PRIRODA JE OGROMNO MILOVANJE

Martinus je opažao čistu prirodu kao ogromno milovanje. Sve je savršeno i uređeno tako da stvara radost, i on je uvijek bio u skladu sa takvim razmišljanjem. I mi smo također, ali samo u kratkim bljeskovima, kada se divimo kako je čudesno sve uređeno. Tada naše misli prijeđu na nešto drugo i može proći puno vremena prije nego što nas ponovno pogodi taj osjećaj divljenja.

U sljedećem odlomku Martinus objašnjava zašto je to tako.

Naš planet može osigurati dovoljno hrane i osigurati ljudima dovoljno materijala da bi zadovoljili svoju inovativnost, sposobnost i želju za radom. Postoji dovoljno hrane, svjetlosti i goriva, u tolikom obilju, da nitko ne mora gladovati ili se smrzavati, biti siromašan i zabrinut za preživljavanje, čak iako ljudi žele živjeti u zemaljskim polarnim područjima ili u vrućim pustinjama. Pomoću prijevoznih sredstava i strojeva koje je priroda postupno omogućila čovječanstvu da ih stvori i pomoću kojih ono kontrolira milione konjskih snaga, čitava fizička materija stoji čovječanstvu na raspolaganju.

Činjenica da to gospodarenje materijom čovječanstvu ne donosi sreću, već neprestane ratove, uništavanje kulture, bijedu, siromaštvo, invalidnost, leševe, grobove i ruševine, samo je posljedica sebičnih i egoističnih sila koje postoje u čovječanstvu, pretjerane želje za posjedovanjem, nacionalizma ili pretjeranog obožavanja domovine ili budalastih, sebičnih ideja o idealizmu, časti i našem odnosu prema bližnjem.

Ali, oko čitavog tog nedovršenog mentalnog stanja u kojem se ljudi nalaze i Armagedona ili pakla koji su rezultat toga, sjaji i blista najljepša slika, jutarnje i večernje nebo sa veličanstvenim izlascima i zalascima sunca u orgiji sjajnih boja.

Sa smrznutim srcima i ogorčenim mislima ljudi ponekad hodaju usred topline i svjetlosti ljetnog sunca, udišu opojni miris poljskog cvijeća, gledaju bijele ljetne oblake na nebu, dok njihove obraze miluje nježni povjetarac tog ljetnog dana, a da ne pridaju nikakvu pažnju tom obilju milovanja od strane prirode. Oni hodaju duž veličanstvenih osunčanih plaža sa bijelim pješčanim dinama, travom i čudesnim kupalištima, duž drugih plaža sa palmama egzotične ljepote i tamnoputim ljudima, i tako dalje, ali u brojnim slučajevima oni su potpuno nesvjesni ovih otkrivenja prirode, jer su oni potpuno preokupirani osuđivanjem, omalovažavanjem i kritiziranjem drugih bića i stvari.

Oni su ispunili svoju svijest nezadovoljstvom sa gotovo svime. Oni su nezadovoljni suncem, oni su nezadovoljni kišom, oni su nezadovoljni sa noći i oni su nezadovoljni sa danom, pored velike grupe svojih bližnjih koje su također otpisali.

Oni vjeruju da je život okrutna igra slučajnosti, a da su oni nevini mučenici ili žrtve ove prividno zle ili demonske igre.

Oni potpuno zaboravljaju da im je ova prividno „zla“ ili „demonska igra“ omogućila da imaju oči za gledanje i uši za slušanje, isto kao što im ta ista pogrešno shvaćena igra omogućava da imaju srce, mozak, pluća i sve ostale organe kroz koje oni mogu opažati i doživljavati život.

Oni zaboravljaju da je kombinirana misija ili svrha tih organa da pruže jedinki apsolutno savršeni organizam, i sve dok se jedinka sama ne umiješa i poremeti ga, on će toliko savršeno funkcionirati da jedinka uopće neće biti svjesna krajnje komplicirane međusobne suradnje između stotina malih organa u organizmu.

Oni su potpuno nesvjesni da imaju takav organizam. On sam po sebi ne ometa, ne iritira niti uzrokuje bol, već predstavlja čudesni instrument u službi jedinke. Zar iz toga ne proizlazi činjenica da je to dar ljubavi iz ruku prirode, da je to dodatak svim ostalim prethodno spomenutim bogatstvima iz ovog božanstvenog stvarateljskog djela ?

Zato se ne može poreći da čim više otkrivamo, proučavamo i priznajemo zakone prirode, tim više postaje nepobitna činjenica da sve u prirodi što nije pokvareno ili poremećeno od strane, u određenoj mjeri razvijenih bića, izražava sjajnu logiku i svrhu, i bez izuzetka ima za cilj stvaranje ljubavi, božanstvenosti i sreće za živa bića. To dokazuje činjenica da se ništa u prirodi ne baca, sve se iskoristi, sve se dovodi do stupnja na kojem služi i koristi, a time predstavlja radost i blagoslov za sva živa bića. Na taj način sve postaje pravo milovanje ili izraz ljubavi.

Iz knjige Livets Bog (Knjiga života) 5, odlomak 1757

Prijevod : AB

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (18.03.2012.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk