PROROČANSTVA  O  DANSKOM  UČITELJU  SVIJETA 2

 Ole Therkelsen

 

Mitar Tarabić o Čovjeku sa sjevera

Srpsko proročanstvo o Čovjeku sa sjevera

Srpski vidovnjak Mitar Tarabić (1829-1899) iz Kremne, blizu grada Užice, postao je poznat zbog brojnih točnih proročanstava po pitanju budućnosti Balkana i Europe. Jedno od njegovih neriješenih proročanstava tiče se Čovjeka sa sjevera.

Mitar Tarabić : „Mali čovjek koji će se otkriti među malim narodom gore na sjeveru, podučavat će ljude univerzalnoj ljubavi i njenim načinima, ali taj čovjek će imati mnogo lažnih sljedbenika i protivnika i imat će uspjeha ali i neprilika. Ljudi oko njega neće razumjeti što je to prava humana ljubav. Ali njegove knjige mudrosti i sve riječi koje je izgovorio čovječanstvu biti će sačuvani i čovječanstvo će shvatiti kakve su iluzije imali.“ (Martin Marinković, dansko izdanje Kozmosa br. 7-8/1990).

Tumačenje srpskog proročanstva

Martinus je malo poznat izvan Danske i zbog toga se špekuliralo o tome na koga bi se to proročanstvo moglo odnositi. No gornje karakteristike u velikoj mjeri odgovaraju Martinusu.

On je živio poput običnog „malog čovjeka“ bez da se velika pažnja pridavala njegovom životu.

Po pitanju „njegovih knjiga mudrosti“, Martinus sam je okarakterizirao Livets bog (Knjiga života) kao „Vječnu mudrost“ Livets bog (Knjiga života) 1, odlomak 7), a Treći zavjet kao knjigu „mudrosti“ (Intelektualno kršćanstvo, odlomak 6).

 „Riječi koje je govorio“ na svojim predavanjima bile su snimljene na traku, stenografirane i zapisane tako da su u obliku članaka mogle biti sačuvane za buduće generacije. Bilo je onih koji su ga podržavali i koji su mu se protivili. Martinusa su uzdizali do neba, ali su ga i napadali da je prevarant, varalica i lažni prorok.

U svojem članku „O stvaranju Livets bog“ Martinus je, u skladu sa evolucijom i ravnotežom između osjećaja i inteligencije, okarakterizirao svoje protivnike kao C, D i E kritičare, i analizirao prave i lažne sljedbenike kao A i B kritičare. (Sabrani članci 1, odlomci 14. 6-9 i 14. 25-29).

I sam Martinus je smatrao da su njegove knjige napisane više za ljude u budućnosti nego za njegovo vlastito vrijeme.

Postoji stara izreka da prorok nema časti u svojoj vlastitoj zemlji i prevladavajući materijalistički pogled doprinosi činjenici da će mnogi ljudi našeg vremena imati „iluzije“ o Čovjeku sa sjevera i njegovim riječima mudrosti.

Martinus je sam rekao, pomalo zaigrano : „Moji sunarodnjaci će se iznenaditi kada otkriju što sam napisao“.    

Uri Geller i Puharich o Knjizi znanja

 

Uri Geller i objava Knjige znanja

 

1974 Martinus je sa velikim interesom pročitao knjigu Uri Geller koju je napisao Andrija Puharich.

Originalno američko izdanje imalo je naslov URI sa podnaslovom Originalna i autorizirana biografija o Uri Gelleru – o čovjeku koji zbunjuje znanstvenike. (W.H.Allen, London, 1974).

U Livets bog (Knjiga života) 1, Martinus puno piše o novom impulsu svijeta koji u naše vrijeme dolazi nad Zemlju i stoga ubrzava evoluciju.

Na nekoliko predavanja Martinus precizno navodi da su došla tri naročito snažna impulsa u godinama 1900, 1920 i 1973.

Sa prvim impulsom 1900-te pokrenuti su znanost i teoretska fizika, a sa drugim impulsom 1920-te pokrenuta je kozmička znanost.

Bez tog makro-kozmičkog impulsa 1920-te, Martinus uopće ne bi mogao stvoriti svoju duhovnu znanost (Kozmos br. 7+8/2009)

Sa impulsom 1973-će pokrenuto je mistično, okultno i duhovno. Manifestacija tog impulsa bilo je Uri Gellerovo pojavljivanje na televiziji, gdje je on savijao noževe, žlice i vilice pomoću snage svijesti. Martinus je to vidio kao potvrdu svojih analiza o materijalizaciji i dematerijalizaciji.

U knjizi o Uriju prorečeno je da će prvo Urijev prijatelj Shipi, a nakon toga sam Uri pronaći Knjigu znanja.

Prema Gelleru i Puharichu „svemirska bića“ pokrenula su pojam Boga u vezi sa devet principa : „Bog nije ništa drugo nego svi mi zajedno, Božjih devet principa. Ne postoji drugi Bog nego što smo svi mi zajedno“.

Kao i kod Martinusa, može se reći da božanstvo može biti izraženo jednako pomoću nekih teoretskih principa, kao i živim bićima pomoću trojnog principa i principa životnih jedinica (vidi kasnije).

