POSTAVLJANJE PITANJA MARTINUSU

Za vrijeme Uskrsa i jesenskih praznika od otvorenja Martinusovog centra 1935g. okupljaju se dobrovoljni radnici u Martinusovom centru u Klintu kako bi popravljali i održavali zgrade i vrtove. 26. ožujka 1978 Martinus je odgovarao na pitanja radnika. Ovo što slijedi je dio toga. (Martinus je u brojnim prethodnim prilikama spomenuo dolazeći svjetski rat. MMcG)

Što je najbolje napraviti za svijet u cjelini kada dođe rat ili katastrofe ?

To tek treba vidjeti; to vam trenutno ne mogu reći. Svakome će pojedinačno postati jasno što treba činiti. No, naravno, najbolje je dovesti se u ravnotežu i održati se u ravnoteži. No, čovjek neizbježno dolazi do toga da treba moliti. Ali ljudi obično to nisu voljni činiti. Kada sam znao držati svoja velika predavanja i brojni ljudi su mi dolazili sa svojim problemima, znao sam ih upitati : «Da li se ikada moliš Bogu?» «Ne, to je potpuna glupost!» «Ne, to uopće nije glupost!» «Ja ne mogu izgovarati molitvu Oče naš. Ja nikada nisam izgovorio molitvu Oče naš.» «Ali ti ne trebaš izgovarati molitvu Oče naš. Ti samo trebaš misliti na ono za što ti je potrebna pomoć. Tada ćeš i dobiti pomoć! To je dovoljno! Nije važno da li vjeruješ ili ne.» Providnost nije tako ograničena da kaže : «Hoćeš li se molim te spustiti na koljena!» Ona bića koja čuju naše molitve vrlo dobro poznaju ljude. Vjerovanje nije čin volje; čovjek vjeruje ili ne vjeruje. To nije nešto na što se čovjek može prisiliti. Čovjek može to željeti, ali ipak ne vjeruje. Ne pomaže ako ti ja kažem da je dva plus dva dvadeset sedam. Ti bi u to želio vjerovati ali ne možeš. Ti vrlo dobro znaš da to nije istina. Nije važno to što čovjek ne vjeruje; on se ipak treba moliti. Ja se, na primjer, molim mnogo puta na dan. Molitva nema ništa sa sklapanjem ruku ili klečanjem. To samo nanosi bol našim koljenima, što nije dobro za naša mikrobića. Ne, čovjek treba biti potpuno normalan i razgovarati sa drugim ljudima, sa prijateljima i poznanicima i samo treba misliti na Boga ili na ono za što mu je potrebna pomoć. Svaki puta kada osjetim da mi se približava mračni impuls, usmjerim svoje misli na Boga i dobivam pomoć po pitanju svega.

Moje djelo je imalo rođendan prošli petak (24. ožujka 1978); tada je imalo 57 godina.

Prije 57 godina doživio sam svoje kozmičko iskustvo i od tada sam imao savršeni kontakt sa Bogom. Ja ne činim ništa za što ne dobijem impuls. Ja moram dobiti impuls odozgo ukoliko trebam nešto učiniti ili ne. Ja to napravim iako se to ponekad čini budalasto, a kasnije se pokaže da je to bilo ispravno učiniti. Ljudi misle da je naivno i primitivno moliti se, ali to uopće nije tako. Mi smo okruženi duhovnim bićima; ona se ne nalaze tamo negdje u svemiru. Ovdje među nama ona se mogu okupljati u velikom broju. Naše molitve slušaju Kristolika bića. Kada čovjek dođe do savršenog dvoponog stanja (Martinus ovdje ukazuje na muški i ženski seksualni pol u muškarcima i ženama, koji dolaze u ravnotežu kada postanemo Kristolika ljudska bića. MMcG) i dobije kozmičku svijest, njegova se svijest sjedini sa sviješću svih ostalih Kristolikih bića i oni su jedno. Oni su u potpunosti jedno i tada se ne može dogoditi da jedan kaže : «Ne, to nije tako! Ti nisi u pravu po tom pitanju! Ti ne razumiješ! To nije ispravo!» Oni su potpuno identični, a kada su oni identični to je jedna svijest. Ta jedna svijest je Božja svijest. No, sva Jastva i dalje postoje. Jastva bića postoje kao Božji instrumenti svijesti; tako da smo mi jednako važni za Boga kao što je Bog za nas. Bog ne bi mogao postojati i doživljavati bez individualnih Jastava, koja on doživljava kroz nas. Kada kažem «on», to je stari način izražavanja. Bog nije ni on ni ona, već je dvopolan ili savršen. Božja primarna svijest sastoji se od svih Kristolikih bića i ta se svijest čitavo vrijeme nalazi na svojem vrhuncu, jer, kako ljudi postupno postaju savršena ili Kristolika bića, oni odlaze gore i postaju dio Božje primarne svijesti i sačinjavaju najviša carstva iz kojih Bog upravlja svijetom. Oni nakon toga degeneriraju i idu naniže, dok drugi idu nagore. Zbog toga je to ciklus, ne krug već spiralni ciklus. Mi više nismo isti u sljedećem spiralnom ciklusu, gdje dolazimo na područje planeta. Tu više nismo ljudska bića već planete. Ovdje sa Zemlje ne možemo vidjeti primjere toga, no prvo nastaju mini-planeti. Namjeravam više pisati o tome ukoliko dovoljno dugo poživim. Pripremio sam nešto materijala o tome, no tada sam dobio impuls da to treba čekati jer ljudi mogu bez toga ukoliko ja to ne uspijem završiti. Postoje druge mnogo važnije stvari. Možete istraživati više spirale kada sami dobijete kozmičku svijest.

Prepisivanje sa vrpce uredio : Ole Therkelsen

Prevela sa danskog na engleski : Mary McGovern, 1993.

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (11.05.2010.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk