PITANJE  O  REINKARNACIJI  I  BESMRTNOSTI  KAO  ZNANSTVENIM 

      ČINJENICAMA 

 

Pitanje:  Koji su argumenti za reinkarnaciju kao znanstvenu činjenicu?

Odgovor:  S obzirom da pojam „reinkarnacija“ podrazumijeva postojanje živog bića kroz neprekidni lanac fizičkih zemaljskih života, u kojima svaki od tih života predstavlja samo jednu kariku, logično objašnjenje toga koje je prihvatljivo za inteligenciju može se manifestirati samo kroz istraživanje da li postoji zakon ili osnovni princip u postojanju koji to može potvrditi, dakle neprekidni lanac života ili ponovnih rođenja jedinke. Prvo moramo pogledati zemaljski život. Možemo vidjeti da se on može podijeliti na četiri poznata stupnja ili doba: djetinjstvo, mladost, zrelost i starost.

Pobliže promatranje ova četiri stupnja pokazuje da oni predstavljaju osnovni princip koji se ponavlja u čitavom stvaranju, u apsolutno svemu što spada pod pojam kretanja, tvari ili materije. Dakle, ovaj osnovni princip nije samo prisutan u fizičkom životu živog bića. On je u ogromnoj mjeri prisutan u svim drugim životnim okolnostima, doista, u svemu što se uopće može doživjeti i što napredni istraživač nikako ne može poreći kao osnovni princip životne strukture za stvaranje i doživljavanje. Pored činjenice da ovaj osnovni princip regulira i oblikuje naš fizički zemaljski život u obliku gore-spomenuta četiri života doba, on također, u principu, oblikuje sve ostale manifestacije u ista četiri životna doba. Ovaj princip uzrokuje i činjenicu da mi vidimo dan podijeljen na ponoć, jutro, podne i večer, a godinu na zimu, proljeće, ljeto i jesen. Ova doba oblikuju cjelinu u kojoj svako od njih predstavlja lokalnu pojavu. Kada prođe takva cjelina sa svoja četiri doba, ona se ponavlja, i tako u nedogled. Ovo ponavljanje označava vrijeme u obliku dana, godina i zemaljskih života.

    No, ovaj princip ponavljanja ne otkriva se, kao što smo već spomenuli, samo u danu, godini i zemaljskom životu. Mi smo svjedoci činjenici da, na primjer, voda koja je postala blatna lokva, prolazi kroz slojeve zemlje i ovdje se ponovno pročisti i postaje kristalno čista voda za piće, postaje svježi zrak koji udišemo, zapravo ona doprinosi stvaranju plavog neba kao i crvenog sjaja izlaska i zalaska sunca kako bi ponovno postala kiša, blatna lokva i ponovno postala čisti zrak i suncem obasjano nebo, i tako dalje u nedogled.

     Zar se različita stanja tvari isto tako ne mogu podijeliti u četiri naizmjenična stanja u velikom ciklusu prirode, a koja nazivamo čvrsto, tekuće, plinovito i zračeće? Da li netko vjeruje da postoji bilo koja tvar koja ne prolazi kroz ove stupnjeve? Prema tome, priroda je u tolikoj mjeri ispunjena ili prožeta principom ciklusa ili ponavljanja da se ne može dogoditi niti jedna manifestacija koja ne predstavlja detalj ili vezu u ciklusu. To vrijedi za mikrokozmos, makrokozmos i međukozmos.

Mi stoga razumijemo da smo okruženi ciklusima ili manifestacijama ponavljanja toliko ogromnih dimenzija da samo jedan detalj u njima predstavlja vremenski period ili životni vijek u odnosu na koji se naš sadašnji zemaljski život može smatrati kao neprimjetni djelić sekunde.  Isto tako postoje ciklusi ili manifestacije ponavljanja koji su toliko neprimjetno mali da naš životni vijek od sedamdeset godina u odnosu na njih može izgledati kao vječnost. Na taj način postajemo svjedoci činjenice da je čitavo izražavanje energije ili proces stvaranja u univerzumu organizirano i kontrolirano vječnim principom ponavljanja i ciklusa, što od života ili postojanja čini ocean manifestacija ponavljanja ili ciklusa. Od tih ciklusa mi, naravno, najbolje poznajemo one koji su kraći od našeg vlastitog ciklusa, to jest, našeg sadašnjeg zemaljskog života.

Mi stoga možemo potpuno direktno, svojim fizičkim osjetilima, pratiti, među svim ostalim ciklusima, dnevni ciklus i godišnji ciklus, i ovdje potvrditi da se oni neprestano ponavljaju, i da svaki pojedini dan i svaka pojedina godina predstavlja kariku u lancu ponavljanja. Ovdje smo došli do čvrste točke na kojoj se može potvrditi logična osnova besmrtnosti živog bića. Kada se svi ciklusi koje mi, svojim fizičkim zemaljskim životom, možemo nadživjeti i doživjeti sa potpuno savršenom sposobnošću opažanja, pokazuju samo kao karika u lancu ponavljanja, zašto isto ne bi vrijedilo i za sve cikluse koji se protežu dalje od našeg sadašnjeg zemaljskog života, za cikluse koje mi ne možemo direktno fizički promatrati? S obzirom da se naš sadašnji fizički zemaljski život može isto tako sa stopostotnom sigurnošću opažati kao ciklus, zašto bi taj ciklus, koji izražava postojanje živog bića, odstupao od pravila i ne bi predstavljao kariku u lancu ponavljanja? Dakle, naročita energetska struktura univerzuma ili zakon ciklusa potvrđuje besmrtnost i čini od reinkarnacije najvišu intelektualnu spoznaju za još uvijek neinicirano biće, koje ima samo teoretski pristup kozmičkom prosvjetljenju.

 

Pitanje br. 15

Prvi puta objavljeno u Kontaktvbrev  br. 8, 1950

Prevela: Mary McGovern

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (11.02.2015.)

Bibliografija br. UK 3015-K

UK Kozmos 2, 1990

Copyright © Martinus Institut