Jednoga dana kada su Geller i Puharich došli do stola za pisanje oni su vidjeli na svoje iznenađenje da se devet olovaka pokretalo samo od sebe i da su se posložile u određeni uzorak, čije značenje oni nisu razumjeli. Olovke su se posložile u obliku šest okomitih linija i jednog trokuta.

Gledano iz perspektive Martinusovih analiza može se dobiti ideja na kojih se to devet principa odnosi.

Prvo što pada na um jest Martinusov simbol strukture živog bića, gdje on pokazuje 6 osnovnih energija u šest staza i 3 principa u trojnom principu u obliku trokuta (Vječna slika svijeta 1, simbol br. 6).  

Svako pojedino biće, kao i živi svemir, Bog, izgrađeni su u skladu sa istim trojnim principom koji se sastoji od „stvaratelja“  (X1, Jastvo ili božanstveno nešto), „stvaralačke sposobnosti“ (X2, vječna sposobnost stvaranja i doživljavanja Jastva) i „stvorenog“ (X3, rezultat korištenja stvaralačke sposobnosti od strane stvaratelja).

Na taj način sva živa bića i Bog imaju istu trojnu strukturu, koja je predstavljena sa „3 principa : stvaratelj, stvaralačka sposobnost i stvoreno“.

Sve privremeno ili stvoreno, sve što se može opažati ili doživljavati, svaki oblik vibracije, kretanja ili energije jest, prema Martinusu, kombinacija 6 osnovnih energija, koje on ovako naziva : energija instinkta, teže, osjećaja, inteligencije, intuicije i pamćenja.

Martinus je nacrtao naročiti simbol po pitanju različitih kombinacija 6 osnovnih energija, koji je objašnjen u knjizi Vječna slika svijeta 1, simbol br. 12, odlomak 12.1-12.3 i u Livets bog (Knjiga života) 2, odlomak 358-441.

Martinus koristi izraz Knjiga znanja

Kada je Martinus čitao o Knjizi znanja, on je pomislio da takva knjiga samo može biti njegova Livets bog (Knjiga života).

Naime, Livets bog je knjiga mudrosti koja pokazuje da je sve vrlo dobro. Može li netko dati bolje objašnjenje postojanja ?

Može li se pronaći bolje objašnjenje života nego da je sve izraz ljubavi ?

Martinus je mislio da bi neka knjiga bila Knjiga znanja, sve njene analize moraju odgovarati ljubavi i pokazati da čovjek treba opraštati sve i svima, i biti dobar i ispunjen ljubavlju u svim životnim situacijama.

Martinus je očigledno imao tako dobro mišljenje o izrazu Knjiga znanja da ga je i sam počeo koristiti. To se, na primjer, dogodilo 1975 kada je on povodom svojeg 85-tog rođendana u predavanju spomenuo knjigu o Uriju Gelleru.

On je rekao : „Ta filozofija koju oni iznose, slaže se sa onime što sam predstavio i oni odgovaraju na ista pitanja na koja sam ja odgovorio. I oni također govore o dolasku Knjige znanja.

Ali što je Knjiga znanja ?

To mora biti knjiga ljubavi, inače to nije Knjiga znanja. Jer Knjiga znanja mora biti najveća. Ljubav koja nije znanje, nije ljubav. A znanje koje nije ljubav, nije znanje. U svemu tome mora postojati beskrajna harmonija i logika“ (Epoha Mojsija i epoha Krista, Kozmos br. 7/2005).

Prvi puta kada je Martinus koristio izraz Knjiga znanja u tisku, bilo je 1978-1979, kada je on pisao tekst za predgovor Livets bog, Treći zavjet, koji je bio prvi puta objavljen 2004 kao posmrtni tekst. Na dva mjesta u tom predgovoru on piše o Knjizi znanja.

Martinus : „Utješitelj, Sveti duh, kojeg će Otac poslati, što je najavio Krist, prema tome jest „Knjiga života“ ili „Knjiga znanja“ koja će se manifestirati za čovječanstvo.

Ali prava „Knjiga istine“ o Bogu i svemiru, samo može predstavljati nastavak kozmičke svjetske kulture koju je Krist započeo prije gotovo dvije tisuće godina pod nazivom „Kršćanstvo“. (Intelektualno kršćanstvo, odlomak 6).

Martinus je također napisao : „Treći zavjet je dakle „Knjiga mudrosti“ ili „Knjiga znanja“.

To je objava vječnog, zračećeg toka „univerzalne ljubavi“. Ona zapravo predstavlja objavu „Božje slike“, na koju se stvaraju sva živa fizička bića kroz reinkarnaciju ili ponovno rođenje.

Ovdje u Trećem zavjetu sva nedovršena bića, što znači „fizička bića“, životinje i ljudi, nalaze se na istom putu, putu koji neminovno vodi prema „kozmičkoj svijesti“, a time i do iskustva zlatnog zračenja svemira, zlatne svjetlosti, vječno živom aspektu u živom biću, a time i do „Kristove svijesti“ i  „jedinstva sa Bogom“  (Intelektualno kršćanstvo, odlomak 6).

 

Preveo : John Morley

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (31.03.2013.)