PRAVEDNOST,  UGODNOST  I  LJUBAV   

Čovjekovo nerazumijevanje pojma ljubavi

 

Najnedovršeniji ili najnepotpuniji pojam u umu zemaljskog čovjeka jest pojam ljubavi. Da to nije tako, današnji svijet bi bio sasvim drugačiji. Dakle, što je prava ili apsolutna ljubav? Ljubav je zračenje energije koja koristi i služi svim živim bićima. Ali činjenica da ona koristi i služi svim živim bićima ne znači da ona predstavlja radost za sva živa bića. To da nešto koristi i služi ne mora nužno značiti da se trenutno doživljava kao nešto ugodno. Ljubav se može doživljavati kao nešto što je u velikoj mjeri neugodno i to je sami izvor ili uzrok nerazumijevanja pojma ljubavi od strane zemaljskih ljudi.

 

Ljubav se uvijek ne doživljava kao nešto ugodno

 

Ako se ljubav, ili nešto što koristi ili služi živim bićima, doživljava kao nešto neugodno, kako možemo znati da je to ljubav? Mnogim je ljudima to vrlo teško razumjeti, jer oni direktno povezuju pojam ljubavi sa užitkom i misle da su sve neugodnosti koje oni doživljavaju neljubeće i nepravedne. Oni možda savršeno dobro mogu vidjeti da je nešto neugodno što neki drugi čovjek doživljava potpuno opravdano. Oni kažu: «on je to zaslužio», «on se mogao prestati tako ponašati». Ali mogu li ti ljudi isto tako govoriti kada su oni ti koji pate? Uglavnom ne. Čak i kada bi oni to mogli, oni bi jedva mogli uvidjeti da je bilo opravdano što su oni doživjeli ovo ili ono neugodno iskustvo. Ali većina ljudi bi trenutno imala velike poteškoće u razumijevanju da je to iskustvo bilo ljubeće, jer oni ne mogu vidjeti život iz dovoljno visoke perspektive.

 

Isusovi progonitelji nisu mogli razumjeti da su njegov položaj i moć bili od koristi za svijet i čovječanstvo 

 

Zemaljski su ljudi u prošlosti stvorili za sebe moralna shvaćanja koja su se temeljila na proganjanju onih stvari koje su zapravo bile od životne važnosti, ali za koje se mislilo da su nepravedne, a time i neljubeće, samo zato jer su bile neugodne. Nije li se proganjanje i raspeće Krista temeljilo na činjenici da su visoki svećenici i farizeji smatrali njegovo ponašanje i način postojanja pogubnim za sve što je njima bilo ugodno i opravdano, naime za njihovu moć i položaj? To što su se Isusov položaj i moć uvećavali, za njih je bilo krajnje neugodno i u njihovim očima također nepravedno. Oni nikako nisu mogli uvidjeti i razumjeti da je to bilo od koristi svijetu i ljudima, a isto tako i izraz najviše ljubavi. Krist je to razumio i stoga je mogao reći: «Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine». Njihova se prosudba isključivo zasnivala na činjenici da je njegov način ponašanja za njih bio neugodan. Od tada su se slične stvari dogodile mnogo puta, čak i u Isusovo ime, što ne znači da su one bile u Isusovom duhu. Osnivanje Inkvizicije temeljilo se na strahu da određene duhovne sile, opisane kao «sile tame», «đavo» i «Sotona», kroz djelovanje takozvanih vještica, čarobnjaka i heretika mogu steći veću moć od crkve ili svećenika. Crkveni autoriteti su bili vrlo nezadovoljni tim muškarcima i ženama, za koje se smatralo da se bave čarobnjaštvom, jer se smatralo da oni potkopavaju njihovu moć i položaj i zbog toga su vještice bile spaljivane u brojnim kršćanskim zemljama. Crkveni suci nisu mogli znati da li su spaljeni ljudi bili korisni ili nekorisni u apsolutnom smislu, već su znali da su oni predstavljali opasnost za moć crkve, dakle oni su bili neugodni i na temelju toga u njihovim očima je bilo opravdano da oni budu pogubljeni. Dakle, oni su se nalazili u istoj situaciji kao i crkveni autoriteti koji su ubili spasitelja svijeta.

 

Vrijeme križarskih ratova još nije prošlo, oni se samo vode na malo drugačiji način nego u prošlosti

 

Na istome su se temeljili i križarski ratovi za koje znamo iz povijesti. I to je bila situacija koju kršćani nisu željeli i koju su smatrali neugodnom, a sastojala se u tome da je sveta zemlja bila u rukama pogana, iako je bilo očigledno da je u većoj mjeri to bila domovina pogana nego kršćana. I tako su ljudi ignorirali upozorenje spasitelja svijeta o tome da se vrati mač u korice, jer svi koji se mača laćaju, od mača će i poginuti. Naprotiv, oni su pomoću mača nastojali osvojiti svetu zemlju za kršćane. Ljudi su tijekom čitave povijesti čovječanstva nanovo i nanovo pronalazili opravdanje za ubijanje i nanošenje patnje drugim ljudima, samo zahvaljujući gledištu da su njihova djela, pa čak i činjenica da oni postoje, predstavljali prijetnju njihovoj vlastitoj udobnosti, moći i položaju. A danas je situacija ista kao i u prošlosti, iako se moderni «križarski ratovi», «raspeća» i «spaljivanje heretika» događaju na malo drugačiji način nego u prošlosti.

 

Principi svijeta trgovine ne temelje se na nesebičnosti 

 

Današnji ljudi pokazuju veliki interes za ono što je ugodno, kako za pojedinca, tako i za male grupe ljudi. Njima nije važno da li je to od koristi ili na štetu za opće dobro ili za ostatak čovječanstva. Principi svijeta trgovine temelje se na idealu «najvećeg mogućeg profita ili zarade». Naravno oni nas žele uvjeriti, kada gledamo neku reklamu, da će naši životi postati mnogo sretniji ako mi koristimo oglašavane proizvode i da je poslovnim ljudima opće dobro na prvom mjestu. Ali to nije istina. U pozadini se odvija njihova međusobna borba za zaradu i položaj na tržištu, jer je neugodno ako konkurencija dobije preveliku moć. Oni ne razmišljaju o tome što je korisno ili nekorisno u apsolutnom smislu, drugim riječima za čovječanstvo u cjelini. Najekstremnija posljedica toga je svjetski rat, gdje ljudi kada se bore protiv neugodnosti za koje optužuju neprijatelja, stvaraju još veće neugodnosti kako neprijateljima tako i samima sebi.

 

Gledano iz kozmičke perspektive, nepravda ili neljubav ne postoje

 

Zemaljski ljudi tako shvaćaju pojam pravde da misle da svaki čovjek dobiva ono što on ili ona «zaslužuje». To nam je poznato iz Starog zavjeta i izraženo je riječima: «oko za oko i zub za zub». Ideje o osveti i kazni nisu samo ideje iz Starog zavjeta, već su one i danas vrlo moderne. Naše današnje društvo se još uvijek temelji na moralu Starog zavjeta, a ne na moralu koji predstavlja osnovu Novog zavjeta ili pravog kršćanstva. Dakle, što je moral Novog zavjeta? To je da trebamo voljeti svoje neprijatelje, voljeti one koji nas mrze i progone i da okrenemo desni obraz kada smo udareni po lijevom. Upravo nas je tome Krist podučavao i on je to također pokazao u praksi. On je tvrdio da je Bog ljubav i on je znao da ništa što pogodi čovjeka nije nepravedno ili neljubeće, kada se gleda iz kozmičke perspektive, što znači iz perspektive iz koje mi možemo opažati i doživljavati iz aspekta vječnosti i vidjeti stvari, događaje i živa bića iz Božje perspektive. Naravno, običnim ljudima to još uvijek nije moguće, ali oni se tomu mogu učiti. Duhovna znanost je jedan faktor u modernom društvu koji će malo po malo učiti ljude razumijevanju i izražavanju prave i apsolutne ljubavi. 

