RADOST

 

      ( Kristen Alstrup )

 

 

 

      Što je radost? Da li je to nešto što postoji upravo sada? Ili nešto što je postojalo u prošlosti? Ili nešto što će doći u budućnosti?

      Mi imamo radost u sebi čak iako ju ponekad ne možemo dovesti do površine. Drugom prilikom mi jednostavno prštimo od radosti. Možda zbog nečega što smo dobro napravili. Možda mi ponekad nemamo pojma zašto odjednom sve doživljavamo kao svijetlo i sjajno.

      No, mi se možemo vježbati kako dovesti tu radost na površinu. Svaki puta kada uspijemo osvijetliti neku mračnu situaciju i promijeniti ju, moramo priznati da smo iz toga trebali nešto naučiti. Čak iako taj proces učenja boli ja nikada nisam poželjela da se to nije dogodilo jer ne bih željela biti bez iskustva koje mi je to pružilo. I kada je čovjek toliko napredovao da može promotriti situaciju iz nekoliko gledišta, on također može doživjeti radost. Radost se sastoji u tome da je ono što smo prije vidjeli samo kao problem sada postalo područje na kojem također vidimo pozitivne aspekte.

      Mi se također možemo radovati zbog prethodnih iskustava. Bez obzira na naše sadašnje godine moraju postojati događaji kojih se sjećamo sa radošću. Kroz nas povremeno struje sjećanja koja nam pružaju osjećaj radosti.

      I tko ne poznaje radost očekivanja? Radost radovanja nečemu unaprijed? Doista, ponekad samo iskustvo nije u skladu sa samim očekivanjem. Mi se tada razočaramo. Naša su očekivanja bila previsoka i na nama je da razmislimo o tom događaju i vidimo što bi iz toga mogli naučiti. Barem smo osjećali radost dok je trajalo očekivanje.

      Napisane su brojne knjige o utjecaju pozitivnog razmišljanja na naše raspoloženje i na naše bolesti. Martinus analizira utjecaj misli na mikro-jedinke u našem tijelu na brojnim mjestima u Trećem zavjetu, između ostalog i u knjizi Sahranjivanje, 43-45 poglavlje. Mi obogaćujemo naše mikro-jedinke kada mislimo sretne misli i mi, manje ili više, sretnim mislima možemo «zaraziti» naše bližnje. Sve dok smo ispunjeni radošću mi imamo utjecaj poput malenog sunca. Mi sjajimo prema svakome bili mi toga svjesni ili ne.

 

                                      Izvadak iz knjige «Sahranjivanje»

 

                                                      ( Martinus )

Razmišljanje kao najviša osnova stvaranja krvi, a time i zdravlja organizma

 

Što je to razmišljanje, s obzirom da igra tako veliku ulogu u životu jedinke? Razmišljanje je koncentrirano oslobađanje «nad-fizičkih» sila kroz organe mozga i živce jedinke. Prema knjizi Livets Bog (Knjiga života) «nad-fizičke» sile su istovjetne višim električnim valovima ili vibracijama. Primanje i odašiljanje tih valova putem organizma opaža se u obliku «misli». To opažanje je zapravo istovjetno doživljavanju života. Kada jedinka misli, to znači da struja električnih valova putuje kroz njene živce i organe mozga, koji se u ovom slučaju mogu smatrati «radio aparatima» vrlo suptilne konstrukcije, koji su u odnosu na uobičajene radio valove vrlo mikroskopske prirode. Dok se ta struja u nutrini doživljava u obliku misli, kao opažanje života, na van se pokazuje kao «magnetizam», što je zapravo istovjetno onome što nazivamo «životna sila».

      S obzirom da su misli istovjetne suptilnim električnim valovima koji teku kroz organizam, svaki oblik razmišljanja je istovjetan sa ovim ili onim oblikom «elektrifikacije» organizma, što u ovom slučaju znači sa napajanjem «nad-fizičkom» silom. To «elektrificiranje» ili napajanje silom direktno se izražava u krvi. Prema tome, razmišljanje predstavlja najvišu osnovu stvaranja krvi i njena kvaliteta ovisi o prirodi i kvaliteti misli. S obzirom da krv predstavlja temeljnu osnovu stvaranja, održavanja i dobrobiti organizma, iz toga proizlazi da razmišljanje predstavlja najviši faktor manifestacije života. Što biće misli, to postaje. Ako ono ima bolesne i nenormalne misli, njegov organizam postaje bolestan ili nenormalno magnetiziran, zbog čega ono u odgovarajućoj mjeri postaje nezdravo i oslabljeno, dok svijetle, zdrave i normalne misli neminovno dovode do najviše normalnosti i dobrobiti.

