PUT  PREMA  „DOBROJ“  KREATIVNOSTI  - 1 DIO

          Dennis Persson

 

 

Riječ „kreativnost“ često se javlja u medijima, a također i u brojnim knjigama o tome kako mi današnji ljudi pod stresom možemo unaprijediti kvalitetu našeg života. Ovaj pojam se također javlja na blogovima i društvenim mrežama, gdje se pronalazi zajedno sa jednom drugom riječi koja je danas popularna, „poduzetništvo“. Sam Martinus nikada nije koristio riječ kreativnost u svojim analizama, možda zato jer ona nije bila vrlo poznata u skandinavskom rječniku u vrijeme kada je on pisao svoje analize. Zapravo kreativnost je sinonim za „stvaralačku sposobnost“, a to je fraza koju Martinus često koristi u svojem djelu. (Primjedba prevoditelja: u skandinavskim jezicima postoje dvije riječi za „kreativnost“: „skapande“ i „kreativitet“. Martinus koristi onu stariju „skapande“ zajedno sa „skaparfӧmåga“ koju prevodimo na engleski kao „stvaralačka sposobnost“.) To nije neobično kada uzmemo u obzir da je ta sposobnost od centralne važnosti za unutarnju strukturu života gdje stvaralačka sposobnost predstavlja vječnu vezu (X2) između nemanifestiranog „Jastva“ (X1) i raznolikosti stvorenih manifestacija (X3). Mi čak možemo razumjeti stvaralačku sposobnost kao „funkciju iluzije“, neophodni „generator trikova“ koji omogućava Bogu i svim ostalim živim bićima koja u njemu postoje da vječno doživljavaju svoje postojanje. Gledano iz kozmičke perspektive, kreativnost ili stvaralačka sposobnost zapravo je preduvjet doživljavanja. Moglo bi biti zanimljivo pobliže pogledati kako se, gledano iz perspektive duhovne znanosti, kreativnost izražava i doživljava u lokalnoj perspektivi i unutar današnjih istraživanja.   

     U svojem članku „Najviša vatra 2“ Martinus piše o razvoju od jednopolnog stanja do dvopolnog stanja i o izlasku iz zone nesretnog braka, kada u određenoj mjeri počinjemo težiti za više božanstvenom svjetlošću od one koju dobivamo kroz čin parenja u životinjskom carstvu. On piše: „Nije namjera života da bića ne dobiju još više iskustvo svjetlosti. No to se može dogoditi samo ako bića dobiju još višu svijest.“ Ova viša svijest počinje se stvarati u zoni kozmičke maternice, u čijim zadnjim stadijima se zemaljsko čovječanstvo još uvijek nalazi. Kao kozmički fetusi, što i jesmo, mi smo došli do stupnja na kojem se možemo „početi kretati“. Martinus piše: „Ovo kretanje sastoji se od čitavog trenutnog stanja fizičkog postojanja, stanja Sudnjeg dana ili Armegedona koji sve zasjenjuje. Ove manifestacije rata i uništavanja nedovršenih ljudskih bića samo su početni znakovi života kozmičkog fetusa.“ Kada je u pitanju njegova sposobnost manifestiranja i stvaranja zemaljsko čovječanstvo je, usprkos svemu, mnogo naprednije od životinja, no ono nije u odgovarajućoj mjeri razvilo svoju humanu sposobnost ljubavi. Umjesto toga njegove manifestacije i kreativnost još uvijek u velikoj mjeri služe njegovim životinjskim talentima.

