RAZGOVOR SA MARTINUSOM (Arbejderbladet, Island, 15.06.1970.)

Sljdeći se članak, napisan od strane islandskog novinara S.S.Brein-a, pojavio nakon Martinusovog šestog posjeta Islandu, gdje su prodane brojne od njegovih knjiga.

Na pragu novog svijeta Danski mudrac, Martinus, autor velikog djela : Knjige života, po šesti put posjetio je Island.

Gotovo je nevjerojatno da će on ove godine imati 80 godina. Iako je njegova kosa posijedila, on je zdrav i mladenački, vrlo rječit i energičan. On ne želi izgledati «poput mudraca» ili izgledati drugačije ili ponašati se drugačije. Martinus je iskren i prirodan, smije se puno i od sveg srca. Međutim, ono što se najbolje pamti je toplina koja zrači iz njegovih očiju. Zemlja je živo biće Vrlo je teško odlučiti što pitati Martinusa, imajući na umu ocean znanja i mudrosti koji se nalazi u njegovim knjigama.

Prošlo je odprilike pola stoljeća od kada je on doživio ono što je promijenilo njegov čitavi život.

Kada Martinus govori o zakonima života koji upravljaju našim postojanjem ili o evoluciji čovjeka, on to čini kao promatrač i njegova djela nose u sebi karakterističnu snagu uvjerljivosti.

On govori o životu u svemiru kao netko tko osjeća i opaža njegove otkucaje srca u svojoj vlastitoj nutrini, doživljavajući sebe kao dio toga.

On izbjegava sve dogme, sve što veže i ograničava.

Martinus kaže sljedeće o različitim religijama čovječanstva : «One su poput brodova koji plove morem. Na kraju će svi oni doći u istu luku. Iza svih manifestacija života nalazi se isti Bog, ista Providnost. Zemlja je živi organizam čiji smo svi mi dio i ključna nota života je ljubav.» Kada govori o ljubavi, Martinus pod time ne podrazumijeva sentimentalnost ili emocionalnu romantiku koja se često povezuje sa tim pojmom.

On objašnjava : «Ljubav koja nije vođena inteligencijom nije ljubav, već jedan drugi, puno primitivniji osjećaj, koji ne zaslužuje taj uzvišeni naziv. Kroz razvoj zrelosti emocionalna strana se oplemenjuje i profinjuje. Čovjek će tada imati veće suosjećanje prema drugima.» «Na tom stupnju on ne želi skupljati bogatstvo za samoga sebe, već počinje težiti tome da daje drugima i da pomaže drugima. To je ljubav u fazi buđenja i s vremenom ona će početi prevladavati u čovjekovoj svijesti. Tek kada se ljubav i mudrost sjedine u potpunoj harmoniji čovjek nadrasta životinjsko carstvo i postaje potpuno razvijeno ljudsko biće.

» Sjajne točke svjetlosti u tami

Martinus smatra pobune i ustanke u današnjem svijetu porođajnim mukama i početkom svjetlijeg, etičnijeg i bogatijeg života na Zemlji.

«Mi svi trebamo otplatiti svoj karmički dug i ne može se poreći da tama vlada velikim dijelom svijeta. No u plamenoj vatri patnje pročišćava se karakter. Sadašnje vrijeme iskušenja neophodna je veza u evoluciji, a time i u čovjekovom razvoju. S vremenom će čovječanstvo naučiti da se pobjeda nikada se može izvojevati ratom, nasiljem i mržnjom. Mnogi ljudi već čeznu za novim i boljim društvima širom svijeta, gdje će umjesto nesklada i ubijanja prevladavati mir i harmonija. U svim dijelovima svijeta pronalazimo tu sklonost ka ujedinjavanju, spajanju i ka stvaranju sve većih i većih cjelina. Nacionalizam mora odstupiti pred internacionalizmom i malo po malo nestat će instinkt samoočuvanja u korist čovjekove velikodušnosti i ljubavi. Usprkos ratu i negativnom nagovaranju, utrci u naoružanju supersila, ustancima, nemirima, žudnji za posjedovanjem, siromaštvu i svim patnjama koje imaju svoj korijen u čovjekovoj sebičnosti, također možemo vidjeti brojne sjajne točke svjetlosti u tami : rastuću socijalnu brigu, humanitarne aktivnosti, iskrenu volju za mirom na Zemlji, težnju za pomirenjem itd. To je jutranje rumenilo koje najavljuje dolazak novog dana, carstva u kojem će čovječanstvo živjeti u bratskoj ljubavi, ostvarujući zakone života i razvoja.

