PSIHOLOGIJA  RADOSTI  -  NOVA  ISTRAŽIVANJA  O  SRCU

                                              

Anne  Pullar

Većina nas je učila u školi da je srce pumpa koja opskrbljuje stanice i organe tijela sa kisikom i hranjivim tvarima putem krvi. Danas znamo da srce ima svoj vlastiti mozak sa 45 000 neurona, kao i da proizvodi svoje vlastite hormone. Ali zar većina nas ne doživljava da mi u određenoj mjeri „osjećamo“ svojim srcem? Kada netko tko nam mnogo znači nestane iz našeg života, mi možemo osjetiti bol u našem srcu. Kada nekoga duboko cijenimo, mi doživljavamo toplinu u našem srcu. Kada se bojimo ponekad kažemo da nam je „srce u grlu“, ili kada ne možemo riješiti neki važan problem možemo reći da „nam je teško na srcu“. Stoga bi se možda mogli zapitati da li je srce „samo“ pumpa ?

     U sljedećem citatu Martinus nam daje naslutiti nešto mnogo veće: „Dok je prije biće manje ili više opažalo svojim instinktom i svojim mozgom, ono sada opaža pomoću svojeg srca, to jest, pomoću svojeg novog osjetila ljubavi“ (Livets bog 5, odlomak 1725). Najnovija istraživanja došla su vrlo blizu toga da to potvrde.  

Srce kao osjetilni organ 

HeartMath institut u Boulder Creeku, Kalifornija je istraživački institut koji primjenjuje ozbiljne znanstvene metode kako bi radio na granici onoga što je prihvaćeno u svijetu konvencionalne medicine. Oni su istraživali ulogu srca u našoj fiziologiji i otkrili da ono nije samo pumpa već da ono također funkcionira kao neka vrsta osjetilnog organa. U jednom eksperimentu koji su napravili, studentima su bile pokazivane slike na ekranu. Njima su bile predstavljene prekrasne, umirujuće slike ljepota prirode i slike opasnih zmija ili aviona koji samo što se nisu srušili i slične slike koje su bile slučajno pomiješane. Reakcije studenata bile su registrirane odvojenim mjerenjem reakcija tijela, mozga i srca i bile su pokazane u obliku frekvencija na dijagramu. Kada su uspoređene reakcije različitih organa sa slijedom slika i međusobno, oni su otkrili da je srce bilo organ koji je prvi reagirao, nakon toga je reagirao mozak i na kraju je došla reakcija tijela. Ali ne samo da je srce prvo reagiralo, ono je zapravo reagiralo prije nego što se slika pojavila na ekranu! Oni su također mogli vidjeti da je informacija koju je srce slalo mozgu bila različita ovisno o tome da li je to bila umirujuća, prekrasna slika koja se trebala pojaviti na ekranu ili je to bila zastrašujuća slika! Kako to možemo protumačiti?

     Martinus piše da su naši organi prožeti jednom od šest osnovnih energija. Srce i pluća prožeti su energijom osjećaja, mozak i živčani sustav su prožeti energijom inteligencije, probavni sustav energijom teže, koža i mišići energijom instinkta, dok su kosti, kosa i nokti prožeti energijom pamćenja. Martinus nas je također podučio da su svi naši osjetilni organi, kao što je naš vid, sluh, sposobnost kože da osjeća dodir i tako dalje, dio fizičkog izraza tijela osjećaja. To upućuje na mogućnost da je srce dio naših osjetilnih organa.

     Rezultati HeartMath istraživanja sugeriraju da srce opaža osjećaje, bili oni primitivni ili humani, i oni su, prema Martinusu, stvoreni u našoj svijesti. To znači da su oni po prirodi duhovni i oni, takoreći, manifestiraju duhovni aspekt kroz naše tijelo. Martinus također opisuje mozak kao transformator duhovnog aspekta energije u materijalni aspekt. Istraživanja koja je proveo HeartMath ukazuju na činjenicu da srce uistinu opaža, to jest, ono funkcionira kao prijemnik duhovne energije, u ovom slučaju i prije mozga.  

