RAZMIŠLJANJA SUVREMENOG FILOZOFA

Doktor filozofskih znanosti, haiku pjesnik i likovni

umjetnik. Kako ste objedinili ta tri duhovna interesa i

djelatnosti?

Poezija i duhovnost su dva duhovna kozmosa koja se

komplemantiraju. Filozofsko mišljenje u onom spiritualnom,

meta-filozofskom èini cjelovitost trijade mog spiritualnog

bivstvovanja. Jedno implicira drugo, treæe i obrnuto. Sve to treba

sagledavati na putu Istine, Ljubavi i Ljepote.

Kako to da ste se poèeli baviti haiku poezijom i

prouèavanjem duhovnih tradicija?

Ulazeæi skromno u ocean duhovnih tradicija Istoka,

upoznajuæi se s razlièitim vrijednostima uèenja i škola susreo

96

sam se vrlo rano i sa zen-budistièkom i taoistièkom duhovnom

tradicijom, no zanimljivo je da sam u duhu haiku poezije pisao

još mnogo ranije. Bilo je to divno otkriæe-saznati za duhovno

pobratimstvo te potvrda osobnog duhovnog senzibiliteta,

naroèito kasnije kada je cijenjeni kolega Devid• hrabro uveo

haiku kao temu na našu književnu scenu. Danas hrvatska haiku

poezija, kao treæa u svijetu, dobiva primarno znaèenje u našoj

kulturi in toto.

Pojasnite malo pojam planetarni polilog.

Planetarni polilog podrazumijeva višeglasje i mnogoglasje

svih duhovnih, religijskih, filozofskih itd. tradicija èovjeèanstva.

Kraj ovog tisuæljeæa prijelaz je u novu, duhovnu epohu

okarakteriziranu susretanjem, upoznavanjem, dijalogiziranjem i

komplementiranjem razlièitih svjetonazora, kultura, nauka itd.

Odvijaju se duhovni procesi planetarizacije u kojima

ravnopravno uèestvuju i naša kršæanska religijska tradicija kao i

zapadnjaèka filozofska tradicija u njezinim suvremenim

modusima. To ulazi zakonomjerno u kozmièki proces duhovne

evolucije èovjeka i èovjeèanstva. Tome inegralno pripada i

multikompleksna duhovnost « New agea» koji je sve prisutniji u

životu zapada, uoèljiv prije svega u varijetetu «alternativnih»

putova u životu suvremenog èovjeka zapada.

Kako to da ste se od svega èime se bavite odluèili baš za

inauguraciju mišljenja planetarnog poliloga?

Mišljenje planetarnog poliloga plod je mog višegodišnjeg

bavljenja filozofijom, filozofskog mišljenja, umjetnièkog i

religioznog bivstvovanja. Integralno to pripada osobnom

duhovnom perfekcioniranju, jednom traganju i putu za višim

životom. Slikovito reèeno: poèeo sam sa Heraklitom. Na tom

sam se putu susreo sa Shri Aurobindom Gôshom, istraživao

Hideggera, a prepoznao Schopenhauera.

97

Kako ste zadovoljni razvojem suvremene filozofije u

svijetu?

Suvremena filozofija Zapada u modusima

post-metafizièkih lutanja ulazi u planetarnu dimenziju. Tu se

javljaju i potpuno nove duhovne situacije, nove paradigme

mišljenja. Filozofija više ne nastupa kao puka teorijska kritika

materijalistièkog života i njime suodreðenog nižeg bivstvovanja,

veæ postaje sredstvo promjene takova života u duhu, svijesti,

srcu svakog èovjeka. Takva se filozofija živi, ona je okrenuta

Bogu i zakonu duhovnosti. «Kljuè» jest u Bogu i u atmièkoj

prirodi èovjeka.

Što mislite o suvremenoj filozofiji u Hrvata?

Pohvalno je da se djeluje intenzivno na sustavnom

istraživanju naše filozofske baštine, skrbi o refilozofikaciji naših

filozofema, ali to su tek preduvjeti da se ide dalje u dimenziju

planetarnog.

Treba nastaviti plodne tekovine, kako ranije tako i novije

filozofije. Takoðer treba «materijalistièki» humanizam koji je

ozbiljio filozofski zavidnu razinu, transformirati u spiritualni

humanizam. Filozofiji kao filozofiji treba vratiti njen dignitet u

cjelini života, prije svega kroz odgojno obrazovanje.

Kolika je vaša angažiranost kao voditelja Zavièajne zbirke

Sveuèilišne knjižnice Rijeka?

