RAD  I  IDEALIZAM

 

      Martinus je primio mnoga pisma, često od ljudi koji su tražili njegov savjet. Ovo je odgovor na jedno od tih pisama. 

 Dragi Anon.,

 

      Prije dosta vremena primio sam tvoje pismo datirano ... Molim te oprosti što ti nisam mogao ranije odgovoriti.

      Vidim iz tvojeg pisma da si vrlo nezadovoljan svojim životom. Pišeš, između ostalog, da ništa više ne mrziš i da ti se ništa više ne gadi nego pomisao da budeš «zaposlen» na običnom poslu sa svime što to nosi sa sobom: imati određeni plan za taj dan (i uvijek isti plan kao takav), morati slušati druge, dopuštati da te navlače uokolo kao lutku i raditi stvari koje te uopće ne zanimaju. Ti mrziš bilo koji ured ili posao «kao samog vraga». Ti bi radije prešao Atlantik na splavi sa opasnošću da se utopiš, nego ušao u uredski ili poslovni svijet da bi se u njemu utopio, ako bi samo imao izbora.

      Tada ti pišeš da P.P. ne može to razumjeti, usprkos činjenici da ti misliš da je to lako razumjeti.

      Dakle, dragi Anon., tvoje stanje je lako razumjeti. Ti si to više nego dovoljno opisao u svojem pismu. Ali ono što je uistinu bitno je uzrok tom stanju. I ovdje ja mogu dobro razumjeti da P.P., koji izuzetno naporno radi i spreman je raditi bilo koji posao u bilo kojoj situaciji koja se zahtijeva od njega, ima poteškoća u razumijevanju tvojeg stanja, koje je sto posto suprotno njegovom. Ali ti si me sada tražio pomoć i ja ću ti ponovno pokušati rasvijetliti tvoju situaciju.

      Tvoj stav prema životu je prava mržnja prema tome da se bude «zaposlen», mržnja prema običnom poslu, mržnja prema podčinjavanju drugima, mržnja prema tome da te primoravaju da činiš stvari koje te ne zanimaju. Ti tu spominješ uredski i poslovni svijet i da sve to mrziš «kao samog vraga». Ljudi širom svijeta bili su odgajani od samog djetinjstva da bi bili sposobni sami zarađivati za hranu i sami zarađivati za život tako da ne bi postali teret drugima, u tom apsolutno zdravom i neophodnom stavu prema životu koji ti u potpunosti odbacuješ. Ti to ističeš govoreći da to mrziš «kao samog vraga».

      Ali jesi li razmišljao o tome koliko ti sam duguješ običnim poslovima? Ako bi svi drugi ljudi mrzili obične poslove i poput tebe mogli izbjegavati posao ili zanimanje, kako bi ti tada mogao uživati u svim dobrim stvarima koje si ti svakodnevno, od svog rođenja, trošio kao nešto samo po sebi razumljivo? Kada ti nosiš lijepu, udobnu odjeću i cipele, kada ti možeš živjeti u lijepoj kući ili u lijepom stanu, kada ti možeš ići u bolnicu ili doktoru, ako je potrebno, kada su tu tvornice, elektrane, toplane, škole i fakulteti, literatura, umjetnost i znanost i tako dalje, i tako dalje, to je isključivo zahvaljujući ljudima koji su u većem ili manjem obimu morali zanemariti ono što žele ili ne žele. Tako ti živiš, dragi Anon., svaki dan od rada svih tih ljudi i u skladu s time duguješ vrlo mnogo društvu i običnim poslovima. Zar ne možeš vidjeti da je pogrešno željeti živjeti i uživati udobnosti i pogodnosti na račun drugih? Mi svi to dugujemo našim bližnjima na običnim poslovima da bi dali svoj doprinos njihovom izdržavanju. Ako bi te poslove svi mi, poput tebe, proklinjali i bježali od njih umjesto razumijevanja njihovog značaja, društvo bi propalo. Ako bi svatko želio biti parazit na račun rada drugih ljudi, kako bi posao mogao biti obavljen? Zašto bi ti bio izuzetak? Zašto ti ne bi radio u uredu ili imao neko drugo zaposlenje za koje si sposoban?

