SAN I „ISCRPLJENOST“

Olav Johansson

„San je također način na koji se mozak zatvara pred novim impresijama izvana. Zapravo postoje jasni pokazatelji da mozak zahtijeva odmor kako bi mogao izvršiti popravke. Dnevna aktivnost mozga stvara otpadne tvari koje treba ukloniti i malene povrede stanica mozga koje treba zacijeliti. Možda se to jedino može odigrati tijekom spavanja“. (Illustreret Videnskab br. 6, 2005)

Zašto trebamo san ?

Sve do sada biolozi i istraživači mozga nisu imali pravi odgovor na to pitanje. Oni samo znaju da je to potreba koja je od vitalne važnosti za naše fizičko preživljavanje i zdravlje.

U magazinu Illustreret Videnskab br. 6, 2005, istraživači mozga i spavanja predstavili su svoje najnovije rezultate na tom području, što je do sada predstavljalo za istraživače misterij.

Rezultati pokazuju, između ostalog, da visoka razina metabolizma koju imamo dok smo budni znači da mozak akumulira štetne tvari, poznate kao „slobodni radikali“. Ovi „slobodni radikali“ uzrokuju štetu na staničnoj membrani stanica mozga i kada su živčane stanice u moždanoj opni tako oštećene, ne mogu nastati nove. Zbog toga se oštećene stanice trebaju popraviti. Tijekom takozvanog ne-REM sna (vidi dolje), opada temperatura mozga kao i njegovo trošenje energije. Izgleda da se tijekom tog stanja u mozgu stvaraju nove molekule proteina i masti, što omogućava popravak oštećenih ili uništenih staničnih membrana. Ovo je, prema članku u Illustreret Videnskab , sažetak rezultata i hipoteza istraživača spavanja. Treba spomenuti da su ti rezultati i hipoteze u vrlo velikoj mjeri u skladu sa objašnjenima o nužnosti spavanja koja nam je dala Martinusova duhovna znanost.

Na primjer u svojoj knjizi Bisættelse (Sahranjivanje), Martinus piše : „S obzirom da san, kao što smo vidjeli, predstavlja neku vrstu iscjeljivanja, regeneracije i obnavljanja malenih povreda ili oštećenja živaca i mozga, koje je kroz trošenje i oštećivanje uzrokovala „električna struja“ procesa razmišljanja, postaje očigledno koliko je san važan za svaku jedinku. Bez sna fizičko bi postojanje bilo potpuno nemoguće“.

Prema Martinusu energija teže ili eksplozivna energija u našem mentalitetu i našem fizičkom organizmu dovodi do tih „mikroskopski malih oštećenja u samom tkivu živaca i do rana i posjekotina u „mesu“ živaca“, što dovodi do jednako „mikroskopskog osjećaja bola“ koji nazivamo „umor“, zbog čega moramo spavati.

Energija teže ili eksplozivna energija (energija topline ili vatre) potiče metabolizam fizičkog organizma i ona zajedno sa energijom osjećaja (energija hladnoće) regulira našu tjelesnu temperaturu.

Postoji neobična pojava, za koju istraživači spavanja nisu do sada mogli ponuditi objašnjenje, da postoje velike razlike i varijacije između količine sna koja je potrebna različitim vrstama životinja.

Na primjer, slon spava prosječno 3,5 sati na dan, dok mačka spava prosječno 12,5 sati na dan. Prema članku u Illustreret Videnskab to može biti zbog činjenice da velike životinje kao što su slonovi često imaju niži metabolizam i nižu tjelesnu temperaturu od malih životinja. Citat iz članka : „Metabolizam uzrokuje oštećenja u stanicama mozga. Čim je viši metabolizam, tim je više oštećenja na stanicama. Kod velikih životinja ima manje oštećenja, zbog čega one imaju manju potrebu usporiti tjelesne funkcije tijekom sna, kako bi se stanice obnovile. Suprotan je slučaj sa malim životinjama, koje, zbog visoke razine metabolizma, nanose sebi svakoga dana brojne povrede, zbog čega one moraju dulje spavati“.

S obzirom da metabolizam u organizmu, gledano iz kozmičke perspektive, uzrokuje energija teže ili eksplozivna energija, ova teorija ili hipoteza također izgleda da je u skladu sa Martinusovim analizama na tom području.

S time u vezi također bi bilo zanimljivo proučavati da li postoji razlika u količini potrebnog sna između mesojeda i biljojeda (to se ne spominje u članku u Illistreret Videnskab) .

Na primjer, slon je biljojed, dok je mačka mesojed. A nemaju samo male mačke (i ostali mali predatori) veliku potrebu za snom. To pravilo vrijedi i za velike mačke kao što su lavovi i tigrovi, što znači da tu veličina nije važna.

Ovdje se zapravo postavlja pitanje da li je eksplozivniji mentalitet životinja mesojeda važniji faktor od njihove fizičke veličine.

Stupnjevi sna

Normalni noćni san se može ugrubo podijeliti na dvije vrste sna : REM-san (REM = rapid eye movements – brzi pokreti očiju, koji se također naziva san sa snovima) i ne-REM-san (takozvani san bez snova). Može se vidjeti da je netko u REM-snu kada se njegove oči brzo kreću ispod kapaka.