U desetak godina sustavnog istraživanja Starog fonda

Sveuèilišne knjižnice Rijeka, istražio sam jedan manji dio

njenog bogatog fonda. To su bila djela iz filozofije njemaèkog

klasiènog idealizma, religije, mistike, teozofije, djela koja

govore o Indiji itd. Rezultate istraživanja objavio sam u

èasopisima «Fluminensia», «Dometi» i «Rival».

Prošle sam godine priredio dvije izložbe stare graðe uz

popratna predavanja o fondu knjiga koje posjedujemo o

njemaèkoj filozofiji i starogrèkoj filozofskoj misli. U sklopu

obilježavanja znaèajnog jubileja 370 godina duhovnog

kontinuiteta knjižnice, priredio sam izložbu «Fluminensia

Croatica», izbor knjiga i periodike tiskanih u Rijeci i Sušaku u

98

razdoblju od 1824. do 1945. godine i nedavno izložbu «knjige o

Rijeci».

Možete li nam malo opæenit prokomentirati situaciju u

Hrvatskoj – politièku, gospodarsku…

- Politièki ne želim ništa komentirati jer moj duhovni život

te moji interesi i politika nisu baš u bliskoj svezi. Kod nas postoji

duhovni vakuum i idejni kaos u kojem se sukobljavaju

svjetonazori što neminovno dovodi do dezorijentacije.

Kao zemlja u tranziciji polazimo, dosta vješto, teško

razdoblje, ali je greška što u mnogoèemu kopiramo zapadnjaèki

sustav vrijednosti, in ultima linea duhovne smo vrijednosti

podredili mnogo nižim – materijalistièkim, èime dajemo

neopisivo loš primjer mladima koji vrlo vjerno kopiraju nas

odrasle.

Kad ste spomenuli mlade, recite kako Vi gledate na

probleme mladih? Mnogi ih okrivljuju za letargiju,

nedostatak interesa spram bilo èega, nekreativnost… Neki

za to okrivljuju stanje u državi, drugi politièare, treæi

roditelje, profesore. Što Vi mislite?

Mislim da su krivi svi, a vrlo je malo zaslužnih. Najmanje

su krivi mladi. Bojim se da su oni uglavnom žrtve. Odgojno –

obrazovni sustavi su nesavršeni, a svi oni koji su u svezi s

odgojem mladih morali bi najprije sami sebe spoznati i mijenjati

se u svom duhovnom biæu.

Oko mladih se treba potruditi i naæi pravi naèin pristupa, ne

smije ih se ni na što prisiljavati. Neophodno je skrbiti o èovjeku,

posebno mladom, kao o duhovnom biæu što je temelj svega, a

upravo zbog nerazvijenosti duhovnog biæa uèinjeni su mnogi

promašaji. Mladom èovjeku je neophodno omoguæiti razvijanje

svog duhovnog i životnog potencijala i na taj naèin æe ozbiljiti

sreæu i zadovoljstvo sebe i društva u cjelini.

Što se tièe obitelji, ona je vrlo bitna i nikako se ne smije

zanemariti, ali se ne smije niti apsolutizirati – mora postojati

prava mjera, treba se èuvati jednostranosti i ekstrema. Ne valja

99

niti obitelji niti pojedincu davati apsolutnu važnost. U prvom

planu te kao najviši cilj mora biti duhovno.

Kaos u kojem se mi trenutno nalazimo reflektira se na

najoèitiji naèin upravo kod mladih. Da bi se to sredilo potreban je

dugoroèan proces, potrebno je imati svijest, više otvorenosti ka

drugim iskustvima ali ne na principu kopiranja nego

kreativnosti.

Bitan faktor u svemu je samokritiènost. Vjerujem da æe

mladi ipak, bez obzira na sve, stvoriti bolji svijet.

Što biste za kraj rekli èitateljima «Slobode»?

Kao egzistirajuæe biæe, èovjek jest i nužno biæe koje

filozofira na ovaj ili onaj naèin, misli o ovom životu i susreæe se s

pitanjima svoje egzistencije. Vrhovna je «dharma» razvijati se

kao Božje biæe, skrbiti o božanskoj iskri u dubini svog duhovnog

biæa. Zakon duhovnog života djeluje u nama, gradi filozofiju,

usmjeruje svaku našu djelatnost, vibrira u svakom atomu našeg

biæa. Tako ja vidim filozofiju koju zastupam, ili umjetnost ili bilo

koju drugu svakidašnju djelatnost ukljuèujuæi i bibliozofiju, a

nadam se i politiku u buduænosti.

Zahvaljujem Vam na razgovoru s nadom da æe ova sažeta

epistola èitateljima «Slobode» biti nešto više od par životopisnih

natuknica ili uvida u moj rad.