim posljedicama.   

Kršenje zakona života ne može se „oprostiti“; tu su neophodna iskustva

Mi manifestiramo drugi oblik grijeha protiv Svetog duha kada se ponašamo protivno našoj savjesti. To zapravo znači da naš kontakt sa „stupom svjetlosti“ nije dovoljno snažan; da jest, mi ne bi mogli raditi takve stvari. Čovjek koji se ponaša protivno svojoj savjesti opaža svoj unutarnji glas vrlo nejasno, njegov unutarnji glas nije postao pravo znanje. Stoga to biće mora doživjeti posljedice svojih djela što rezultira iskustvima koja donose više od nejasnog osjećaja i koja toliko ojačavaju savjest da se biće ne može više tako ponašati i razmišljati, i tek tada će on ili ona, na tom naročitom području, dobiti „oprost grijeha“. Dakle, „grijeh protiv Svetog duha“ istovjetan je kršenju zakona života ili suprotstavljanju Božjem planu za nečiji život i to se ne može „oprostiti“, što znači da se ti postupci moraju požeti kao iskustva. Jednom kada je biće steklo ta iskustva, ono je zaštićeno na tom mentalnom području, i dobilo je oprost grijeha. Bez obzira koliko je sudbinskih valova takve vrste bilo posijano u prošlosti i oni stoga čekaju na biće u budućnosti, oni će biti poništeni ili neutralizirani od strane zaštitničke aure bića.  

Prepoznavanje vlastitih nedostataka najbrži je put prema tome da se voli bližnjeg kao samoga sebe

Upoznati božanske zakone znači željeti živjeti u skladu sa njima, ali na graničnom području između životinjskog carstva i carstva pravog čovjeka živjeti u skladu sa tim zakonima vrlo je teško. Nije uvijek lako za neiniciranog znati koje je ponašanje ispravno, a koje pogrešno. Ovdje proučavanje mojeg djela pruža ruku pomoći jer ono pomaže da vaša savjest ostane budna. Zbog toga što u vama još uvijek postoje neke životinjske osobine koje nisu civilizirane i jer se ovaj proces civiliziranja može odvijati samo tako da budna svijest neprestano promatra vaše razmišljanje, iz toga proizlazi da problem „budne savjesti“ nije nevažan.  Jedno od mjesta na kojem su životinjske osobine još uvijek prilično aktivne kod zemaljskog čovjeka jest brak. Da nema neprestanog regulirajućeg utjecaja budne savjesti, vi bi lako griješili u tome kako se odnosite prema osobi sa kojom ste blisko povezani. Također i u odnosu prema prijateljima i neprijateljima vi ćete uvijek nanovo primijetiti utjecaj životinjskih osobina u vašem umu.  Vi naročito trebate obratiti pozornost na greške koje činite u tim odnosima. Prepoznavanje vlastitih nedostataka najbrži je put prema tome da se voli bližnjeg kao samoga sebe. Kako bi postigao harmoničan život čovjek treba neprestano preispitivati da li se iza postupaka koje on čini krije nešto sebično ili je njegov najdublji motiv želja da se stvori radost za druge. U svojem srcu vi želite napraviti nešto što će pomoći stvaranju carstva pravog čovjeka. Svi vi imate udjela u tom stvaranju i činjenica da vam je već sada bilo dozvoljeno da dođete u kontakt sa kozmičkim analizama znači da vi imate odgovornost kao ljudsko biće. Vaš je zadatak pokazati drugima sjajni oblik postojanja.

 

Originalni danski naslov: Samvittighed

Predavanje održano u Klintu na nedjelju 12. srpnja 1942

Revidirao: Mogens Møller

Reviziju odobrio:  Martinus

Preveo: Andrew Brown, 1999

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (25.01.2015.)

Bibliografija br. UK 2040-K

Englesko izdanje Kozmosa br. 1. 1999

Copyright © Martinus Institut