Kada je u pitanju ne-REM-san on je podijeljen od strane istraživača sna na sljedeća četiri stupnja :

1. Pospanost. To je stupanj kada mi padamo u san i koji normalno traje od 5 do 20 minuta. Tijekom tog stupnja mi smo napola budni.

2. Stabilni san. Vrsta osnovnog ili standardnog sna, koji sačinjava polovicu spavanja. Tijekom tog stupnja nas može probuditi zvuk normalnog razgovora.

3. i 4. Nakon 10 do 20 minuta stupnja 2, mi ulazimo u duboki san. U dubokom snu spavača je teže probuditi nego na stupnjevima lakšeg sna. Na tom stupnju izlučuje se veći dio dnevne proizvodnje hormona rasta, što je važno za rad tijela na saniranju oštećenja. Tijekom tog stupnja događa se veći dio popravke centralnog živčanog sustava. Duboki san, koji se nastavlja sljedećih 15-40 minuta, sačinjava 15-20% čitavog sna.

Tijekom spavanja različiti stupnjevi (uključujući i REM-san, koji je obično označen kao stupanj br. 5) međusobno se izmjenjuju u onome što se naziva ciklusima spavanja. Svaki ciklus traje između 80 i 100 minuta i normalno se ponavlja 4-5 puta tijekom noći.

Poremećeni san i „iscrpljenost“

Imajući u vidu vitalnu važnost sna za naše fizičko preživljavanje i zdravlje, zabrinjavajuće je to što mnogi ljudi danas imaju problema sa spavanjem.

Nedavno istraživanje pokazuje da u Švedskoj više od trećine ljudi pati od ovih ili onih problema sa spavanjem. Naročito je zabrinjavajući konstantni porast poremećaja spavanja među mladim ljudima. U dobi od 18-25 g., 80% njih je reklo da uslijed stresa zbog škole ili posla i loših obrazaca spavanja (koje uzrokuje pretjerano gledanje televizije i upotreba kompjutera) ponekad ili često imaju problema sa spavanjem.

Istraživanje koje je provela švedska privatna firma Alecta, na ljudima koji su bili na bolovanju dulje vrijeme zbog bolesti, pokazalo je da postoji jasna veza između poremećaja spavanja i onoga što se danas naziva „iscrpljenost“.

Istraživanje je godinu dana provodio Institut za psiho-socijalnu medicinu (IPM) i Klinička zaklada za stres uz podršku privatne firme Alecta. Grupa koja je bila na bolovanju barem tri mjeseca zbog simptoma povezanih sa stresom uspoređivala se sa kontrolnom grupom zdravih ljudi. Otkriveno je da je količina dubokog sna bila znatno niža u grupi ljudi koji su bili na bolovanju. Normalno se san sastoji od između 15 i 20 % dubokog sna. Ti ljudi su imali samo 9 % dubokog sna. Hormoni rasta, koji su neophodni za mentalno i fizičko obnavljanje, se izlučuju upravo za vrijeme dubokog sna. Nedostatak tog obnavljanja može biti ključ iscrpljenosti, kaže profesor Torbjörn Åkerstedt koji je, zajedno sa izvanrednim profesorom Aleksander Perskim obavio to istraživanje. Kada su proučavali san dviju grupa, postalo je očigledno da je dugotrajno bolesna grupa zapravo spavala jedan sat dulje od zdrave kontrolne grupe, ali oni su spavali učinkovito samo 75 % vremena.

Učinkovitost sna ispod 85 % smatra se niskom i predstavlja siguran znak poremećaja spavanja. Pored toga, san dugotrajno bolesnih ljudi bio je očigledno poremećen, jer su se oni budili mnogo puta tijekom noći. Njima je trebalo čak 45 minuta kako bi zaspali, u usporedbi sa samo 12 minuta kod zdrave kontrolne grupe.

Smatra se da se tijekom sna odvija većina obnavljanja centralnog živčanog sustava. Poremećeni san također dovodi do slabljenja imunološkog sustava i do promjena u metabolizmu. Na primjer, izlučivanje spolnog hormona testosterona ne odvija se kako treba, i ne smanjuje se dovoljno količina hormona stresa u tijelu, kao što su kortizon i adrenalin. Ali, zapravo nisu stres i pritisak na poslu najznačajniji uzroci lošeg spavanja kod ljudi.

Veliki problem su ono što je istraživanju nazvano „uporne misli“. To su misli o problemima i uzorci razmišljanja koji sve više i više postaju navikom ili automatskom funkcijom i zbog toga imaju svoj život i kojih se čovjek ne može osloboditi prije odlaska na spavanje. Misli se samo vrte i vrte po glavi sve dok čovjek ne zaspi i to dovodi do loše kvalitete spavanja. - To je poput automobila čiji motor radi čitavo vrijeme sa previše okretaja, objašnjava Torbjörn Åkerstedt. Ovdje je u pitanju začarani krug koji kao rezultat preopterećenosti, nemirnog uma, reakcija stresa, poremećaja spavanja, i tako dalje, doprinosi povećanju reakcija stresa.

Ako zdrava osoba ne dobije dovoljno dubokog sna jedne noći, ona to može nadoknaditi sa većom količinom dubokog sna sljedeće noći. No, kod nekoga tko je iscrpljen, problem se nastavlja i on ne može „nadoknaditi san“. Količina dubokog sna je jednostavno premalena.

Bihevioralna terapija i molitva

Problem je u tome da je kod „iscrpljene“ osobe prirodni talent za spavanje postao sve više narušen ili uništen. Ovo narušavanje prirodne sposobnosti spavanja može nastati kao rezultat navike da se manje ili više krši ili ignorira prirodna potreba za snom, a jednako tako može nastati, kao što se vidjelo iz spomenutog istraživanja iscrpljenih pacijenata, putem automatskih obrazaca misli koje uzrokuje uznemireno stanje uma ili stres.

Međutim, istraživanje također pokazuje da se čovjek pomoću „kognitivne bihevioralne terapije“ može osloboditi ovih negativnih misaonih uzoraka. - To daje bolje rezultate od tableta za spavanje, kaže Torbjörn Åkerstedt.

Kognitivna bihevioralna terapija uključuje učenje o tome kako svjesno mijenjati negativne misli i ponašanje u pozitivnom smjeru – kao i u slučaju spavanja i navika spavanja.

Vrlo jednostavan i prividno banalan način, koji se pokazao učinkovitim u takvoj terapiji jest, na primjer, da svake večeri prije odlaska na spavanje čovjek napravi spisak problema koji ga trenutno muče. Na taj način čovjek može prevariti mozak da počne vjerovati da su problemi riješeni i otići na spavanje. Problemi se sada nalaze na komadu papira umjesto u glavi.

Možda to zvuči predobro da bi bilo istinito, ali prema istraživačima ovaj način je djelotvoran. Formuliranje problema u pismenom obliku predstavlja prvi korak prema njihovom obrađivanju i nakon takvog obrađivanja oni lakše „popuštaju stisak“ i daju mozgu i svijesti „dopust“ od problema.

U ovom kontekstu Martinus naglašava veliku važnost molitve. Sve dok je „večernja molitva“ – zajedno sa vjerovanjem i povjerenjem u božanstvenu Providnost, koje je povezano sa tim – bila za većinu ljudi nešto što su prakticirali redovito i nešto što im je mnogo značilo, problemi sa spavanjem nisu bili isti i nisu bili toliko rašireni kao što su postali danas kod materijalističkih, civiliziranih ljudi.

Zapravo molitva predstavlja direktan kanal ili „otvorena vrata“ prema svjetovima svjetlosti, koje, prema Martinusu, možemo posjetiti tijekom spavanja.

Prema tome, u svjetlosti duhovne znanosti možemo također razumjeti da duboki san ima i drugu dimenziju, duhovnu dimenziju, koja je od vitalne važnosti za duhovno zdravlje i vitalnost ljudskih bića. U ovome, prividno duboko nesvjesnom stanju, mi smo aktivni „gosti“ u višim duhovnim svjetovima, gdje mi punimo svoje duhovne životne baterije novom inspiracijom i vitalnošću.

U članku „Kroz vrata smrti“ ( 2. Poglavlje),Martinus piše : „Ako je čovjek lijepo spavao preko noći, budi se odmoran i čio, spreman za poslove nastupajućeg dana. Poslije takvog dubokog spavanja bez snova ljudi često kažu : „Bio sam jako daleko“. U tome ima više istine nego što to shvaća i sam onaj tko to kaže. Naime, kad čovjek spava nalazi se daleko izvan svog materijalnog tijela i živi u svijetu misli i predstava. To je svijet koji se sastoji od elektromagnetskih valova i zračenja.

Iako ljudi već nešto znaju o elektricitetu, o zračenjima i valovima, i o magnetnim silama, ipak premalo znaju o silama, zračenjima i valovima koji čine njihovu vlastitu svijest i mentalitet.

Kad se čovjek osjeća umornim i pospanim to znači da je njegov živčani sustav tijekom dana bio izložen prevelikom opterećenju i trošenju, pa mu je sada potreban popravak i obnavljanje. A popravci se ne mogu vršiti dok je sustav pod naponom, to jest, dok kroz njega struji energija. Struja se mora privremeno isključiti i tada se čovjek prepusti odmoru. Čovjek tada prestaje preko svojih čula primati utiske iz vanjskog svijeta i pokušava srediti svoje misli. Katkad je to prilično teško učiniti.

U takvim slučajevima dobro je prisjetiti se događaja proteklog dana, napraviti neku vrstu rekapitulacije i razmisliti kako se eventualno može popraviti ono što nije bilo dobro. Zatim sve to treba ostaviti i zaspati. I kad, za koji trenutak, energija dnevne svijesti prestane strujati kroz živčani sustav, počinju neophodni popravci i obnavljanje tako da sljedećeg dana sve bude spremno za punu životnu kvalitetu međusobnog utjecaja sa vanjskim svijetom.“

Prijevod : AB

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (07.02.2012.)