        Možda ti hoćeš raditi sa stvarima na višem planu od čisto materijalnog, fizičkog plana. Ali tko među radnicima koji rade u tvornicama, trgovinama, uredima i slično, koji se brinu za to da bi ti mogao uživati u dobrim stvarima civilizacije, ne želi tako nešto? Ali viši plan ili stupanj od ove sadašnje materijalističke, ateističke civilizacije predstavlja idealizam. Pravi idealizam je ljubav prema bližnjem. To znači više voljeti sam patiti nego pustiti da drugi pate, sam nositi teret posla radije nego da to drugi čine. To znači razumijevanje da je sve u čovjekovoj sudbini uređeno tako da transformira čovjeka u «ljudsko biće poput Boga». To znači razumijevanje svega i svakoga. Samo to razumijevanje će ti dati slobodu za kojom uistinu težiš, ali koju ne možeš nikako dobiti jer si daleko od posjedovanja takvog razumijevanja i idealizma koji je povezan sa tim. Sve dok ti, dragi Anon., ne budeš spreman biti u kontaktu sa onime što duguješ čovječanstvu na materijalnom planu, sa svime po pitanju običnih poslova za koje ti kažeš da ih mrziš, ti nisi idealist. Ti nisi dobar primjer drugima. A pošto nisi dobar primjer, ti nikako ne možeš pripadati višem planu od upravo onoga na kojem se drugi ljudi nalaze. Tako se ti danas nalaziš, gledano iz kozmičke perspektive, upravo na pravom mjestu. Ti imaš malo previše razvijenu inteligenciju u odnosu na tvoj talent za humanost. To ti dozvoljava da nejasno opažaš viši stupanj civilizacije, kojem bi ti jako volio pripadati. Ali tvoj još uvijek nedovoljni humani razvoj znači da ti nisi spreman platiti cijenu da bi mogao pripadati takvom planu. Ti ne želiš učiniti napor neophodan da bi mogao prijeći put do tog stupnja ili do te slobode za kojom tako snažno težiš. Ali drugi ljudi ne mogu prijeći put umjesto tebe. Ti sam moraš obaviti posao. I taj posao je upravo ono što ti kažeš da «mrziš kao samog vraga». Ti se stoga moraš potruditi da pobijediš tu mržnju, da bi tako bio voljan biti perač suđa, kao i princ, tvornički radnik kao i djelatnik u uredu, biti spreman služiti radije nego da te služe, i tako biti spreman bez mržnje ili ogorčenosti izvršiti bilo koji posao koji bi Bog u obliku tvoje sudbine mogao zahtijevati od tebe. Odbaci ideju da si predobar ili previše napredan da bi obavljao bilo koji pošteni posao koji sudbina u danoj situaciji zahtijeva od tebe da ga obaviš.

      Sve dok ti to ne naučiš, sve dok ti nastaviš mrziti pošteni rad, ti ćeš se susretati sa time nanovo i nanovo i na kraju ćeš biti vezan za to. To će ti na taj način blokirati put ka slobodi koju tako snažno priželjkuješ. Naprotiv, kada naučiš vidjeti da je zanimanje ili obični posao koji danas mrziš u stvarnosti apsolutno neophodna pojava u tvojoj transformaciji od «životinje» u «ljudsko biće», i da bi ga ti u stvari trebao blagosloviti, radije nego ga proklinjati, tada će se sunčana epoha slobode uzdignuti nad horizontom tvoje vlastite sudbine. Tada ćeš ti sam početi svijetliti za druge.

      Ti ne smiješ misliti da se najveći mudraci plaše izvršavanja jednostavnih poslova, i da je to zato jer su oni tako daleko napredovali u duhovnom razvoju. Naprotiv, svi su oni ljudi koji su spremni raditi bilo koji posao ako oni tako mogu pomoći ljudima na putu ka većem svjetlu i boljem postojanju. Oni su napredovali tako daleko isključivo zato jer žive u uvjerenju da su došli na svijet da bi služili, a ne da bi bili služeni. Bilo bi također korisno za tebe da se podsjetiš da je Krist bio stolar, kao što su i njegovi učenici radili obične poslove. I ja sam radio obične poslove od svoje 12 godine. Bio sam pastir, poljoprivredni radnik, mljekar, noćni čuvar i konačno službenik u uredu. Tada je u moj život došlo duhovno stanje koje mi je dalo slobodu da radim sa najvećim problemima života. Ja sam, međutim, ponovno, nakon što sam započeo moje veliko glavno djelo «Livets bog ( Knjiga života)», morao raditi posao kao nekvalificirani radnik da bi mogao zarađivati za život. Ali ja nikada u tim situacijama nisam osjećao ogorčenost ili mržnju, iako sam naravno osjećao da to nije ispunjenje ideala ili ciljeva u mojem životu. Uvijek sam osjećao u tim situacijama da sam radio za Boga i da je to bilo nešto kroz što sam morao proći. Osjećao sam da sam i sam u velikoj mjeri živio od rada drugih. Ja sam također trebao pridonijeti izvršavanju poslova od kojih su drugi mogli živjeti, sve dok nisam bio dovoljno zreo da bi mogao izvršavati duhovni posao za Boga kojim sam kasnije u tako velikoj mjeri bio blagoslovljen.

      Dakle, dragi Anon.! Volio bih da sam ti mogao napisati drugačije pismo, koje bi bilo mnogo ugodnije, ali tada ja ne bi bio iskren prema tebi. Procijenio sam tvoje stanje iz tvog pisma i ja savršeno dobro znam kako je to bolno za tebe. Ja sam stoga pokušao iz dubine svojeg srca pronaći informaciju koja bi ti mogla sigurno pomoći u pronalaženju izlaza iz tvog čistilišta, kao što to i sam želiš. Ono što ti može pružiti veliku radost je živjeti samo za to da bi se služilo svojim bližnjima i tako biti na radost i blagoslov za sva živa bića.

 

                              Sa ovime ti šaljem svoje pozdrave pune ljubavi,

                                                     Martinus  

Prevela sa danskog na engleski: Mary McGovern, 1993

Preveo sa engleskog jezika: Davorin  Gruden

Copyright © Martinus Institut