     Biti kreativan nešto je za što se obično smatra da je poželjna karakteristika današnjeg čovjeka. Kada čitate oglase za posao često nalazite kako je  kreativnost ili kreativno razmišljanje nešto poželjno kod budućeg suradnika. Dakle, što je ta poželjna karakteristika? Pa, kreativnost se obično definira kao nešto novo i originalno, to je sposobnost da se vide neobične povezanosti, sposobnost da se izađe iz starog kolosijeka i pronađu nova rješenja, nešto što se uglavnom povezuje sa razvojem ideja ili umjetnošću. Međutim, danas se smisao kreativnosti toliko proširio da se gotovo smatra faktorom produktivnosti u ekonomiji koja se temelji na znanju. Stoga je kreativnost postala potencijal za rast u poslovnom svijetu i također je postala „oružje“ u globalnoj konkurenciji između pojedinih zemalja. Ovdje se možemo nadovezati na pojam poduzetništva koji smo spomenuli na početku članka. U skladu sa originalnim značenjem poduzetnik je „netko tko obavlja stvari“. Poduzetnik može stvoriti neprofitne aktivnosti koje nisu uglavnom vođene stvaranjem novca kojem teži tržište, ali većina ljudi vjerojatno misli na poslovne aktivnosti i na stvaranje unosnih ideja za proizvode kada govore o poduzetništvu. Pa, nije li to nešto dobro? To može stvoriti posao za više ljudi nego što je to potrebno za proizvodnju tih proizvoda. Da, naravno, ali gledano iz perspektive kreativnosti možemo se pitati koliko tu ima prostora za pojedinca – koji možda obavlja samo jednu radnju u proizvodnom procesu – da izrazi svoju vlastitu kreativnu radost. Kada gledamo na kreativnost iz te perspektive, vrlo se lako povezati sa Martinusovom usporedbom sa našim „materničnim stanjem“, gdje je kreativnost uglavnom vođena instinktom samo-očuvanja i težnjom za moći i vlasništvom. Postoje brojni primjeri kako naše čitavo globalno financijsko tržište dolazi do ekonomske koristi na podmukle načine tako da dovodi ljude, poduzeća i čitave nacije u neizbježnu zamku kredita i dugova.  Novotarije kao što su takozvano kreativno knjigovodstvo i pranje novca koriste se kako bi se izbjeglo plaćanje poreza.  Osiguravajući fondovi i druge genijalne digitalne tvorevine koriste se kako bi se špekuliralo na beskrajan broj načina. Za njih se kaže da su slični ogromnoj Ponzi shemi. „Najkreativnija“ poslovna ideja do sada unutar tog područja jest pojava kada privatne banke i financijske institucije stvaraju digitalni „izmišljeni novac“ iz ničega tako da utipkaju brojeve u kompjuter u obliku zajma. Digitalne brojke koje u sljedećem koraku postaju pravi novac tek kada oni koji su dužni isplate zajam sa kamatama koristeći plaće koje su zaradili svojim satima rada. Martinus uspoređuje ove tvorevine i takvu vrstu poslovanja sa kamufliranom pljačkom i naglašava da jedini pravi „novac“ koji postoji jest rad i sati koje ljudi prevode na radu. Kreativnost koju vidimo na tim područjima uglavnom je nadahnuta time da se pronađu novi načini „prikrivenog“ pljačkanja bližnjih tako da to izgleda kao da je u skladu sa trenutnim zakonima i propisima. Kreativnost koja ima kao svoju glavnu svrhu prikriti pohlepu znak je snažne nadmoći inteligencije na račun razvoja osjećaja. Na prijelaznom stupnju sfinge između životinje i ljudskog bića gdje se većina nas nalazi, svi mi u većoj ili manjoj mjeri imamo ovu neravnotežu u svojoj svijesti. U našem svakodnevnom životu svi mi dolazimo u iskušenje koristiti našu kreativnost i domišljatost kako bi se obogatili u većoj mjeri nego što je potrebno za naše preživljavanje – to je „zla“ kreativnost, koja prema Martinusu nije u skladu sa zakonima života. Istovremeno svi smo mi u vrlo velikoj mjeri primorani pokoriti se pravilima igre ovog sustava.

      Kada govorimo o kreativnosti koja se izražava u umjetnosti, odnos po pitanju neravnoteže između osjećaja i inteligencije često je suprotan; ovdje osjećaji često dominiraju na račun inteligencije. Kreativnost umjetnika jednako je ograničena na njihovo naročito područje kao što je slučaj sa inovacijama unutar financija i poslovnog svijeta, ali ovdje ona često izvire iz snažne unutarnje potrebe umjetnika da koristi svoju uvježbanu sposobnost da vidi i opaža boju, oblik, zvuk ili kretanje kako bi to mogao transformirati i izraziti sa ljepotom na način koji je istovremeno osoban i univerzalan za inspiraciju promatrača. Na ovom području kreativnost nije pokretana sebičnim interesima, već „aspektom samo-nagrađivanja“ u činu stvaranja, na što ćemo se vratiti kasnije. Po pitanju umjetnika Martinus naglašava u knjizi Livets bog, 1 dio, odlomak 129 da „… u područjima svijesti izvan njihovog vlastitog naročito razvijenog umjetničkog područja, oni mogu biti primitivni i nesavršeni, mogu imati brojne nedovršene strane po pitanju morala.“ Dakle, iako su ta umjetnička djela stvorena u duhu „kulture davanja“ mnogo od onoga što se izražava u našoj modernoj „ozbiljnoj umjetnosti“ i „pop kulturi“ u skladu sa time također nosi snažan pečat životinjskog carstva. Koliko često vidimo filmove, kazališne predstave, poeziju, slike i pjesme koji se bave trčanjem za novcem, muškim (ali i sve više ženskim) herojskim poduhvatima, „dobrim“ nasiljem kako bi se pobijedilo „loše“ nasilje, nesretnom ljubavlju i težnjom za brakom, i tako dalje. Na simbolu br. 33 u knjizi Vječna slika svijeta 3, vidimo da umjetnost životinjskog carstva dolazi sa sve većom snagom sve do početka carstva pravog čovjeka. To nam daje naslutiti činjenicu da će se umjetnička kreativnost još dugo vremena izražavati na sličan način, ali u sve manjem obliku.