Srce koje osjeća

HeartMath institut također je pokazao da je moguće izmjeriti magnetsko polje oko svih organa tijela i izgleda da je ono specifično za svaki organ. Između tih magnetskih polja ono koje okružuje srce je najveće i najsnažnije (5 000 puta snažnije i 60 puta veće amplitude od magnetskog polja koje stvara mozak). Sa instrumentima koje imamo danas moguće je izmjeriti to polje na udaljenosti oko 3 metra od tijela.

     Oni su također pokazali da naša raspoloženja i osjećaji u bilo kojem trenutku, čiji je srce prijemnik, imaju neposredne posljedice za funkcioniranje čitavog našeg tijela. To je pokazano na jednostavan način i na način koji se može izmjeriti u kvaliteti ritma srca – zapravo u ritmu kucanja srca. Medicinskim jezikom to se naziva varijabilnost ritma srca (VRS). Mi obično opažamo da naše srce kuca brže kada hodamo uz stepenice i da kuca sporije kada sjedimo u fotelji, i to naravno mora biti tako. No naš srčani ritam varira na mnogo suptilniji način od onoga što možemo čuti ili osjetiti. Ti znanstvenici su pokazali da te suptilne varijacije ovise o našem raspoloženju. Kada smo uplašeni, ljuti, bijesni ili depresivni ritam našeg srca postaje neuredan i kaotičan. Krivulja je iznenađujuće slična tome kada seizmograf mjeri vibracije u Zemljinoj kori tijekom potresa.

     Kada doživljavamo radost i zahvalnost, kada cijenimo nekoga ili nešto, ili osjećamo nadu ili povjerenje, krivulja mijenja karakter i izgleda više poput sinusnog vala. Varijacije srčanog ritma izgledaju uređene i harmonične. Oni to nazivaju koherencija , što je znanstveni pojam koji opisuje elektromagnetske valove koji imaju definirani međusobni odnos, koji međusobno stvaraju fazne nizove valova .

    Što to znači? Pa, oni su otkrili da kada naše srce kuca u koherentnom uzorku, interakcija srca sa našim krvnim tlakom i disanjem postaje harmonična. Frekvencija srca odmah se prenosi na unutarnje dijelove mozga koji trenutno prilagođava proizvodnju hormona u skladu sa ovom „frekvencijom radosti“. To znači da se smanjuju hormoni stresa, a povećavaju se hormoni povezani sa mirom uma i povjerenjem. Najvažniji hormon među njima je onaj koji se obično naziva „hormon pomlađivanja“ (DHEA) jer on stimulira rast i obnavljanje mišića, kostura, kože i sluznica, a također stimulira izgaranje masnog tkiva. To je potpuno suprotna funkcija od njegovog antagonista, hormona stresa, kortizola. Hormoni stresa, kada im se dozvoli da cirkuliraju tijelom dulje vrijeme, primoravaju naše stanice i organe da rade napornije i dulje nego što to oni mogu i pri tome nastaju oštećenja. Kada mi, u drugu ruku, doživljavamo zahvalnost i radost naša čitava fiziologija tijela prebacuje se na uštedu energije, na učinkovit i konstruktivan način funkcioniranja. Gornji dijelovi mozga, gdje imamo pristup našoj kreativnosti i našoj sposobnosti razlučivanja, otvaraju se i rezultat toga je da se povećava i naša sposobnost suradnje i rješavanja problema. To nam je, naravno, svima poznato. Mi možemo napraviti više i bolje obavljati posao kada doživljavamo radost i harmoniju u onome što činimo.

