PREPUSTI SE STRUJI
Karin Nilsson

Rijeka života dugačka je i široka. Ona teče veličanstveno, mirno i tiho. Na toj rijeci svi mi ležimo ili sjedimo da svojim vlastitim zračnim madracima. Blizu oko nas nalaze se sve stvari koje su nam drage. Na jednom zračnom madracu neki čovjek broji svoj novac i pažljivo prati rast i pad svojih dionica. Na drugom sunča se žena u bikiniju. Grupa ljudi proučava neke knjige. Na naslovnici piše Livets Bog (Knjiga života).

Anna je jedna od njih. Ona je žena srednjih godina koja je puno propatila tijekom svojeg života. Ona je uplašena i sa teškoćom sjedi na svojem madracu. Ona čita i mnogo razmišlja o onome što čita. Odjednom Anna primjećuje kako joj se približava veliki, negativni val karme. Ona snažno protestira jer je zasićena patnjom. Što je previše, previše je! Ona skače u rijeku i počinje plivati protiv struje, pokušavajući pobjeći. Neobično je to što izgleda da struja baš nije previše jaka. No ipak ju ona uvijek vraća natrag. Ona odustaje previše umorna za borbu i ponovno se uspinje na mardac, potpuno iscrpljena.

Anni je jedna prijateljica dala špil karata na kojima su bili napisani citati iz Martinusovih knjiga.

Znajući da ništa nije slučajno, ona izvlači dvije karte iz špila i čita : «Patnja je putokaz ka Bogu, ka istini i životu» (Livets Bog 1 – Knjiga života – 86 odlomak) «Zemaljski čovjek treba preispitati samoga sebe i vidjeti što je preostalo u njegovoj svijesti od životinjskog mentaliteta».

Anna provodi neko vrijeme razmišljajući i pokušavajući razumjeti svoju «lekciju» i ona pokušava promijeniti samu sebe. No, ona je nesretna. Ona vjeruje da to predugo traje. Stoga ona skače u rijeku i pliva prema snažnoj svjetlosti koju vidi daleko ispred sebe. Međutim, neobična podvodna struja ju vraća nazad. Ona to baš nije tako planirala.

Ona ponovno sjedi na svojem madracu. Prekrasna ptica sa sjajnim perjem odjednom sliječe na njeno rame i šapuće uzbuđenim glasom : «Ako plivaš na leđima, uspjet ćeš.» Ona ponovno skače u vodu. Ali, ali – to nije ništa bolje. Prijateljski naklonjeni ljudi izvlače ju na njen madrac.

Ona ponovno pronalazi svoj špil karata i ovaj puta čita ova dva citata : «Nemojte vjerovati da čineći ovaj ili onaj eksperiment možete odjednom postići 'kozmičku svijest'!» (LB3 – Knjiga života 3 – 841 odlomak). «Čovjek se mora naviknuti da bude u skladu sa trenutkom, upravo sa ovim trenutkom, jer bez obzira što doživljavali, to je sada najsavršenije iskustvo u odnosu na prošlost i imajući u vidu budućnost.» (Kozmos 10/89, str. 203).

Anna provodi neko vrijeme razmišljajući o ovim riječima mudrosti, no ona je umorna i pada u san. U svojem snu ona vidi dvije velike, ispružene ruke. U njima spava žena i Anna otkriva da je ta žena ona sama. Oko nje se nalaze anđeli i oni sa ljubavlju šapuću : «Odmaraj se s mirom u Božjim rukama!» «Neka bude Božja volja!» «Prepusti se struji»!

Prilazi joj nasmijani i prijateljski naklonjeni čovjek i kaže na danskom : «U trenutku kada čovjek preda svu patnju koju je doživio u Božje ruke i oslobodi se zabrinutosti i straha, destruktivnih sila mržnje i ogorčenosti, anđeo svjetlost ući će u njegovu auru i toliko će se jasno osjećati Božja prisutnost da će strah i tuga napustiti njegov um.» (Getsemanski vrt, 6 poglavlje)

Izdano u danskom izdanju Kozmosa 8-2003. Prijevod : MKB

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (08.06.2011.)