„POROĐAJNE MUKE“ ZEMLJE

Olav Johansson

„Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa zemlje u raznim mjestima; bit će gladi. To je početak strašnih bolova.“ * (Marko 13:8) *

Primjedba prevoditelja : U švedskom prijevodu ovog citata, „strašni bolovi“ su prevedeni kao „porođajne muke“ i od tuda naslov ovog članka.

Kroz dva najsnažnija potresa u suvremeno doba koja su se dogodila gotovo na istom području pored Sumatre na Indijskom oceanu tijekom samo tri mjeseca , ovo 2000 godina staro proročanstvo postalo je stvarnost na novi i za brojne ljude možda zastrašujući način. To je simbolično naglašeno činjenicom da su se ta ogromna podrhtavanja dogodila na drugi dan Božića (9,3 na Richterovoj skali) i drugog dana Uskrsa (8,7 na Richterovoj skali).

Naravno, Božić i Uskrs su dva najveća blagdana koja slave sjećanje na izvor gore citiranih riječi.

Da li su se ti događaji desili samo slučajno ili oni možda predstavljaju podsjetnik na činjenicu da sada dolazi vrijeme na Zemlji koje je bilo predviđeno već prije 2000 godina sa određenog vidikovca svijesti ili mentaliteta sa kojeg se pruža pregled na sve zemaljske uzroke i posljedice, a time i razumijevanje i mogućnost predviđanja ?

Čovjek može o tome misliti i vjerovati što god želi. Ali otkriva se činjenica, koju ne mogu ignorirati ni oni koji se oslanjaju samo na „čvrste činjenice“, to jest na ono što se može izvagati i izmjeriti, koja se može vidjeti iz sljedećih vijesti koje se zasnivaju na međunarodnom istraživanju i statistikama : „Ujedinjeni narodi su zabrinuti zbog činjenice da svijet pogađaju sve češće – i sve skuplje – prirodne katastrofe.

U 15 godina broj ljudi koji su pogođeni olujama, potresima, vulkanskim erupcijama i sušom povećao se trostruko na 254 miliona.

Broj prirodnih katastrofa povećao se od 261, 1990 g. do 337 prošle godine. Ova vijest se pojavila u švedskim večernjim novinama (Aftonbladet), 21 rujna 2004, a to je bilo nekoliko mjeseci prije prvog snažnog potresa u Indijskom oceanu. A danas, u vrijeme kada je ovo napisano – travanj 2005 – gotovo svakodnevno vidimo i čujemo izvještaje u našim medijima o potresima, vulkanskim erupcijama, olujama i tako dalje na različitim mjestima na svijetu.

U vrijeme pisanja ovog članka, posljednji u nizu izvještaja bila su dva podrhtavanja srednje veličine (ali mala u usporedbi sa podrhtavanjem na Sumatri) koja su se dogodila istovremeno sa velikim anti-Japanskim demonstracijama i napadima na japanske interese od strane uznemirenih grupa ljudi u susjednoj zemlji, Kini. Izgleda da ovo predviđanje samo što se nije ostvarilo : „Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa zemlje u raznim mjestima…“

To da ovi događaji i pomicanja imaju utjecaj i na makrokozmičkoj razini, može se vidjeti iz činjenice da je potres u Indijskom oceanu na drugi dan Božića, prema NASA-inim istraživačima Benjaminu Fong Chaou i Richardu Grossu, bio tako snažan da se Sjeverni pol pomaknuo za 2,5 centimetara, a 24-satni ciklus se skratio za 2,68 mikro sekundi i naš je planet postao malo „mršaviji u struku“. Skraćenje dana i noći bilo je toliko malo da se ne može izmjeriti. No, novi položaj Sjevernog pola i novi oblik planeta mogu se izmjeriti instrumentima na Zemlji ili iz satelita.

Snažnije podrhtavanje 26-tog prosinca 2004 bilo je jedno od najsnažnijih koje je ikada izmjereno i prvo je bilo klasificirano kao 9,0 na novoj Richterovoj skali. Kasnije, pažljivije istraživanje je pokazalo da je snaga podrhtavanja zapravo bila 9,3. Na logaritamskoj Richterovoj skali to podrazumijeva oslobađanje energije skoro trostruke snage, u usporedbi sa 9,0.

Analize seizmograma tijekom dugog vremenskog perioda prije potresa pokazuju da je to podrhtavanje bilo drugo najveće od izuma seizmografa prije stotinu godina. Gori je bio samo ogromni potres na jugu Čilea 1960, koji je također uzrokovao tsunami ili ogromni plimni val. On je imao magnitudu 9,5 na Richterovoj skali.

