PITANJE  O  EVOLUCIJI  I  NAŠOJ  SLOBODNOJ  VOLJI

 

 ( Hans Wittendorff)

 

Jedna studijska grupa postavlja pitanje : Mi smo u nedoumici i neslaganju o dva pitanja. Prvo: Da li se biće razvija ili se ne razvija u carstvima koja Martinus naziva «duhovna carstva»? I drugo: Da li Martinus negdje jasno i ukratko piše o pitanju «slobodne volje»?

 

ODGOVOR :  Kao što vam je poznato, Martinus objašnjava da se sva živa bića nalaze na vječnom putovanju kroz spiralni ciklus. Svaki ciklus se sastoji od kulminacije tame i odgovarajuće kulminacije svjetlosti. Vječno putovanje se temelji na gladi i odgovarajućem zasićenju svakog bića tim pojavama.  

      U knjizi Livets Bog (Knjiga života) 2, pasus 606 i dalje, Martinus direktno govori o tom putovanju – tom vječnom prolasku kroz cikluse – o evoluciji. On opisuje kako prolazak bića kroz prvi dio spirale predstavlja osnovnu «glad» za rukovanjem fizičkom materijom – krutom, tekućom i plinovitom materijom. No kasnije se javlja želja da se doživi suprotno, naime duhovno postojanje u kojem biće prolazi kroz «carstvo mudrosti», «božanski svijet» i «carstvo blaženstva». Drugim riječima, mi prolazimo i razvijamo se na tim stupnjevima energije.

      No za Martinusa pojam evolucije ima još jedno značenje, a to je moralna evolucija. To je vrsta evolucije koju možemo koristiti kako bi se preispitali: Što sam sposoban učiniti svojim bližnjima? Beskrajno lijepim izrazom Martinus govori o «davanju života svim bićima»! A ta humanost, ta moralna evolucija ne može se naučiti u duhovnim svjetovima. Mi to možemo naučiti samo u fizičkom svijetu gdje boli kada griješimo; ovdje smo mi «učenici» koji vježbaju razvoj svojeg moralnog kapaciteta. Ovdje je, dakle, jasno da pojam evolucija ima dva različita značenja i da odgovor na to pitanje ovisi o toj činjenici.

      Odgovor na drugo pitanje : Da, Martinus je objasnio našu «slobodnu volju» na vrlo jasan i logičan način, iako je to pitanje koje mi ponekad previše kompliciramo. U knjizi Livets Bog (Knjiga života) 2, pasus 614, Martinus uspoređuje gore-spomenuti životni put kroz spiralne cikluse sa našim disanjem, direktno ga opisujući kao naše «kozmičko disanje». On piše: «... kao što čovjek u određenoj mjeri ima dnevno-svjesnu kontrolu nad svojim fizičkim dahom – on može na primjer nakratko prestati disati, disati polagano ili brzo, duboko ili plitko – živo biće također kontrolira svoje «kozmičko disanje». Živo biće može nakratko stati ili malo ubrzati, «disati» brzo ili polako, a da pri tome nimalo ne mijenja sveukupni ritam. (...) Dakle, svojom snagom volje biće ne može ni najmanje promijeniti svoje «kozmičko disanje» ili spiralni ciklus i ono snagom svoje volje ne može prekinuti, usporiti ili ubrzati svoj vječni život.»

 

Gornje pitanje je bilo izdano u danskom izdanju Kozmosa br. 9, 1999 i nekoliko mjeseci kasnije slijedilo je dodatno pitanje :

                                    IMAMO  LI  SLOBODNU  VOLJU  ? 

U danskom izdanju Kozmosa br. 9, 1999 objavljen je odgovor na pitanje o našoj slobodnoj volji u odnosu na naše putovanje kroz spiralne cikluse. Neki su čitatelji zatražili detaljnije objašnjenje, tvrdeći da mi imamo visoki stupanj slobodne volje koju možemo koristiti u našem svakodnevnom životu. Jedan čitatelj piše: «Svaki dan ja koristim svoju slobodnu volju kako bi donio brojne odluke ili napravio izbore koji imaju veliki utjecaj na moj životni put.» Dok drugi čitatelj naglašava da mi imamo ograničenu slobodnu volju i tvrdi da je «količina slobodne volje vrlo različita kod svake osobe».

      Dakle, pogledajmo pobliže to zanimljivo pitanje koje se može proučavati iz brojnih kutova. Prvi čitatelj je u pravu da mi imamo određenu količinu slobodne volje u našoj sadašnjoj inkarnaciji i da su spomenute odluke ili izbori dobar primjer toga. No u mojem prethodnom odgovoru usporedio sam našu slobodnu volju sa onime što Martinus naziva «kozmičko disanje», drugim riječima, sa našim životnim putem kroz spiralni ciklus. Gledano iz te perspektive odgovor mora biti potpuno drugačiji:

      MI, zemaljski ljudi, «počeli» smo svoj sadašnji spiralni ciklus kao biljni organizmi, razvijali smo se kroz brojne inkarnacije u biljnom carstvu da bi prošli kroz životinjsko carstvo i kroz brojne inkarnacije mi smo se razvili u primitivne zemaljske ljude da bi završili na svojem sadašnjem stupnju. Odavde mi ćemo se razviti u dovršena ljudska bića u sljedećih 3000 godina.