 

Sve se zasniva na uzrocima i posljedicama, a time i na pravednosti i ljubavi 

 

U kakvom su međusobnom odnosu pravednost i ljubav? Mnogi ljudi tvrde da su one u suprotnosti, da čovjek istovremeno ne može biti pravedan i ispunjen ljubavlju, jer ljubav isključuje pravednost i obrnuto. Ali to nije tako ako gledamo na ljubav i pravednost iz kozmičke perspektive. Kozmički gledano, najviša ljubav i najviša pravednost su istovjetni. To da netko žanje ono što je posijao, nije samo pravedno, već i ispunjeno ljubavlju, iako može biti neugodno. Upravo ta žetva daje nam iskustva iz kojih možemo učiti, znanje i razumijevanje. Iskustva iz kojih možemo učiti, znanje i razumijevanje dovode do novoga načina razmišljanja i ponašanja, dovode do promjene u načinu života. Sve neugodnosti koje ljudi doživljavaju ne znače da je život nepravedan i bez ljubavi, niti je to osveta ili kazna, već su to uzroci i posljedice. To je nešto što ljudi ne mogu razumjeti sve dok oni ne mogu razumjeti božanski plan svijeta. Sve dok se njihova mentalna struktura temelji na principu «sebičnosti», oni samo gledaju da li im je nešto ugodno ili neugodno. Oni ugodne stvari nazivaju «dobrim», a neugodne «zlim». To je mentalna struktura životinjskog carstva i ona istovremeno predstavlja vrlo veliki dio psihe zemaljskog čovjeka. Upravo je takvo sebično procjenjivanje stvari dovelo Krista do križa i to je sami korijen čitave epohe Sudnjega dana koju čovječanstvo trenutno doživljava. Ali što je to u toj epohi Sudnjega dana «osuđeno na smrt»? To nisu niti ljudi niti Zemlja, već mentalitet koji sebične užitke smatra kao nešto najvažnije u životu. Mora postojati izlaz iz ovog stanja Sudnjeg dana ili «pakla», a to je ljubav.

 

Veliki konačni odgovor na misterij života: Sve je vrlo dobro

 

Kozmičke su analize stvorene samo sa jednom svrhom, a to je da pokažu ljudima da je sve vrlo dobro. To je veliki konačni odgovor, pravo rješenje misterija života. Put do tog odgovora duhovna znanost daje na takav način da napredni duhovni tražilac može vidjeti kako se to uklapa u njegovu ili njenu sudbinu i doživljavanje života. Uvijek se nanovo ponavljalo ljudima: «Ljubi Boga više od svega, a svojeg bližnjeg kao samoga sebe», «Okrenite desni obraz, kada vas udare po lijevom», «Tko se mača laća, od mača će i poginuti», «Ne osvećujte se ljubljeni, ja ću vratiti, govori Gospodin», «Što želite da drugi čine vama, činite i vi njima...». Ali da li su ljudi razumjeli ove odgovore? Ne, nisu. Da jesu današnji bi život na Zemlji bio potpuno drugačiji. Oni su mogli osjetiti da u njima ima istine, ali oni se nisu mogli ponašati u skladu sa njima. Zbog toga su ljudi stvorili dogme prema kojima više nije bilo najvažnije da ljudi žive u skladu sa ovim principima, već je samo bilo dovoljno da vjeruju u njih, a naročito da vjeruju u to da je Krist svojom smrću na križu umirio ljutitog i osvetoljubivog boga. Ljudi su «stavili novo vino u stare bačve» i potisnuli Kristovo učenje o ljubavi u korist sustava dogmi o pomirenju i milosti, koji zapravo pripada starim žrtvenim religijama. No, to je bilo sasvim prirodno. Čovječanstvo još nije bilo spremno razumjeti ljubav. Međutim, kroz Krista ona se svima jasno i otvoreno pokazala. Bilo je pokazano da je bilo moguće biti prikovan za križ i ipak oprostiti i moliti se s ljubavlju za one ljude koji se obično nazivaju «neprijateljima». Danas «stare bačve» samo što se nisu raspale, sve je manje i manje ljudi nadahnuto dogmama i sve više ljudi žele razumjeti, žele upoznati put koji vodi do odgovora za koje oni osjećaju da su ispravni.