Krize planete Zemlje = proces čišćenja

Gledano iz kozmičke perspektive, čemu smo to svjedoci ? U skladu sa Martinusovom kozmičkom slikom svijeta Zemlja je, naravno, živo biće unutar kojeg mi zemaljski ljudi postojimo kao mikrobića ili „stanice“, zapravo „stanice mozga“. Iz ove perspektive prirodne katastrofe se mogu vidjeti kao reakcije u fizičkom organizmu živog bića, reakcije koje se mogu okarakterizirati kao „psiho-somatske“ (fizičke reakcije ili poremećaji koji imaju psihičke uzroke).

Zanimljiva je činjenica da Krist u gornjem citatu naziva ove reakcije „strašnim bolovima“ (na švedskom „porođajnim mukama“) jer su „porođajne muke“ simptom činjenice da se nešto treba roditi. Martinus također naziva proces koji se uskoro treba dogoditi, kako za Zemlju kao živo biće, tako i za nas kao njene „stanice mozga“, „veliko rođenje“. To je duhovno ili kozmičko rođenje kojem prethodi psihički „proces čišćenja“.

Ovaj psihički „proces čišćenja“ stvara povećanu frekvenciju i intenzitet „psiho-somatskih“ reakcija u organizmu Zemlje, a to je pojava koju također možemo prepoznati u „procesu čišćenja“ u našoj vlastitoj psihi i organizmu.

Martinus piše da „za organizam i mentalitet Jastva bića Zemlje sve te pojave zajedno predstavljaju ništa drugo nego prije spomenutu normalnu duhovnu krizu koja se uvijek mora dogoditi u mentalitetu pojedinca prije nego što ga u potpunosti obuzme „Sveti duh“ i on dosegne „veliko rođenje“. A ono što se treba „roditi“ nije ništa manje nego „novo nebo i nova Zemlja“, kao što je rečeno u Bibliji. To ne podrazumijeva fizički kraj „stare“ Zemlje, već samo to da Zemlja trenutno prolazi kroz psihički ili duhovni proces koji na ovom stupnju procesa također rezultira „psiho-somatskim“ posljedicama koje se događaju u povećanom broju i frekvenciji.

Nedavno je netko na Martinusovom internet forumu formulirao pitanje koje je u ovom kontekstu potpuno opravdano : „Ja ne mogu vidjeti logiku u tome zašto se biće, koje samo što nije dobilo kozmičku svijest, mora izložiti takvom razornom „čišćenju“ da se veliki broj njegovih stanica mozga mora uništiti.“

Ovo je potpuno opravdano pitanje i ova osoba nije jedina koja ga je postavila. Naravno da logika tog procesa nije potpuno očigledna. No, dozvolite mi da istaknem da to „čišćenje“ ne uništava Zemlju, već samo predstavlja korak u onome što Martinus u gornjem tekstu naziva „normalna duhovna kriza koja se uvijek mora dogoditi u mentalitetu pojedinca, prije nego što ga u potpunosti obuzme „Sveti duh“ ili on dosegne „veliko rođenje“. A da bi to mogli bolje razumjeti, moramo dati neke dodatne informacije koje nam Martinus daje u ovom kontekstu.

Zemlja i njene „stanice mozga“ U članku naslova „Kozmičke sile iza spasenja svijeta“Martinus piše, između ostalog, o onome što on naziva efektom „refleksnih impulsa makrobića“ na našem stupnju čovječanstva, to jest o refleksnim impulsima komunikacije Zemlje sa njenim planetarnim bližnjima. U tom članku Martinus naglašava kako se to izrazilo kroz ono što on naziva „epohe spasenja svijeta“. U tom su članku opisane četiri takve epohe. Epoha broj četiri, u kojoj se sada nalazimo, uvjetovana je komunikacijom Zemlje sa vrlo naprednim planetarnim bližnjima.

On piše o ovoj sadašnjoj epohi : „Vrlo moćni kozmički makrorefleksni impulsi prožimaju čovječanstvo i već su doveli do velikih promjena u njegovom mentalitetu. S obzirom da se naše makro biće, Zemlja, nalazi na početnim stupnjevima doživljavanja velikog rođenja, nije neobično da se ona nalazi usred velike mentalne aktivnosti i razmjene misli sa svojim planetarnim bližnjima u svojem vlastitom međukozmosu. Ova uzvišena razmjena misli sa planetarnim bićima sličnog razmišljanja predstavlja, u naročito velikoj mjeri kombinaciju osnovnih energija inteligencije i osjećaja, što se u određenoj mjeri, zbog dvopolnosti Zemlje, javlja u obliku intelektualnog osjećaja, što je zapravo istovjetno čistoj ljubavi.“ Martinus ovdje također spominje da se ovaj „makrorefleksni impuls“, između ostalog, nalazi iza nevjerojatno ubrzanog tehnološkog razvoja na našem planetu u prošlom stoljeću.