      Uzimajući u obzir ovu vrtoglavu kozmičku perspektivu moramo prihvatiti da je naša slobodna volja vrlo ograničena. Danas je nemoguće odlučiti da se želimo vratiti na životinjski stupanj razvoja. Isto je tako nemoguće odlučiti da ćemo u sljedećih nekoliko inkarnacija preskočiti nekoliko stupnjeva razvoja i postati dovršena ljudska bića. Ili, Martinusovim riječima: «Svojom snagom volje biće ne može ni najmanje promijeniti svoje «kozmičko disanje» ili spiralni ciklus i svojom snagom volje ono nikako ne može prekinuti, usporiti ili ubrzati svoj vječni život.»

      Prema tome, postaje očigledno da je naša slobodna volja ograničena. Martinus se bavi tim pitanjem na brojnim mjestima u svojem Trećem zavjetu, na primjer u knjizi Livets Bog (Knjiga života) 6, pasusi 2279-2285. Ovdje on objašnjava da mi ne možemo ići protiv ili mijenjati VJEČNE zakone života: «Njegovo vječno doživljavanje života ili sudbine za biće mora predstavljati ponovno putovanje kroz šest carstava spiralnog ciklusa. To je, dakle, vječno prevladavajući uslov da biće mora proći kroz te stupnjeve razvoja kako bi održalo i obnovilo svoju vječnu sposobnost doživljavanja života, a time i svoju besmrtnost. Prema tome, taj uslov ne ovisi o volji bića.»

      No gdje je tu prostor za takozvanu «slobodnu volju»? Pa, Martinus to objašnjava u pasusu 2282 : «... u drugu ruku, biće ima (...) potpunu slobodnu volju u među-kozmosu, na području svega što se kreće i svega što spada pod pojam «stvoreno», a time i svega što stvara karmu u istoj mjeru u kojoj svojim načinom postojanja može ispuniti uslove koji rezultiraju slobodnom voljom. Ovdje treba imati na umu da čovjek ne može tijekom dužeg vremenskog perioda imati slobodnu volju u situacijama u kojima on ograničava druga živa bića u normalnom izražavanju njihove slobodne volje.»

      Ovdje to pitanje nama postaje uistinu zanimljivo, jer se očigledno odražava u našem svakodnevnom životu. Jer kada možemo iskreno tvrditi da ne «ograničavamo druga živa bića u normalnom izražavanju njihove slobodne volje»? Mi ubijamo životinje, mi se svakodnevno nadmećemo sa našim bližnjima i mi se svim silama trudimo steći čim je moguće više dobrih stvari u životu na račun drugih koji nemaju ni najosnovnije. Posljedice su očigledne. Ili Martinusovim riječima: «Očigledna je činjenica da čovjek svojim ubilačkim ponašanjem ograničava svoju vlastitu slobodnu volju jer zakon karme određuje da posljedice našeg vlastitog ponašanja prema drugim živim bićima uzrokuju našu vlastitu sudbinu.»

      Dakle, koja je posljedica činjenice da naše ponašanje prema bližnjem ograničava ili blokira našu vlastitu slobodnu volju? To su upravo svi problemi koje vidimo u svijetu oko nas. I Martinus nastavlja sa objašnjavanjem da: «veliko područje bolesti, nemoći, tuge i briga i mnogi drugi oblici mračne sudbine imaju kao svoj najdublji korijen pogrešnu upotrebu volje dotičnog bića. Svaki čovjek može postići savršenu sreću ili normalnu i stvarnu dobrobit, a time vječni mir i harmoniju ili takozvano «carstvo nebesko» u svojoj nutrini isključivo kroz pravilnu upotrebu svoje vlastite volje.  Prema tome, savršena upotreba volje predstavlja jedini način kako za države tako i za pojedince.»

      Dakle, sada možemo zaključiti sljedeće: čim više napredujemo u svojem razvoju, tim više  dolazimo u kontakt sa onime što Martinus naziva «Božja volja», a to su vječni zakoni života. I to je sami cilj naše evolucije ili razvoja.

      Martinus je to sažeo u ovim riječima: «Potpuno normalna slobodna volja predstavlja volju svakog bića koja je u potpunom skladu sa Božjom voljom. Ta se činjenica može vidjeti iz božanstvene dobrobiti ili božanstvenog osjećaja blaženstva koje prožima biće svaki puta kada je njegova volja bila istovjetna sa Božjom voljom, a time i u skladu sa zakonima svemira; kao što se događa u suprotnom slučaju, to jest  javlja se osjećaj nelagode, depresije i melankolije, strah, zabrinutost i nesigurnost, nesreća i patnja svaki puta kada volja bića nije u skladu sa Božjom voljom ili sa zakonima prirode i svemira.»

      To je nešto čemu možemo težiti u našem svakodnevnom izražavanju slobodne volje!

 

Preveo sa danskog na engleski : Mogens K. Bech

 

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (18.11.2010.)