SASTANAK  PO  PITANJU  REINKARNACIJE

                  Svend Aage Rossen

 

Autora ovog članka kontaktirao je svećenik iz Sjevernog Jutlanda (pokrajina u Danskoj) i zamolio ga da održi predavanje o reinkarnaciji grupi svećenika koju je okupio biskup Aalborg sa svrhom proučavanja novih religioznih pokreta. Ovaj članak govori o njegovom iskustvu sa tog sastanka.

 

U utorak 14. ožujka (1995) došao sam u prekrasni, moderni župni dvor sa elegantnim uredima i sobama za sastanke. Bio sam srdačno dočekan od strane grupe od 13 ljudi, od kojih je svaki predstavljao jednu župu. Voditelj sastanka započeo je sastanak čitajući prekrasan, poetski tekst meditacije, koji je stvorio lijepu i uzvišenu atmosferu.

    Ja sam naravno pažljivo uzeo u obzir kako ću najsvrhovitije predstaviti ovom skupu misli o reinkarnaciji. Kako bi izbjegao gubljenje vremena na beskrajne interpretacije svetih spisa, odlučio sam u potpunosti isključiti bilo kakvo pozivanje na biblijske tekstove. Umjesto toga želio sam graditi svoje argumente na logici, humanosti i iskustvu.

     U početku sam predstavio Martinusov prekrasni glavni simbol kako bi od samog početka uspostavio religioznu osnovu. Kod većine slušatelja u današnjem materijalističkom dobu obično je mudrije ostaviti Martinusov pojam Boga kao zaključak predavanja umjesto uvoda, ali sa ovom naročitom grupom trebalo je postupiti obrnuto. Iz istog razloga već sam u uvodu govorio o Martinusovoj inicijaciji 1921g. kada je, između ostalog, on vidio sjajnu figuru Krista koja je ušla u njegovo tijelo i pokrenula njegovu kozmičku svijest.

    Po pitanju reinkarnacije počeo sam sa naglaskom na to kako je naš svakodnevni život obilježen događajima koji se ponavljaju : kako mi svaki dan ponavljamo istu rutinu, kao i da postoje aktivnosti koje ponavljamo jednom tjedno, jednom mjesečno ili jednom godišnje, na primjer proslave rođendana. Istaknuo sam veliku važnost ciklusa u našem životu i kako je velika prednost da mi rijetko nešto u potpunosti završimo, već se s radošću možemo kasnije vratiti istim ljudima, događajima i aktivnostima, i to čak možemo činiti sa većim znanjem. Pokazao sam im simbol ?Tijela vječnosti?, u kojem Martinus kristalno jasno pokazuje da naše besmrtno Jastvo predstavlja središte i polazišnu točku beskrajnog broja malih i velikih ciklusa.

     Zatim sam želio istaknuti da se svi ciklusi zasnivaju na osnovnom obliku, koji predstavlja izmjenjivanje između duhovnih i materijalnih uslova. Najjednostavniji i najpoznatiji jest psiho-fizički ciklus između misli i djelovanja. On se ponavlja svake sekunde našeg čitavog života i na tom ciklusu se temelji svako stvaranje iskustva. Opisao sam naš ciklus stanja budnosti i spavanja tijekom perioda od 24 sata kao veliku verziju istog osnovnog ciklusa, a zatim je sasvim prirodno bilo opisati ciklus reinkarnacije kao još veći primjer istog principa, koji se međutim razlikuje po tome što predstavlja potpunu zamjenu organizma i dulji ostanak na duhovnoj razini.   

    Predavanje je bilo opširno i uključivalo je brojne detalje u koje ovdje ne mogu ulaziti. Bilo je također više nego nekoliko ?kamila? koje je ovaj skup teško progutao. Na primjer, ako pretpostavimo da jedinka živi samo jednom, priroda (Bog) je tijekom miliona godina evolucije pokazala veliki uzaludni trud i potpuni nedostatak obzira prema jedinki u borbi za preživljavanje vrsta. Međutim, sa uvođenjem ideje o reinkarnaciji, mijenja se čitava slika jer stepenice evolucije tada postaju stepenice kojima se jedinka iz inkarnacije u inkarnaciju može uspinjati. Nisam sakrivao činjenicu da je najteže prihvatiti ? pretpostavljajući da je Bog sveznajuć i sveljubeći ? da je samo nekoliko ljudi koji su živjeli tijekom proteklih 2 000 godina Kršćanstva moglo naslijediti vječni život, dok nebrojeni milioni koji su živjeli prije toga nisu imali takvu mogućnost. Ali niti jedna obrva nije se podigla među mojim zainteresiranim slušateljima, a neki su čak i pravili bilješke.

