PITANJE  O  ČINJENICI  DA  DEGENERIRAJU  NISKE  PSIHIČKE  SPOSOBNOSTI

                 KAO  ŠTO  JE  SPIRITIZAM

 

PITANJE:  Što je naša budućnost; spiritizam ili kozmička svijest?

ODGOVOR:  Sve otkada čovjek postoji u dijelu spiralnog ciklusa u kojem se on naziva „ljudskim bićem“ on je uvijek imao određenu želju riješiti „zagonetku smrti“. Međutim, ova želja nije bila toliko snažna u primitivnom periodu kada je čovjekom upravljao instinkt. Na tom primitivnom stupnju čovjek nije imao nikakve sumnje o ovakvom ili onakvom nastavku života nakon fizičke smrti. Njegov instinkt – koji je ostatak kozmičke svijesti iz njegovog prethodnog spiralnog ciklusa koji se pretvorio u samostalnu automatsku funkciju na takav način da može sigurno voditi živo biće kroz prvu epohu novog spiralnog ciklusa gdje se njegove intelektualne sposobnosti još uvijek nalaze u embrionalnom stanju – sigurno sprječava biće da se ne upusti u previše nenormalna odstupanja ili skretanja od normalnog puta razvoja. Za one koje još uvijek vodi instinkt fizička svijest ili psiha još uvijek nije došla do vrhunca materijalizma. Ova bića još uvijek nisu pala tako duboko u čisto fizički, materijalni svijet kao oni koji predstavljaju sljedeći stupanj putovanja zemaljskog čovjeka kroz spiralni ciklus, naime, onaj u kojem se oni javljaju kao strastveni materijalisti koji poriču sve psihičke i duhovne pojave a time i bilo kakav pojam o Providnosti i logičnom upravljanju univerzumom. 

     S obzirom da bića ranijih epoha nisu otišla toliko daleko u spiralnom ciklusu – a to su životinje, ljudi iz džungle ili primitivni ljudi iz prošlosti – oni na neki način predstavljaju viši duhovni stupanj od ljudi narednog perioda. Ovaj duhovni stupanj izražava se u takvom psihičkom ili duhovnom obliku koji karakteriziraju takve sposobnosti koje danas nazivamo „psihičke pojave“, kao što su vidovitost, telepatija, kanaliziranje, psihička snaga volje ili magija, pored neizbježne vjere u viša bića, duhove i bogove koji se nalaze iza fizičkih prirodnih sila i stvaranja čovjekove sudbine. Ova bića ne mogu razlikovati suptilne fizičke detalje poput današnjeg čovjeka, ali su mogli procijeniti druga bića pomoću svoje vidovitosti. Dakle, oni su mogli vidjeti iz aure bića da li su oni prijatelji ili neprijatelji, da li su opasni ili bezopasni, isto kao što su mogli vidjeti zračenje ili auru različitih vrsta fizičke materije. Oni su relativno sigurno bili vođeni kroz taj psihički oblik postojanja sve dok nisu pomalo stupili u period materijalizma gdje je njihov instinkt primjetno degenerirao, dok su oni u odgovarajućoj mjeri izgubili sposobnost pridržavati se potrebnih zakona. Tako je princip ubijanja počeo prevladavati u psihi istoga bića. No prije nego što su bića došla do ovog materijalističkog stanja i dok su ona još uvijek živjela u izrazitom psihičkom stanju, njihovo psihičko stanje bilo je koncentrirano u psihičkoj volji.

     Ono što je u Srednjem vijeku bilo poznato kao „čarobnjaštvo“ ili „vračanje“ i ono što je u određenoj mjeri prisutno kod današnjih primitivnih ljudi u vrlo slabom i nesigurnom obliku, samo je degenerirani ostatak iz prošlosti. Pored toga postoje stvarni individualni slučajevi ili psihičke sposobnosti kod današnjih kulturnih ljudi. No, ovdje trebamo biti oprezni jer stotine ljudi tvrde da imaju više psihičke sposobnosti kao što su vidovitost, kozmički bljeskovi ili čak kozmička svijest, iako oni uopće nemaju takve moći. Viši duhovni ili psihički položaj koji oni tvrde da imaju ponekad samo predstavlja bučno samo-uzdizanje koje se temelji na psihopatskim sklonostima. 

      U skladu sa zakonima ciklusa sve gore-spomenute stvarne psihičke sposobnosti moraju degenerirati u korist razvoja intelektualnih sposobnosti kroz koje čovjek može steći stvarno, budno, dnevno svjesno znanje o strukturi materije i zakonu svakog stvaranja. Postupno, kako instinkt degenerira, događa se „istjerivanje iz rajskog vrta“, što u ovom slučaju podrazumijeva psihički svijet. Adam i Eva, to jest, ljudi, ostavljeni su sami sa materijom, što je istovjetno prirodi ili elementima i moraju naučiti kako ih nadići.  Ovo je postalo „jedenje sa drveta znanja“ i tako je nastao moderni materijalistički pogled na univerzum. Ovdje čovjek uopće ne razumije psihičke ili duhovne stvari, iako on ima ogromnu sposobnost razmišljanja o fizičkim stvarima. Kako je inače nepogrešivi instinkt ovdje degenerirao i predstavlja samo vrlo latentnu i nepouzdanu pojavu, materijalistički čovjek mora usmjeravati svoje postojanje pomoću svoje inteligencije. Ova epoha, bez kontakta sa psihičkim svijetom, mora postati kozmička smrt koja je posljedica „jedenja sa drveta znanja“. Kroz ovu epohu biće mora otkriti da njegovo fenomenalno znanje o materiji nije konačno rješenje života. Njegovo veliko znanje mora biti nadopunjeno odgovarajućim znanjem o njegovom psihičkom ili duhovnom identitetu, koji se nalazi iznad vremena i prostora. A najnapredniji zemaljski ljudi u spiralnom ciklusu također su postali ispunjeni željom da dožive pravo rješenje misterija života, koje se ne može pronaći u rješenjima u obliku težina i mjera fizičke znanosti. Ono se samo može doživjeti kroz detalje koji se nalaze iza svega što se može vagati i mjeriti ili doživjeti pomoću fizičkih osjetila i psihičkih sposobnosti koje su predstavljale osnovu života u prošlosti, ali koje su sada samo rudimentarne pojave ako one uopće i postoje.  

    Ove psihičke sposobnosti su, kao što smo već spomenuli, vrlo degenerirale i stoga su vrlo nepouzdane i nesigurne i potpuno su izgubljene za veliku većinu ljudi.  Kako one još uvijek pokazuju degeneraciju ili sklonost opadanju čak i kod onih kod kojih su najizraženije, tim putem neće biti moguće doći do rješenja misterija života. To je tim više tako kada se, pomoću tih psihičkih sposobnosti, može vidjeti samo fizički svijet na višoj materijalnoj razini. Čovjek tu vidi samo materiju u kojoj se krije život. Čovjek može vidjeti zračenja i valove, ali oni također predstavljaju materiju i nisu samo živo biće ili izvor života. Čak i psihički najdarovitiji ljudi današnjice ne mogu riješiti zagonetku misterija života ili problem univerzuma. To nije bila psihička sposobnost u obliku vidovitosti ili kanaliziranja pomoću koje je spasitelj svijeta postao jedno sa „putom, istinom i životom“.  Kada bi te psihičke sposobnosti mogle dovesti ljude na taj uzvišeni položaj, onda bi i Mojsije u vrlo velikoj mjeri bio „put, istina i život“, što, kao što činjenice pokazuju, sigurno nije bio slučaj, usprkos njegovim psihičkim i magijskim sposobnostima. Također možemo vidjeti da niti mistici niti psihički nadareni ljudi iz Indije i drugih egzotičnih zemalja – pored ljudi sa kozmičkom sviješću – nisu mogli donijeti spasenje svijeta. Mi stoga trebamo razlikovati psihičke sposobnosti koje kulminiraju u Mojsiju i psihičke sposobnosti koje kulminiraju u Kristu ili u bićima koja nazivamo „iniciranima“. Također možemo vidjeti  da se čak i u Bibliji pravi razlika između ova dva oblika mentaliteta. Psihičko ili mentalno stanje koje je predstavljao Krist, to jest, mentalitet iniciranog ili čovjeka sa najvišim znanjem, uvijek se nanovo opisuje kao „Sveti duh“. To pokazuje da postoji i mentalitet koji nije svet. Dakle, to je mentalitet neiniciranog čovjeka, bez obzira da li je on psihičke ili fizičke, materijalističke prirode. Zbog toga mi moramo označiti ovu psihu iz prošlosti – koja se naročito manifestira u obliku magije, vidovitosti, kanaliziranja i tako dalje, što sve zajedno predstavlja ono što nazivamo „spiritizam“ – kao nisko-psihičku, dok mi moramo označiti mentalitet koji daje pojedincu najviše apsolutno znanje, veliko rođenje ili inicijaciju, kao visoko-psihički. To da ovaj visoko-psihički mentalitet ili Sveti duh (a ne degenerirajući, umirući relikt iz prošlosti) predstavlja buduće rješenje za čovječanstvo, nakon ove analize, postaje sve više očigledno za naprednog i apsolutno poštenog istraživača ili tražitelja istine.

      To naravno ne znači da se spiritizam ne može koristiti u službi „dobra“ i da ne može predstavljati utjehu, radost i ohrabrenje tamo gdje se on prakticira u svojem najčistijem obliku koji je apsolutno nesebičan i koji potiče ljubav prema bližnjem.  (1950)

 

Pitanje br. 13

Prvi puta objavljeno u Kontaktbrev br. 7, 1950, ponovno objavljeno u danskom izdanju Kozmosa br. 12, 1983.

Preveli: Mary McGovern i Harald Berglund

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (10.02.2015.)

Bibliografija br. UK 3013-K

UK Kozmos br. 5, 1986

Copyright © Martinus Institut