Kreativan odnos prema životu

Na crtežu Withusa o dva uma zemaljskog čovjeka nalazimo pojam „umjetnički stav“ kao jednu od brojnih karakteristika kod ljudi koji se nalaze usred procesa razvoja humanosti. Ako se to izrazi na drugi način, to se može opisati kao kreativan način odnosa prema postojanju i našem svakodnevnom životu. Zanimljivo je primijetiti (iako je to možda slučajno) da se pojam „sitničavost“ nalazi suprotno „umjetničkom stavu“ na životinjskoj strani našeg uma. Biti sitničav znači biti konfuzan, nedarežljiv, uskogrudan i zloban. Na suprotnoj strani toga, kreativan odnos prema životu ne podrazumijeva samo nešto što se izražava u umjetničkim djelima ili inovativnim i profitabilnim idejama unutar poslovnog svijeta ili znanosti, već također može značiti odnos prema životu koji je otvorenog uma i darežljiv.

     Takva otvorenost uma može se pronaći u sljedećem citatu koji je napisala proučavatelj fenomena Judith Simon u disertaciji o karakteristikama kreativnosti (2009):  „Kreativan stav očigledno je drugačiji od toga kako vidimo predmete i pojave u našem svakodnevnom životu kada nemamo kreativan stav, kada nam se oni javljaju kao nešto očigledno i nepromjenjivo. No u stvaralačkom činu mi pronalazimo i manifestiramo takozvanu različitost, a to je kada nam predmeti i pojave izgledaju drugačije.“ Nije li to također opis stava koji je neophodan kada proučavamo Martinusovu sliku svijeta? Zar mi ne moramo biti otvoreni i darežljivi u našem umu kako bi prihvatili takvo potpuno drugačije postojanje koje otkriva duhovna znanost, i to čak stvara u nama težnju za takvim postojanjem? Simon dalje objašnjava kreativan stav na temelju njenih intervjua sa ljudima koji imaju iskustva sa kreativnim stanjima i okruženjem i naglašava:

-         Njega karakterizira unutarnja napetost koja stvara zanimanje i radoznalost

-         Čuđenje i otvorenost u odnosu na ono što se može otkriti u potrazi za odgovorima, gdje se fokus stavlja na mogućnosti umjesto na poteškoće

-         On dopušta koegzistenciju suprotnosti, tako da su na primjer kaos i maglovitost jednako važni kao i red i struktura

-         On stvara transcendenciju, to jest čini mogućim nadilaženje dimenzije prostora i vremena, što može rezultirati u osjećaju da smo dio nečeg većeg, gdje se privremeno gubi granica između pojedinca i svijeta koji ga okružuje

-         Karakteriziraju ga muška i ženska svojstva, što znači sposobnost da se prelazi između muškog i ženskog pogleda na stvari

Sa temeljnim znanjem o Martinusovoj slici svijeta ove karakteristike kreativnosti, uzevši u obzir trenutna istraživanja o kreativnosti, nije teško povezati sa unutarnjim rastom svijesti koji čovjek mora manifestirati kako bi započeo način života koji je inspiriran kozmičkim analizama. Iskustva patnje i različiti oblici tlačenja, uzrokovani našim nedostatkom znanja, stvorili su unutarnju „napetost“ kod sve većeg broja zemaljskih ljudi. Ova se „napetost“ manifestira u obliku znatiželje u odnosu na širi kontekst i kao sve veća težnja da se na kreativan način doprinese panorami života.

Prema humanijoj kreativnosti

Gledano iz povijesne perspektive za kreativnost se uglavnom mislilo da su se sa njom rodile samo naročito nadarene duše. Istina je da su takve duše bile relativno rijetke, kada pomislimo na višestruke genije kao što su Leonardo da Vinci i drugi. Povijest rijetko ukazuje na kreativna djela i izume koji su se odvijali na svakodnevnoj osnovi u obliku ukrašavanja, folklora i zanata. Bez uvida u vječnu strukturu života, reinkarnaciju i činjenicu da svim talentima prethode stupnjevi vježbe - A- i B- stupanj- koji dovode do dovršenog C-stupnja, stupnja genija, nije neobično da su stvaralački „geniji“ bili okruženi aurom izuzetnosti i elitizma. Međutim, kroz duhovnu znanost počinjemo naslućivati da se ne razvijaju samo neki pojedinci već i čitavo zemaljsko čovječanstvo, i to sve bržim tempom, prema višoj svijesti sa sve većim brojem „talentiranih pojedinaca“koji mogu doživjeti i izraziti „različitost“ koju opisuje Simon. To se događa na sve većem broju područja i na taj način doprinosi sve većoj općoj kreativnosti. Pored toga, ova kreativnost polagano počinje pokazivati karakteristike etike i morala koji karakteriziraju dolazeće carstvo pravog čovjeka.

       Postoje li znakovi takvog razvoja u današnjem ranjenom svijetu – razvoja prema „dobroj“ kreativnosti – pitanje je kojim ćemo se pozabaviti u narednom članku o kreativnosti u sljedećem izdanju Kozmosa, gdje ćemo također razmotriti teoriju toka unutar današnjeg istraživanja kreativnosti.

 

Prevela: Anne Pullar

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (31.12.2014.)