     Druga osjetljiva tema bile su različite sposobnosti sa kojima se rađaju djeca. Pokazao sam slike muzičkog čuda od djeteta i retardiranog djeteta sa Downovim sindromom. Ako niti jedno od to dvoje djece nije živjelo prije, ove razlike moraju biti direktan rezultat Stvoriteljeve ruke ! Čemu takvi nejednaki uslovi života ? Reinkarnacija u drugu ruku može objasniti te uslove kao posljedicu načina života te osobe u prošlim životima. I danas možemo vidjeti brojne ljude koji se nalaze na putu uništenja svojeg fizičkog i mentalnog zdravlja, na primjer kroz konzumaciju alkohola i droga. Koju biste opciju vi odabrali : konačno i neopozivo prokletstvo ili nove živote u kojima imamo mogućnost ispraviti greške i pronaći put ka vrednijem postojanju ? Sa ovim naročitim skupom nisam mogao izbjeći upotrebu izraza ?milost?, i rekao sam da bi se to moglo smatrati darom milosti od Boga da se pojedincu pružaju nove prilike u životu, tako da će svatko na kraju postići cilj. 

     Znam da crkva ne prihvaća zakon sudbine i opaža ga kao mehanički zakon karme sa Istoka. Stoga sam iskoristio priliku naglasiti da zakon sudbine ne opravdava to da ne brinemo o patnjama drugih, smatrajući da je to njihova neophodna sudbina. Nikada se ne zna, kada svjedočimo nesreći drugih da mi sami zapravo trebamo biti instrument sudbine ili Boga kako bi prekinuli tu njihovu nesretnu sudbinu i na taj način predstavljali dobru sudbinu.

    S vremena na vrijeme možemo čuti Martinusa kako kaže da smo mi spašeni našim vlastitim moralom ili djelima, što je u suprotnosti sa crkvenim učenjem da mi možemo biti spašeni samo kroz našu vjeru, a ne našim djelima. Zbog toga sam pokazao Martinusov simbol o principu molitve i naglasio da izlazak iz zone tame zahtijeva napor od strane pojedinca kao i Božju pomoć putem molitve. Također sam rekao da se Martinus ne sjeća niti jednog dana u svojem životu kada se nije molio Bogu. Time sam se nadao da ću ukloniti svako nerazumijevanje po tom pitanju.

    Dakle, što se dogodilo nakon predavanja ? Nakon kratke pauze kako bi mogli sabrati svoje misli, oni su postavljali brojna pitanja. Jedan od onih koji imaju više zatvoreni um smatrao je da ne bi trebali davati tako brojna objašnjenja, smatrajući da mi nikada ne možemo razumjeti putove Božje. No pored toga nije bilo nikakvih prigovora, samo pitanja koja su išla u veću dubinu i koja su iskazivala iskreni interes.

    Pitanje koje se ponavljalo bilo je o ?zlu?. Ponovio sam analizu o velikoj važnosti patnje koja potiče zrelost kada je u pitanju naš emocionalni život i naš moral, i spomenuo sam Martinusovu analizu o simbolici drveta znanja : kako mi da bi postali savršena ljudska bića moramo sve saznati o zlu. Obzirom da sam osjetio da za tim postoji potreba, nastavio sam im govoriti o principu kontrasta kao preduvjetu za bilo kakvo doživljavanje, ali već smo bili pri kraju s vremenom. Nisam išao u detalje o spiralnom ciklusu. Međutim , spomenuo sam da mit o padu sadrži duboku istinu ? ne o poslušnosti i kazni ? već o potrebi koja se periodično javlja da obnovimo znanje o tami kako bi ponovno mogli pronaći radost u svjetlosti.

     Mlada svećenica koja me kontaktirala u Martinusovom centru, željela je da nešto kažem o tome kako je Martinus objasnio raspeće. Rekao sam joj da je Krist bio uzor nama ljudima i da nam je kroz raspeće on pokazao koliko je daleko ponekad potrebno ići kada je u pitanju okretanje drugog obraza i ne pružanje otpora zlu. On je to učinio zbog nas, ali ne zato da bi mi bili oslobođeni grijeha. Ona je izgledala zadovoljna tim objašnjenjem i energično je zapisivala u svoju bilježnicu.   

     Jedan muški sudionik pitao je, sa sjajem u očima i nasmijavši ostale, da li reinkarnacija pruža mogućnost da žena postane muškarac u sljedećem životu. Odgovorio sam istom tonom glasa, da je mogućnost još veća od toga : muškarac može postati žena. To je naravno bila samo šala, tako da sam brzo nastavio objašnjavati da mentalno žena postaje muževnija, a muškarac postaje ženstveniji sve dok se ne postigne ravnoteža kada mentalno postanemo dvopolni. Za ovu publiku izostavio sam činjenicu da će i organizam na kraju postati dvopolan.

     Spomenuta je i tema kremiranja, tako da sam dobio priliku govoriti o mnoštvu malih mikro-bića u našem organizmu koja umiru užasnom smrću ukoliko dozvolimo da se naše tijelo spali nakon što prijeđemo na duhovnu razinu.

    Dogovorili smo se da ćemo zajedno imati večeru. Oni su imali tradicionalno dansko meso na kruhu i svi su se nasmijali kada sam ja umjesto toga imao vegetarijanski sendvič. Čak i tijekom večere oni su nastavili postavljati pitanja i sastanak koji je trebao završiti u 7 sati, nastavio se do 8 sati.

    Srdačno smo se oprostili i otišao sam sa dojmom i sjećanjem na grupu svećenika koji su otvorenog uma proučavali ove nove misli, ali koji će najvjerojatnije imati poteškoća u svojem svakodnevnom radu kako bi to dvoje spojili.

 

Prijevod : Mette Holland

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (24.02.2013.)