Prigovaranje je jedna od omiljenih metoda kojima ego jača sebe. Svaki prigovor je pričica koju um smišlja tako da u nju možete potpuno povjerovati. Uopće nije važno žalite li se naglas ili samo u mislima. Ego nekih ljudi koji se nema sa čime drugim identificirati preživljava  samo kroz prigovaranje. Kad ste u vlasti takvog ega, prigovaranje vam je, osobito drugim ljudima, prešlo u naviku, ali je, dakako, nesvjesno, što znači da ne znate što radite. Dio tog obrasca je i prepisivanje negativnih mentalnih etiketa drugim ljudima, bilo da to radite izravno ili, što je uobičajenije, kad govorite o njima s drugima ili dok jednostavno razmišljate o njima.

Nadijevanje imena najokrutniji je oblik pridavanja etiketa i potrebe ega da bude u pravu i da bude nadmoćan drugima- budalo, gade, gaduro- a protiv tih se izričitih izjava ne možete boriti. Na slijedećoj razini ljestvice nesvjesnog stanja nalaze se vikanje i vrištanje, a odmah u blizini i tjelesno nasilje. Zamjeranje je emocija koja prati prigovaranje i dodjeljivanje etiketa ljudima te egu pruža dodatnu energiju. Ako zamjerate, tada ste ogorčeni, ljuti povrijeđeni ili uvrijeđeni. Zamjerate drugima njihovu pohlepu, nečasnost, nedostatak poštenja, ono što rade, ono što su napravili u prošlosti, ono što nisu napravili, ono što su trebali napraviti ili nisu napravili napraviti. Ego voli takve stvari.

Umjesto da zanemarite nesvjesno stanje drugih, pretvarate ga u njegov identitet. Tko to radi?  Nesvjesno u vama, vaš ego. Ponekad pogreška koju zamjećujete kod  u drugima čak i ne postoji. Potpuna je zabluda, projekcija uma uvjetovanog da posvuda uočava neprijatelje, da dokaže kako je u pravu ili nadmoćan. Ponekad pogreške mogu uistinu postojati, ali ako vidite samo njih , katkad isključujući sve ostalo, samo ih uvećavate. Osim toga, u sebi jačate ono na što reagirate kod drugih. Ako ne reagirate na ego drugih ljudi, to je jedan od najuspješnijih načina ne samo za nadrastanje vlastitoga ega, nego i za rastvaranje kolektivnog ljudskog ega. Ali, takvo stanje možete postići samo ako shvatite da ponašanje druge osobe proizlazi iz ega, kao izraz kolektivnog ljudskog poremećaja.

Kad shvatite da nije riječ o nečemu osobnom, više nećete osjećati prisilu da reagirate kao da jest. Kad ne reagirate na ego, nerijetko ćete biti u stanju izvući najbolje iz drugih ljudi, onu neuvjetovanu svijest za razliku od uvjetovane. Povremeno možda morate poduzeti nešto konkretno kako biste se zaštitili od iznimno nesvjesnih ljudi.

T možete napraviti, a da ih ne pretvorite u neprijatelje. No, najveća vam je zaštita vlastita svjesnost. Druga osoba postaje vam neprijatelj ako njezino nesvjesno stanje, ego, shvatite osobno. Ako ne reagirate, to nije slabost, nego snaga. Druga riječ za odustajanje od reakcije je opraštanje. Oprostiti znači stvarno vidjeti, odnosno vidjeti ono što je iza ega, zdravu dušu koja je bit svakog ljudskog bića. Ego voli žaliti i zamjerati ne samo drugim ljudima, nego i situacijama. I prema osobama i prema situacijama možete se odnositi na isti način: pretvarati ih u neprijatelje. Uvijek se podrazumijeva: ovo se bi trebalo događati, ne želim biti ovdje, ne želim to raditi, prema meni se nepravedno postupa. A najveći neprijatelj egu je , dakako, sadašnji trenutak , odnosno sam život.

Prigovaranje se ne treba miješati s pružanjem obavijesti drugoj osobi o nekoj  pogrešci ili nedostatku, kako bi ih mogla ispraviti. Ako se suzdržavate od prigovaranja, to ne mora značiti da se mirite s lošom kvalitetom ili ponašanjem. Kad konobaru kažete da je juha hladna i da je treba podgrijati, u tome nema ega ako se držite činjenica, koje su uvijek neutralne.“Kako se usuđujete poslužiti me hladnom juhom?“ To je prigovaranje. Tu se javlja „ja“ koje se voli osjećati osobno uvrijeđenim hladnom juhom i iz toga će izvući sve što može, „ja“ koje uživa dokazati da je netko drugi pogriješio. Prigovaranje o kojem govorimo u službi je ega, a ne promjene. Ponekad je očito da ego zapravo ne želi promjenu da bi se mogao nastaviti žaliti. Pokušajte uhvatiti, odnosno zamijetiti, glas u glavi možda već i u samom trenutku dok se žali na nešto i prepoznati njegovu pravu narav, shvatiti da je to glas ega, samo uvjetovani misaoni obrazac, puka misao. Kad god zamijetite taj glas, istodobno ćete spoznati da vi niste taj glas,  

Nego onaj tko ga je svjestan. Zapravo, vi ste svijest koja je svjesna glasa. U pozadini svega uvijek se nalazi svijest. U prednjem je planu glas, mislilac. Tako se oslobađate od ega i nezamijećenog uma. Onoga trenutka kad postanete svjesni ega u sebi, on više, u strogom smislu riječi, nije ego, nego samo star, uvjetovan misaon obrazac. Ego podrazumijeva nesvjesnost. Svijest i ego ne mogu postojati istodobno. Stari umni obrazac ili mentalna navika mogu preživjeti i neko se vrijeme ponovno javljati, jer ih podržava snaga od nekoliko tisuća godina kolektivnog ljudskog  nesvjesnog, ali svaki put kad ih prepoznate, oni postaju sve slabiji.

 Eckhart Tolle