 

Samo duhovna znanost može naučiti nešto ljude o pravednosti i ljubavi

 

Fizička znanost, koja je putem mjerenja, vaganja i fizičkih izračuna mnogo naučila čovječanstvo o uzrocima i posljedicama i ciklusima fizičke materije, ne može međutim ništa naučiti ljude o pravednosti i ljubavi ili drugim duhovnim realitetima. To može samo duhovna znanost. Fizička znanost i tehnološki razvoj mogu učiniti ljudima život lakšim i ugodnijim na mnogim područjima. Ali sve dok su te dobrobiti rezervirane samo za određene grupe ljudi, a nisu od koristi za čitavo čovječanstvo, one se ne zasnivaju na ljubavi već na sebičnosti. Znanost i tehnologija se u jednakoj mjeri koriste za rat kao i za mir, služe za likvidiranje grupa ljudi za koje se smatra da predstavljaju smetnju ili neugodnost onoj grupi kojoj čovjek sam pripada. Moderno ratovanje se u velikoj mjeri zasniva na tehnologiji i znanosti, temelji se na znanju o tome kako tvari reagiraju u fizičkom svijetu. Ali što je sa mirom, onim mirom kojem ljudi toliko teže da kažu da se bore za mir? Pravi i potpuni mir također se mora zasnivati na znanosti. Ne na znanosti o fizičkoj materiji, već na znanosti o duhovnoj ili psihičkoj materiji, o uzrocima oscilacija, vibracija i ciklusa fizičke materije. Takva znanost je također i znanost o pravednosti i ljubavi. Takva znanost neće biti u neskladu sa religijom, već će naprotiv upućivati na jezgru istine u svim religijama.

 

Čovjek uvijek ima dvije mogućnosti izbora: biti instrument za neugodno dobro ili za ugodno dobro

 

Zahvaljujući tome što je konačni odgovor do kojeg može doći onaj koji proučava duhovnu znanost da je sve vrlo dobro, moramo zaključiti da i rat, spaljivanje heretika, religiozni sukobi i sebične želje ljudi za užitkom, na račun drugih ljudi, također predstavljaju nešto vrlo dobro. To je istina. Ništa od toga se ne može izbjeći u velikom planu svijeta; ali to neće nastaviti biti tako. Vrlo je dobro da ljudi zahvaljujući zakonu o uzrocima i posljedicama ili zakonu sjetve i žetve, mogu naučiti da čine drugima ono što bi željeli da drugi čine njima. I vrlo je dobro to što će ljudi postupno naučiti da oni uvijek imaju dvije mogućnosti izbora: biti instrument za neugodno dobro ili biti instrument za ugodno dobro. Zahvaljujući tom izboru oni će istovremeno sijati sjeme onoga što će u budućnosti žeti. Stare riječi iz Biblije «Ne osvećujte se, ljubljeni, ja ću vratiti, govori Gospodin» predstavljaju kozmičku kemijsku formulu, objašnjenje da nije na pojedinom čovjeku da se osvećuje za ono što mu je netko rekao ili učinio. U skladu sa planom svijeta, oni ne mogu izbjeći žetvu onoga što su posijali, kao ni mi sami. Bog ima mnoštvo instrumenata koji se nalaze na odgovarajućem evolucijskom stupnju koji je potreban za oslobađanje takvog vala sudbine. Ali čovjek koji je došao na istu valnu duljinu sa ljubavlju svemira, sve češće će izabirati da bude instrument za uklanjanje «pakla», rata, patnje, bijede i siromaštva sa Zemlje. On će svojim načinom života sjati poput sunca nad «pravednima» i «nepravednima». Takav čovjek je jedan od Božjih instrumenata za stvaranje mira na Zemlji, jer je on potpuno svjesno usmjeren na to da bude od koristi cjelini, svojim osjećajima, svojom inteligencijom, svojom intuicijom i praktičnim načinom ponašanja.