PITANJE  O  RAZLICI  IZMEĐU  BOGA  I  DRUGIH  BIĆA 

Pitanje

Da li je moje Jastvo i Jastvo drugih bića istovjetno sa Bogom (Božjim Jastvom)? Zar Bog nema neki naročiti položaj? Zar Bog nije nešto više od mojeg Jastva i Jastva drugih?

 Odgovor

Kada se govori o Jastvu, bilo to Božje Jastvo ili vječno Jastvo drugih živih bića, tu ne može biti govora o bilo kakvoj razlici. Jastvo u živom biću je, kao što sam spomenuo u odgovoru na pitanje o Jastvu u prethodnom pismu, „Nešto“ što samo po sebi ima samo jednu analizu, naime da postoji. Ono predstavlja samo „Nešto što jest“. Niti Božje Jastvo niti Jastvo bilo kojeg drugog živog bića nema neku drugu analizu. Gore-spomenuto „Nešto“ nalazi se iznad vremena i prostora, a time iznad veličina, vrsta, volumena, starosti, i tako dalje. Niti jedna stvorena pojava ne može biti analiza Jastva, jer ona uvijek predstavlja nešto što je Jastvo stvorilo. Zbog toga ovo Jastvo nadmoćno postoji i prije i poslije tog stvaranja. Stoga to stvaranje ne može izražavati nešto o njegovom postojanju prije ili nakon tog stvaranja i zbog toga ne može predstavljati njegovu analizu. Dakle, kada se govori o samom Jastvu, tu ne može biti govora o bilo kojem „živom biću“.

Takvo Jastvo samo po sebi nije živo biće. Jastvo samo po sebi je samo dio živog bića. Prije nego što se pojavi u takvom obliku, potrebne su još dvije pojave. S obzirom da ovdje moram uputiti čitatelja na proučavanje mojeg glavnog djela, „Livets bog“ (Knjiga života), gdje se ovo proučava pod pojmovima X1, X2 i X3, ovdje ću samo ukratko reći da Jastvo, kako bi se javilo kao živo biće, pored svoje analize kao „Nešto što jest“ mora imati još dvije analize. Ono se mora otkriti kao „stvaratelj“ i kao „stvoreno“. Ono na taj način ostvaruje tri neophodna uvjeta da bi se nešto javilo kao živo biće. Svako živo biće predstavlja vječno Jastvo i, povezano sa tim Jastvom, jednako vječnu stvaralačku sposobnost i stoga se javlja kao „stvaratelj“. No kroz svoju vječnu vezu sa stvaralačkom sposobnošću ono će također biti povezano sa vječnim rezultatom te stvaralačke sposobnosti, a to je vječno stvaranje. Ovo stvaranje je istovjetno sa vječnim preobražavanjem materije, vječnom promjenom oblika.

Ovaj vječni proces je doživljavanje života živog bića, koji nastaje iz niza organizama koji se mijenjaju kako bi odgovarali svojoj svrsi. I u tom području stvaranja postoje dimenzije vremena i prostora. Samo unutar te dimenzije mi možemo govoriti u pojmovima veličine, kontrasta ili razlike između pojava, a time i o razlici između Boga i živih bića. I prva razlika koja se ovdje javlja jest ta da je Bog jedno veliko sveobuhvatno biće u kojem smo svi mi lokalna bića, mi smo osjetilni instrumenti njegove svijesti. Mi smo, dakle, lokalni centri života i doživljavanja u njegovom organizmu na isti način na koji su sva mikro-bića u našem organizmu lokalni centri svijesti kroz čije doživljavanje života mi prepoznajemo dobrobit ili bolest u našem vlastitom organizmu. Nakon tog prepoznavanja mi možemo djelovati našom voljom, djelomično kako bi pomogli našim mikro-bićima u postignuću dobrobiti, a djelomično kako bi se kroz tu dobrobit mi sami oslobodili bola i time stvorili dobrobit od našeg vlastitog doživljavanja života ili sudbine.

   Prema tome, iako u principu nema razlike između Boga i nas kao „živih bića“, ipak će uvijek, u vječnoj dimenziji vremena i prostora, postojati razlika da je On jedno veliko biće u kojem svi mi ostali „živimo, krećemo se i postojimo“, dok mi, zajedno sa svim drugim bićima u univerzumu, predstavljamo brojna mala bića u kojima Bog živi, kreće se i postoji.

 

Pitanje br. 25 iz Kontaktbrev br. 20, 1951, ponovno objavljeno u danskom izdanju Kozmosa br. 2, 1986.

Prevela: Mary McGovern, 1987

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (15.02.2015.)

Bibliografija br. UK 3025-K

UK Kozmos 2, 1987

Copyright © Martinus Institut