PITANJE O  JASTVU  KOJE  JE  ISTO  U  SVIM  ŽIVIM  BIĆIMA 

 

Pitanje:

Da li je vječno Jastvo koje se nalazi u kamenju, biljkama i životinjama iste vrste i starosti kao i vječno Jastvo kod vrlo naprednog ljudskog bića? Da li je vječno Jastvo mentalno retardirane osobe jednako staro i jednako razvijeno poput vječnog Jastva kod vrhunskog stručnjaka u umjetnosti življenja?

Odgovor:

Kao što je očigledno iz „Livets bog“ (Knjiga života), vječno Jastvo koje se nalazi u svakom živom biću i u svemiru jest pojava koja ima samo ovu analizu: da postoji. Dakle, jedina stvar koja se može reći o ovome Jastvu jest da predstavlja „Nešto što jest“. S obzirom da je ovo Nešto ono koje doživljava i stvara, ono ne može biti istovjetno sa tim doživljavanjem i stvaranjem. To su samo pojave koje su povezane sa tim Jastvom, ali one ne mogu predstavljati Jastvo u njegovoj pravoj prirodi. Prema tome, mi se nalazimo pred nepobitnom analizom živog bića, naime tom da ono predstavlja dva realiteta: „stvaratelja“ i „stvoreno“. Samo po sebi se podrazumijeva da je „stvaratelj“, što znači vječno Jastvo, morao postojati prije stvorenog. No, s obzirom da je vječno Jastvo moglo postojati prije stvaranja, njegovo postojanje, u svojoj pravoj prirodi, nije ovisno o tom stvaranju. Ovdje se isto tako podrazumijeva da ono isto tako može postojati nakon prestanka stvaranja kao što je postojalo i prije njega. No time se vječno Jastvo ovdje otkriva kao nešto što, po svojoj pravoj prirodi, postoji iznad ili sasvim neovisno od stvaranja. S obzirom da vječno Jastvo ne može biti stvoreno a ipak postoji, ono nikada nije imalo početak kao što nikada neće imati kraj. Ono samo može postojati. No postojanje koje nema ni početak ni kraj samo može biti vječno. Prema tome, ovdje postaje očigledno da je Jastvo nešto vječno.

Dakle, ovo vječno Nešto nalazi se iznad vremena i prostora. S obzirom da nije podređeno bilo kakvom početku ili kraju ono preživljava sve što ima početak i kraj, što znači sve stvorene pojave. Zbog toga niti jedna od tih pojava ne može predstavljati analizu vječnog Jastva. Ako netko kaže o tom Jastvu da je biljka, životinja ili čovjek, ili da je pametno, neugledno, božanstveno i slično, niti jedna od tih analiza ne može biti analiza vječnog Nešto ili Jastva , jer sve one samo predstavljaju izraz nečega što je vječno Jastvo privremeno stvorilo i što je stoga prolazno, nešto što će prije ili kasnije nestati bez da će nestati Jastvo. Ono će još uvijek postojati ali ono mora, zahvaljujući svojem vječnom postojanju koje sve nadživljava, po svojoj pravoj prirodi, biti bezimeno, jer će sve po čemu ga želimo nazvati ili sa čime ga želimo identificirati, Jastvo nadživjeti. Njegova prava analiza je njegovo postojanje izvan svega što je prolazno. Zbog toga ono mora, po prirodi stvari, biti bezimeno. Dakle, Jastvo nema druge analize osim ove: da predstavlja „Nešto što jest“. Zbog toga, svojeg bezimenog postojanja“ ono je u „Livets bog“ (Knjiga života) nazvano X1.

     U skladu sa time postaje očigledno da je samo Jastvo, po svojoj pravoj prirodi, potpuno istovjetno vječnom Nešto u bilo kojem živom biću, bez obzira da li to živo biće pripada mineralnom, biljnom, životinjskom ili ljudskom obliku života i bez obzira kojem evolucijskom stupnju pripada, koje je starosti, jednako bez obzira da li je nenormalan ili normalan, bez obzira da li je mentalno retardiran ili vrhunski stručnjak u umjetnosti življenja. Sve te pojave samo mogu postojati kao nešto što je Jastvo stvorilo, a nikako ne mogu biti analiza Jastva. To u najboljem slučaju samo može biti analiza privremene sposobnosti  Jastva  da stvara i doživljava, ali nikako analiza njegove prave prirode. Ono je uzvišeno i daleko iznad vremena i prostora upravo zato jer je Jastvo sama vječnost.

 

Iz Kontaktbrev  br. 19, 1951, ponovno objavljeno u danskom izdanju Kozmosa br. 2, 1986.

Prevela: Mary McGovern, 1987

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (12.02.2015.)

Bibliografija br. UK 3024-K

UK Kozmos 2, 1987

Copyright © Martinus Institut