Mi naravno ne možemo direktno opažati ili izmjeriti komunikaciju bića Zemlje sa tim drugim planetarnim bićima. Međutim, mi možemo indirektno u određenoj mjeri izvršiti takvo „mjerenje“ ili tumačenje te međuplanetarne i makrokozmičke komunikacije kroz impulse koji predstavljaju osnovu, na primjer, religija i kultura koje su nastale i cvjetale u različitim epohama naše povijesti. Neke od njih se možda mogu vidjeti kao „kozmički bljeskovi“ u svijesti Zemlje.

S obzirom da se Zemlja sada nalazi na pragu doživljavanja „velikog rođenja“, ona je morala već doživjeti brojne takve bljeskove. Očigledno je da postoji uzročno posljedična veza između onoga što smatramo našim vanjskim fizičkim svijetom i unutarnjeg svijeta misli i osjećaja planetarnog bića.

No, Martinus piše u istom članku da postoji suštinska razlika između principa organizma Zemlje i principa našeg vlastitog organizma. Citiram : „Dok je fizički organizam zemaljskog čovječanstva namijenjen kao instrument za čisto fizičku aktivnost, fizički organizam planetarnog bića, a to je fizički planet, namijenjen je kao instrument za manji stupanj fizičke aktivnosti.“ Prema tome, postoji razlika ili varijacija u mogućnostima i ograničenjima do kojih dovodi razlika u principu organizama.

Naš princip organizma je naravno „pokretan“ na fizičkoj razini, dok se planete neprestano kreću svojim određenim putanjama. To su putanje koje, između ostalog, rezultiraju time da planete u normalnim okolnostima ne dolaze u bliski fizički kontakt. (Ako one dođu preblizu to dovodi do katastrofe, što se dogodilo kada je naš planet bio pogođen, što je dovelo do sadašnjeg nagiba osi). To znači da se doživljavanje međusobne komunikacije ili „bliskog kontakta“ planeta događa na misaonoj razini (makrokozmička „telepatija“).

Martinus piše u istom članku da te makrokozmičke razmjene misli „stvaraju velika, aktivna područja zračenja i valova koja okružuju fizički planet.“ To je područje koje, iako je nama nevidljivo, predstavlja primarno područje doživljavanja i komunikacije planeta. Zemlja ne opaža fizičku razinu na isti „direktan“ način kao mi. No, čak je i naše opažanje fizičke razine, kada se sve uzme u obzir, po prirodi samo indirektno, jer sva naša iskustva, bez obzira da li nam dolaze ili ne dolaze kroz fizička osjetila, predstavljaju reakcije svijesti.

Postoji još jedna informacija koju nam daje Martinus, koja možda može nadopuniti sliku, a to je da on smatra da su brojni zemaljski ljudi još uvijek samo „latentne stanice mozga“ za biće Zemlje.

U članku „Koji je smisao želja za sretnom novom godinom ?“ on piše da su te „latentne stanice mozga“ oni ljudi koji još uvijek žive pretežno vegetativnim i pasivnim životom kojim upravlja instinkt. Oni se još uvijek nisu probudili kao „stanice mozga“, ali budu !

Citat : „Mi svjedočimo područjima u fizičkoj dnevnoj svijesti Zemlje koja su još uvijek latentna ili nerazvijena, što naravno neće ostati tako, jer se i Zemlja i čovječanstvo nalaze u razvoju.“ To se vjerojatno može usporediti sa činjenicom da je veliki dio našeg kapaciteta mozga također latentan ili neiskorišten, što su pokazala istraživanja mozga. Drugim riječima, postoji potencijal za našu buduću kozmičku svijest, jer priroda nikada ne stvara nešto suvišno ili nepotrebno. Prema tome, ne može se izjednačiti mentalitet Zemlje sa današnjim prosječnim mentalitetom čovječanstva. Gledano iz ove perspektive, planet se nalazi malo „ispred“ današnjeg mentaliteta prosječnog zemaljskog čovjeka , ali još uvijek ima nedovršene aspekte koji odgovaraju ovim, još uvijek nerazvijenim, „stanicama mozga“.

Nagib Zemljine osi „Psiho-somatski“ efekt ili bolje rečeno nedostatak trajne prirode kod bića Zemlje je naravno njen nagib osi, a to je ono što stvara vrlo različita godišnja doba, koja na primjer doživljavamo u umjerenom području. Možete čitati o uzrocima i posljedicama tog nagiba osi – kao i o prije spomenutoj duhovnoj „krizi“ ili „procesu čišćenja“ u svijesti bića Zemlje – u knjizi Livets Bog (Knjiga života) 3, odlomci 657-68.

