PSIHIČKI ASPEKT MOLITVE
Martinus
Sve što postoji je Božje biće ili objava
Život će na kraju postati, za savršenog ili dovršenog čovjeka, neprestani dijalog sa Bogom. Svaki odnos sa našim bližnjim nije samo odnos između tog bližnjeg i nas samih, već je u svojoj osnovnoj analizi to odnos između Boga i nas samih. No, obični zemaljski čovjek ne opaža život na taj način. On vjeruje da je Bog osoba ili ličnost koja sjedi gore na nebu i biće samo po sebi, dok je njegov bližnji nešto drugo, a priroda, Zemlja, zvijezde i svemir nešto sasvim drugo. On ne razumije da zapravo postoji samo on i Bog. On uopće ne razumije da je apsolutno sve što postoji Božje biće ili objava. Da to nije tako Bog nikada ne bi mogao biti doživljen.
Izgubljeni sin nikada ne bi mogao naći svojeg Oca, on nikada ne bi mogao opažati doživljavanje života.
Uživajući u plodovima drveta znanja biće gubi svoju svijest o Bogu Činjenica da je vječno postojeće živo biće izgubilo svoje razumijevanje i svijest o Bogu, a time je izgubilo i svoj vlastiti identitet sina Božjeg, to je posljedica smrti koju je ono moralo doživjeti zbog jedenja sa drveta znanja. No, jednom kada je zemaljski čovjek, zahvaljujući reinkarnaciji, prošao kroz ovaj period smrti, tijekom kojeg vjeruje da je jedno sa materijom, jedno sa prostorom i vremenom, jedno sa težinom i mjerama, jedno sa početkom i krajem, i u kojem vjeruje da će umrijeti i postati ništa, on će se ponovno uzdići u pravi život, ka znanju o svojem vlastitom vječnom postojanju zajedno sa Bogom.
Ovo se uskrsnuće može dogoditi zahvaljujući činjenici da biće nikada ne može u potpunosti izgubiti svoju vezu sa Bogom.
Instinktivni vapaj Bogu za pomoć
Usred mrtvog materijalističkog postojanja bića još uvijek gori maleni plamen vječnog života. Kod vrlo materijalističkog i bića bez ljubavi ovaj je maleni plamen obično sakriven. Biće uporno poriče postojanje tog plamena sve dok se ne nađe u životno opasnoj situaciji koja se ne može riješiti pomoću novca, položaja, moći ili bježanjem. U takvoj situaciji maleni plamen, koji je prisutan u biću, oživljava u tolikoj mjeri da biće instinktivno vapi prema nebu, vapi nepoznatoj Providnosti ili Ocu kojeg poriče, za pomoć.
Obzirom da ovaj vapaj počinje kao životinjski vapaj straha i nastavlja se kao posljednje utočište svakog bića u očajnim, nesretnim i životno opasnim situacijama, što dokazuje da to nije ideja koju je izmislilo zemaljsko čovječanstvo, već prije rezultat mreškanja iz urođenog, nesvjesnog kozmičkog identiteta bića.
Kada materijalistički „slobodni mislilac“ najhladnijeg srca vapi Bogu kada nije više dostupna nikakva druga pomoć, postaje očigledno da između njega i Boga postoji psihička veza koja se ne može prekinuti. To pokazuje da njegova ideja da Bog ili Providnost ne postoji, ne vrijedi u tim opasnim situacijama. Postaje jasno da je poricanje Božjeg postojanja samo proizvod mašte ljudskih bića i to je stoga samo nešto što biće kaže u situacijama kada vjeruje da je izvan svake opasnosti, zaštićeno svojim fizičkim sposobnostima, svojom moći i položajem.
Za razliku od priznavanja Boga, ovo poricanje ne može postati živo, ne može postati nada, ne može postati svjetlost kada tama obuhvati biće. A sve što je živo dolaskom smrti može stoga preživjeti smrt.
Upravo zato molitva, veza bića sa Bogom, može sve preživjeti. Ova veza sa Bogom prolazi kroz veliku transformaciju sa razvojem bića. Ona počinje kao vapaj u trenutku smrti, zatim postaje molitva Bogu, prvo kao molitva za oprost grijeha, a nakon toga postaje komunikacija ili dijalog sa Bogom.
Princip molitve je plamen vječnog života kada biće prolazi kroz carstvo smrti. Život je dijalog između Boga i sina Božjeg Da bi razumjeli molitvu u epohi u kojoj ona postaje dijalog sa Bogom, treba razumjeti kako se Bog manifestira.
Bog se ne može manifestirati bez organa. Upoznavanjem Božjih organa, čovjek spoznaje kako funkcioniraju Božje tijelo i svijest. Sa tim znanjem život uskoro postaje sasvim drugačiji po tome što svemir postaje Božji živi organizam. U tom organizmu svi organi imaju kao svoju svrhu izražavanje Božje volje.
Ali prema kome Bog izražava svoju volju ?
– Obzirom da pored Boga postoji samo sin Božji, neizbježno je da život mora predstavljati Božje otkrivanje svojem sinu. A obzirom da pored sina Božjeg mora postojati i Bog – zahvaljujući tome što sve predstavlja Božje organe : ljudi, životinje, priroda, nebo, zvijezde, i tako dalje – život postaje dijalog između Boga i sina Božjeg.
Ovo je tekst predavanja koje je održano u Martinusovom institutu na nedjelju 20. travnja 1947.
Danski naslov i izdanje : Bønnens psykiske side (Kozmos 2003/4)
Prevela : Anne Pullar, 2008
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (20.05.2012.)
Copyright © Martinus Institut
bglavac
edin.kecanovic