 

Misao je istovjetna sa svakom silom i kretanjem u prirodi, kao i u organizmu

 

Činjenica da misao predstavlja silu koja dovodi organizam u određeno stanje, između ostalog može se vidjeti iz izraza lica pojedinca. Sama činjenica da se oni mogu mijenjati ukazuje na to da se iza lica nalazi sila koja odlučuje o izrazima mišića lica. Lice može u jednom trenutku izražavati ljutnju i mržnju, a u drugom blagost i ljubav. Svakom normalnom čovjeku očigledna je činjenica da se iza ljutnje kriju ljutite misli i da se iza ljubavi kriju misli ljubavi. No, ukoliko te misli ne bi predstavljale silu ili energiju one ne bi mogle ni na što utjecati, a time ni na mišiće lica. One ne bi mogle, kao što je ponekad slučaj, natjerati krv «u nečije obraze», učiniti da srce snažnije tuče ili učiniti da se pojedinac zacrveni ili problijedi. U tom bi slučaju svako lice bilo ukočeno poput kipa; isto tako ne bi bilo moguće pokretati ruke i noge. Ukoliko bi misao predstavljala apsolutnu «nepokretnost», apsolutno mirovanje, ona nikako ne bi mogla utjecati na mozak i živce i stoga ju nikako ne bi bilo moguće opaziti ili doživjeti, jer ne može doći do posljedice koja nije istovjetna sa kretanjem.

      Dakle, bez kretanja nema razmišljanja, a bez razmišljanja nema doživljavanja postojanja. Tada bi umjesto života postojalo vječno mirovanje, vječna smrt. Svemir bi tada predstavljao neprekidno «ništa». A s obzirom da je to suprotno činjenicama, misao je stoga neminovno istovjetna sa kretanjem. Svako kretanje u postojanju, bilo to kretanje oblaka, valovi oceana, kružno kretanje planeta, tok krvi u našim venama, kao i naš govor, djelovanje i pojava, sve je to dakle manifestacija misli, jer «misao» samo predstavlja opažanje Jastva energija i kretanja koja ga okružuju. Kada se energija javlja u vibracijama ili valovima takve prirode da ona direktno prolazi kroz mozak i živce i kada je ona istovjetna svijesti, to se doživljava kao «misao». Kada se energija, međutim, javlja u drugim oblicima, ona se može doživjeti samo indirektno ili kao nešto izvan organa misli, tada to izgleda jedinki kao «kretanje». Dakle, «misao» predstavlja unutarnji osjećaj kretanja. «Kretanje» predstavlja vanjsku posljedicu tog osjećaja.        

 

Zemaljski čovjek ponekad koristi misaone klime koje je već odavno nadišao

 

S obzirom da je razmišljanje taj magnetizam, ta životna sila na kojoj se temelji sastav i kvaliteta krvi, a time i prava sreća i dobrobit pojedinca, vrsta, priroda i kvaliteta misli predstavljaju glavni faktor svakog oblika normalnog i nenormalnog izražavanja živog bića u postojanju. Ako su misli ili misaone klime koje prolaze kroz organe misli pojedinca i koje time stvaraju njegov način izražavanja ili djelovanja, po prirodi nenormalne, biti će također nenormalno i magnetiziranje njegove krvi ili prijenos životne sile, a time i njegov organizam, jer je taj prijenos životne sile istovjetan razmišljanju. S obzirom da je razvoj zemaljskih ljudi u posljednjim dekadama bio neproporcionalno brz, ti ljudi su se našli u odgovarajućoj mjeri u zoni razvoja sa čijom normalnom mentalnom klimom se oni još nisu upoznali. Posljedica toga je da oni u prevelikoj mjeri koriste misaone klime (ideje) čije se izražavanje energije može smatrati normalnim magnetizmom ili životnom silom samo za organizme na primitivnom životinjskom stupnju razvoja, koji su zemaljski ljudi, najvišim dijelom svoje svijesti, već odavno napustili. Prema tome, između organizma zemaljskih ljudi i njihovih misaonih klima u odgovarajućoj mjeri postoji određeni nesklad. Tu prevladava određeni oblik nenormalnog razmišljanja, a time i prijenos odgovarajuće nenormalne životne sile ka organizmima. Zbog toga ti organizmi u istoj mjeri postaju bolesni, oslabljeni, neotporni na infekcije, i tako dalje. Organizmi su obilježeni bolom i patnjom. «Paklene vatre» plamte nad postojanjem zemaljskih ljudi...

 

Zašto bi ljudi trebali voljeti jedni druge

 

Konačna i misaona klima koja stvara apsolutnu sreću postoji samo u svojem najčistijem obliku kada predstavlja potpuno iskustvo razuma ili inteligencije samog postojanja ili života koji je reguliran osjećajem koji je jednak toj inteligenciji. Kada takva misaona klima, koja je zapravo istovjetna Svetom duhu, postane svakodnevno izražavanje energije kroz misaone organe pojedinca, njegova krv i organizam time postaju prožeti najvišim magnetizmom ili životnom silom u postojanju i to je tada izraz najvišeg zdravlja. A s obzirom da ta životna sila koja teče kroz misaone organe postaje istovjetna sa najvišom znanošću, mudrošću i ljubavlju, i duhovna tijela pojedinca postaju izraz najvišeg zdravlja. Prema tome, najviša misaona klima nepogrešivo stvara «zdravi duh u zdravom tijelu», što za uzvrat predstavlja neizbježan uslov za doživljavanje pravog života koji se nalazi iza iluzornog svijeta. Samo oni «čistoga» srca mogu «vidjeti Boga». I ovdje je ponovno nepobitno potvrđen smisao najviše zapovijedi: «Ljubite jedni druge».

Poglavlja 43,44, 45 i 47 iz knjige Sahranjivanje – prvi put izdana 1934.

Prevela sa danskog na engleski: Mary McGovern, 1990.

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (25.03.2010.)