Ovdje Martinus objašnjava ovaj nagib osi kao neku vrstu „invalidnosti“ bića Zemlje, koja, međutim, poput svih bolnih iskustava, dovodi do ubrzanog duhovnog ili mentalnog razvoja kod dotičnog bića. Zahvaljujući ovim vrlo različitim godišnjim dobima ili oštroj fizičkoj klimi na našoj zemljopisnoj širini „stanice mozga“ su bile primorane na tehnološki napredak u obliku gradnje kuća, umjetne topline, elektriciteta, i tako dalje, kako bi ovdje uopće mogli živjeti.

Da Zemlja nije bila pogođena ovim nagibom fizičke okolnosti bi naravno ličile na „raj“, u obliku ugodne fizičke klime, ali po pitanju mentaliteta i biće Zemlje i njene sadašnje „stanice mozga“ bili bi manje razvijena bića. Snažno podrhtavanje na drugi dan Božića također je uzrokovalo maleni, ali mjerljivi (2,5 cm), pomak Zemljine osi.

Da li to sada znači da se nagib Zemlje sada počeo „ispravljati“ i da se mogu očekivati još veće katastrofe ? Vjerojatno će biti još katastrofa, jer one pripadaju prije spomenutim „porođajnim mukama“, ali ako želimo vjerovati onome što je Martinus napisao u knjizi Livets Bog (Knjiga života) 3, 667 odlomak, moguće „izravnavanje“ zemljine osi događat će se toliko polako i postupno da njen mikroživot neće biti izložen nikakvim globalnim katastrofama. No, lokalne katastrofe, na neki način, postaju globalne kada, kao što smo nedavno vidjeli, pogađaju centre globalnog turizma.

Plimni val humanosti

„Jedina stvar kojoj se možemo nadati je da će ovaj potres i njegove posljedice tijekom vremena promijeniti naše razmišljanje i učiniti ga više planetarnim. Ova katastrofa došla je vrlo blizu našeg doma, čak i do onih od nas koji nisu dobili poruku da je stradao netko koga poznajemo. Usred sve ove besmislene patnje, kaosa, mi također imamo mali epicentar globalnog zajedništva : svi smo zajedno uzdrmani. Mi u mislima dodirujemo jedni druge preko oceana i kontinenata.“ Ovo je napisao Göran Greider u svojoj kolumni u novinama Metro, 29 prosinca 2004. No, ono što piše je kontradiktorno njegovom vlastitim riječima o „besmislenoj patnji“. Ukoliko je ova katastrofa dovela do posljedica koje on ovdje opisuje, onda to nije „besmislena patnja“.

Mogu li naše misli postati, ono što Greider naziva „više planetarnim“ bez manje ili više drastičnih iskustava patnje ? Ili – da to povežemo sa nečime što također ima veze sa „planetarnom sviješću“ – da li bi mi danas imali Ujedinjene narode i brojne druge oblike humane međunarodne suradnje bez iskustava patnje koje su nam donijela dva svjetska rata ? To je naravno slaba utjeha onima koji su bili osobno pogođeni. Zbog toga njihovi „mrtvi“ ne mogu ustati iz morskih dubina ili iz svojih grobova. No, to može dovesti do toga da se nešto uzdigne iz dubine njihove duše. Svim preživjelima koji tuguju dolaze u većoj ili manjoj mjeri pitanja „zašto“ i o „smislu života“. Ova pitanja se također mogu vidjeti kao molitve Providnosti za odgovorom. A tamo gdje postoje pitanja, postoje i odgovori. Ljudi počinju postavljati pitanja u dubini svoje nevolje i to je sijanje koje se mora dogoditi kako bi se, tijekom vremena, mogao požeti odgovor. Nepobitna je činjenica da je plimni val u Jugoistočnoj Aziji također oslobodio drugi val : val humanosti i želje da se pomogne. Nikada prije nisu ljudi u brojnim krajevima svijeta dali toliko novca kako bi pomogli onima koji su bili pogođeni katastrofom. Nekoliko humanitarnih organizacija sakupilo je toliko novca da su oni morali zamoliti ljude da više na daju novac jer im više nije bio potreban. To se vjerojatno nikada prije nije dogodilo. Tijekom prva dva dana nakon katastrofe šveđani su dali pet puta više novca nego što inače daju, na primjer, Crvenom križu, tijekom cijele godine. To se također može zvati valom – plimnim valom humanosti i početne ljubavi prema bližnjem. Ovaj „val“ također zaslužuje pažnju. Taj nas val vodi u „obećanu zemlju“ budućnosti, gdje katastrofe i druga iskustva patnje više neće biti potrebni da bi humanost mogla doći do izražaja, već gdje su humanost i ljubav prema bližnjem val na kojem svi mi „surfamo“…

Prijevod : AP

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (05.01.2012.)