Martinus je vizualizirao treći svjetski rat oko 2000-te godine i on vjeruje da će to biti dva rata u kratkom intervalu. Međutim, on ne vjeruje da će ti ratovi dovesti do potpunog uništenja. «Još se uvijek brojni ljudi nalaze na takvom stupnju razvoja da žele rat i žude za ratom i njihove želje i žudnje se moraju u potpunosti ostvariti prije nego što, kroz patnje i gorka iskustva nauče da onako kako sijemo, tako ćemo i žeti. Veliki broj tih ljudi bili su žrtve prošlih ratova ili tek trebaju postati žrtve ratova. Kada se ponovno rode oni će postati zagovornici mira. Oni su morali proći kroz gorke patnje zbog ratova i iako se oni ne sjećaju svojih prošlih inkarnacija, iskustva iz prošlosti nastavljaju živjeti u njihovoj nadsvijesti i ona ih vode i usmjeravaju kroz njihovu podsvijest. Oni su platili svoj dug i sada je njihova svijest pročišćena od starih nedjela. Oni su stekli pozitivniji pogled na život i postali su otvoreniji za duhovno znanje. Prije ili kasnije svatko od nas će naučiti da samo pogoršavamo stvari ako se suprostavljamo silama koje potiču razvoj. Naučit ćemo da kada počnemo surađivati sa tim silama, za nas će se otvoriti novi i sjajniji svjetovi.

» Epohe u čovjekovoj evoluciji

Dolazeći ratovi koje predviđa Martinus dovest će do ukidanja svjetskih supersila i ratne mašinerije i kada se to dogodi svijet više neće biti podijeljen na supersile i male države, već će se sve nacije postupno ujediniti u zajedničko svjetsko carstvo gdje će nastati novi i bolji društveni poredak. Kod društveno nerazvijenih pojedinaca u to vrijeme nesebičnost će malo po malo pobijediti sebičnost, a zajednički interesi privatne interese.

«Mi o današnjem vremenu govorimo kao o tehnološkoj epohi, no ona je zapravo tek počela. Strojevi će skinuti teret sa ramena čovječanstva ne pretvarajući ih pritom u robove automatizacije. S vremenom će novac postati zastario kao sredstvo razmjene dobara i usluga. Umjesto toga jedino sredstvo plaćanja postat će čovjekova stvaralačka snaga. Nitko neće pljačkati druge, već će se umjesto toga svi planetarni resursi crpiti u korist čitavog čovječanstva. Dogodit će se velike promjene na području obrazovanja i kulture i ljudi će naučiti kako razviti svoje duhovne talente i stvaralačke snage koje su sada nerazvijene i oni će naučiti kako osjećati životnu radost. Nestat će ropski teški rad, no nema opasnosti da će veća sloboda uzrokovati dosadu ili čak gađenje prema životu, jer će se promijeniti stav prema svemu. Rad svakog pojedinca predstavljat će njegov doprinos društvu, no umjesto novca on će dobiti sve što treba da bi živio udobnim životom. Ukoliko netko želi dobiti više od svojeg izračunanog dijela, on će moći odraditi više radnih sati na tjedan. Tadašnji standard života biti će mnogo viši od standarda današnih dobrostojećih ljudi.» «Tadašnji rad neće biti mučan, naporan i dosadan ropski rad. Strojevi će osloboditi čovječanstvo od svakog ropstva i mehaničkog teškog rada. Kada svaki čovjek koristi svoje sposobnosti za stvaralački rad i kada se ne treba brinuti o svojim troškovima života, svaki će rad predstavljati samo radost. Možda će sada brojni ljudi odmahivati svojom glavom i smatrati da je to samo san i lijepe želje, no to je daleko od toga. Čovjekova evolucija postupno napreduje i svijet je trenutno poput lonca za taljenje. Mi sada doživljavamo porođajne muke nastanka novog svijeta i agoniju okamenjenih shvaćanja i ideja. Razlog te borbe sastoji se u tome da se današnji čovjek nalazi između dvije epohe svojeg razvoja; on više nije životinja koja živi u skladu sa zakonima životinjskog carstva, jer u svojoj nutrini on osjeća težnju prema savršenijem životu. U drugu ruku on još uvijek nije savršeni čovjek «poput Boga» koji živi u skladu sa duhovnim zakonima. Sile koje vladaju životinjskim carstvom i sile koje vladaju u dolazećem carstvu pravog čovjeka bore se za njegovu dušu. Sasvim je prirodno ta je ta borba vrlo teška. No mi se ne trebamo brinuti o rezultatu te borbe. Mi smo nošeni naprijed na oceanu evolucije i mi možemo imati povjerenja da se Bog nalazi iza svega i da nas vodi i usmjerava ka novom svijetu svjetlosti, ljubavi i mira.»

Prevoditelj nepoznat.

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (03.05.2010.)