Savršena suradnja u mikrosvijetu

U članku „Anđeo čuvar broj jedan zemaljskog čovječanstva“ (englesko izdanje Kozmosa, 2007/2) Martinus opisuje kako naši organi i mikro-bića na drugoj razini rade zajedno u zdravom ljudskom tijelu. On piše da se naši organi sastoje od bića u savršenim carstvima koja su odavno postigla savršenstvo po pitanju organizacije i suradnje. „Ne može se na živi organizam gledati samo iz fizičke perspektive, gdje on predstavlja, sa svim svojim organima, stanicama i tako dalje, fizičku cjelinu; biće sa kozmičkom vidovitošću može na njega gledati i iz duhovne perspektive. Ako se na živo ljudsko tijelo gleda iz te perspektive, tu postoji, pored čovjekovog Jastva, koje predstavlja makro-Jastvo cjeline, također Jastvo koje je inkarnirano u svakom pojedinom organu i u svakoj pojedinoj funkciji žlijezda. (…) U slučaju organa u zdravom organizmu zemaljskog čovjeka, ovi organi su savršeni svjetovi koji su odavno pronašli najsavršeniji oblik organizacije(…) Razlog zašto ti organi tako dobro funkcioniraju sastoji se u tome da je između stanovnika ovih malih carstava nastao potpuno humani osjećaj zajedništva, pravo bratstvo. Ovdje je zakon ljubavi prema bližnjem već odavno postao budna dnevna svijest i podrazumijeva se samo po sebi da u praksi ovdje svatko služi svakome. Oni znaju da ukoliko se oni ne usklade sa tim zakonom, njihovo carstvo će doći u sukob sa okolnim carstvima, što znači sa drugim organima, i posljedica će biti da će svi oni biti uništeni. Svaka pojedina jedinka u tim društvima doprinosi sto posto preživljavanju društva ( a time i organa), kao što i društvo osigurava sto postotnu zaštitu dobrobiti jedinki.“

     To zvuči poput raja! Ali možemo se zapitati, zašto smo onda tako bolesni? Razlozi bolesti su naravno brojni i složeni, ali prema Martinusu naše bolesti su rezultat našeg još uvijek nesavršenog načina razmišljanja. Kada razmislimo o tome kako često svakodnevno biramo hranu koja predstavlja opterećenje za tijelo umjesto dobro prilagođene prehrane, kada razmislimo kako često tjeramo naše organe da rade iako nam šalju signale da su umorni, i kako često sipamo u sebe otrovne tvari potpuno nesvjesni posljedica po ova bića, zapravo tretiramo ih kao robove, tada više iznenađuje što naša tijela nastavljaju funkcionirati sve dok na kraju ne dođe do sloma.

    U svojoj knjizi „Sahranjivanje“ Martinus opisuje kako višak energije teže uzrokuje trošenje i oštećivanje, na primjer naših živaca. Ljutnja, zapravo sve što nazivamo stres predstavlja primjer viška energije teže. Ovaj višak stvara stresnu, neučinkovitu unutarnju fiziologiju i troši mnogo energije. Naša mikro-bića su primorana raditi u nepovoljnim i zahtjevnim uvjetima.

     Kada doživljavamo zahvalnost ili jednostavnu radost što smo živi, dolazi do izražaja savršena suradnja između organa i stanica gdje svatko automatski služi svakome, kao što to Martinus opisuje u gornjem citatu. Mi smo u potonjoj situaciji aktivirali energiju osjećaja čija povezujuća snaga kontrolira energiju teže. Naša mikro-bića tada mogu živjeti i raditi u povoljnim uvjetima i mogu pri tome iskoristiti svoj čitavi potencijal.   

Zahvalnost donosi nagradu

HeartMath institut u brojnim različitim istraživanjima pokazao je da jednostavna vježba razmišljanja  o stvarima u našem životu zbog kojih osjećamo zahvalnost, čime se na taj način stvara koherencija u ritmu našeg srca, donosi iznenađujuće brzo poboljšanje zdravlja, u obliku boljeg sna, manjeg umora, nižeg krvnog tlaka, i tako dalje. Izgleda da naša mikro-bića samo čekaju da mi shvatimo kako se isplati biti sretan i zahvalan. Možda se trebamo zapitati što onda čekamo? Kada je život proces uklanjanja naših nezrelih aspekata na najintenzivniji način, mi možda nemamo sklonost izražavati zahvalnost. No kada to uklanjanje malo popusti, tada nam je možda lakše misliti, na primjer, na naše srce sa zahvalnošću. A svakodnevno prakticiranje zahvalnosti dovodi nas korak po korak bliže ključnoj noti univerzuma, ljubavi prema bližnjem, i uvidu da je sve vrlo dobro.

 

Prijevod : Anne Pullar

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (28.07.2013.)