PČELA NE DOLAZI NA CVIJET BEZ RAZLOGA

Per Bruus-Jensen

Tijekom dana sjećanja na Martinusa 11.kolovoza 1990, Per Bruus-Jensen održao je nadahnuti govor po pitanju trenutne krize na Bliskom Istoku. Na temelju toga došla je do izražaja važnost Martinusove slike svijeta koja nudi pogled iz druge perspektive. Nakon toga Per Bruus-Jensen nastavio je sljedećim riječima : Ovdje bih volio stati na trenutak i izraziti svoj dojam o Martinusu kao predstavniku principa spasenja svijeta. To želim učiniti zato jer je moj dojam da je on bio potpuno svjestan te uloge i jer je on sam opisao i objasnio kako je princip spasenja svijeta makro-verzija – velika verzija – principa koji nam je svima poznat i koji koristimo u našem svakodnevnom životu : roditeljskog principa.

Martinus je objasnio da ovaj princip ima tri zadatka : prvo, zaštititi potomstvo sve dok se ono samo nije sposobno brinuti za sebe, učiti ih o zahtjevima sa kojima će se suočiti kada završi djetinjstvo i kada počne odraslo doba, i konačni zadatak roditeljskog principa je vježbati potomstvo da ostvari te zahtjeve u stvarnom životu.

Gledano u odnosu na čitavo čovječanstvo, moramo priznati da Martinusu dobro pristaje uloga predstavnika roditeljskog principa. Pomoću svoje slike svijeta, koja se tako sjajno ističe u perspektivi trenutne krize na Bliskom Istoku, on je preuzeo na sebe da nas podučava o zahtjevima sa kojima ćemo se suočiti u kozmičkom odraslom dobu.

Istovremeno njegovo učenje sadrži ogromnu zaštitu nas kao kozmičkih fetusa, uzimajući u obzir da su brojni pojedinci u čovječanstvu, kao rezultat njihovog dosadašnjeg razvoja, blizu stupanja u kontakt sa velikim oceanom znanja koji sadrži Božje znanje o svemu što postoji.

Doći u kontakt sa tim oceanom znanja u praksi podrazumijeva unošenje nečega u čovjekovu vlastitu svijest – u nečiji mozak – u obliku onoga što je Martinus nazvao kozmički bljeskovi.

Izdržati ove kozmičke bljeskove, koji sadrže vrlo snažne energije, zahtijeva određenu zrelost – određenu pripremu mozga. Upravo ovdje zaštita ljudi dolazi do izražaja u obliku Martinusove slike svijeta.

Upoznavanje njegovih analiza, kao i navikavanje na misaone klime koje se nalaze u njima, kao prvo, odgovara pripremanju mozga za razine vibracija koje će prije ili kasnije dovesti do kozmičke svijesti. Kao drugo, to odgovara zaštiti ljudi od neočekivanog utjecaja tih energija sve dok ih oni nisu sposobni transformirati ili duhovno probaviti. Upravo tako Martinus preuzima ulogu roditelja, kao učitelj i kao zaštitnik.

On također preuzima ulogu trenera u smislu da nam pomaže da postanemo svjesni da tek kada počnemo primjenjivati njegove analize u praksi, umjesto da sa njima radimo samo mentalno, tada će nam one pomoći da razvijemo svoju sposobnost da dobijemo kozmičke bljeskove. Nije da ja sumnjam da je bilo tko ovdje slijep za praktični aspekt analiza, ali ponekad se kaže da je Martinusovo djelo previše teoretsko i kako bi se ono moglo primijeniti u stvarnom životu ?

Da, sasvim je jasno da se uloga roditeljskog principa uglavnom svodi na praksu. Nadalje, ukoliko želimo da Martinusovo učenje uveća naše doživljavanje Božje mudrosti i znanja, potrebno je ne samo da razmišljamo o njegovim analizama, već i da ih počnemo primjenjivati.

Pretpostavljam da svi mi želimo da Martinusovo djelo napreduje i brzo raste i da postane poznato. I to želimo kao priznanje efekta katalizatora koji njegovo djelo ima, a katalizator je tvar koja pokreće kemijske procese.

To isto vrijedi i za Martinusovu sliku svijeta. Kada se netko susretne sa tom slikom svijeta, ona tako utječe na pojedinog čovjeka da on želi promijeniti svoj način života da on postane usklađen sa analizama. I možemo vidjeti da je rezultat svijet koji ne završava doživljavajući ono što se trenutno događa na Bliskom Istoku, kao i na brojnim drugim mjestima na svijetu.

Ove analize potiču razvoj u smjeru svijeta koji se zasniva na miru i ljubavi, na umjetnosti i mudrosti, a time ide u smjeru nečega potpuno drugačijeg od scenarija koji trenutno doživljavamo. Zbog toga možemo reći da Martinusovo djelo ima praktičnu važnost. Ovdje je na djelu efekt katalizatora.

Međutim, istovremeno moramo se suočiti sa činjenicom da naša želja da se Martinusovo djelo brzo širi … izgleda da trenutno ne može biti ostvarena.

Ovo djelo postoji već dvije generacije i još uvijek izgleda da je, uglavnom, nepoznato i neshvaćeno. No, to je sam Martinus predvidio i komentirao rekavši nekoliko puta : „sve što je veliko mora sporo rasti – naročito u početku“. Isto smo vidjeli i u slučaju Kršćanstva.

Nadalje, djelo takve vrste mora potvrditi svoju vrijednost u stvarnom životu da bi se ljudi za njega mogli zainteresirati. Povjerenje u vrijednost ovih analiza i njihovu praktičnu važnost mora se uspostaviti kroz praktično otkrivanje kozmičkih analiza, kao što je na to uputio Isus kada je rekao da se „drvo poznaje po svojim plodovima“. A očigledno je da stvaranje tih plodova mora biti naš zadatak – nas, koji imamo privilegiju upoznati analize u, takoreći, trenutku njihovog rođenja.

Govoreći ovo, sjetio sam se predavanja koje je održao profesor Hannemann, osnivač M-fonda, na Martinusov 70-ti rođendan 1960.

Profesor Hannemann bio je vrlo humoristična i nadarena osoba i on je započeo govor postavljanjem retoričkog pitanja da li je Martinus dostojan toga da prisustvuje ovoj proslavi. Ono je, naravno, bilo postavljeno samo retorički, jer je on sam odgovorio na to pitanje i naglasio, da, Martinus je dostojan u smislu da ima kozmičku svijest i on se složio napustiti svoje visoko duhovno područje i sići u naš mračni svijet i on je čak uspio ostati u njemu već 70 godina … dakle, to je veliko postignuće! Na temelju toga Martinus je i više nego dostojan sudjelovati u ovoj proslavi.

Nakon toga je profesor Hannemann okrenuo naglavačke to retoričko pitanje i pitao da li smo mi – gosti – dostojni sudjelovati na ovoj proslavi.

No, on je ponovno uspio osloboditi okupljene optužbi ukazujući na činjenicu da smo mi upoznali analize, mi smo ih usvojili i bili smo otvoreni za njih; neki su čak naučili o kombinaciji osnovnih energija, spiralnom ciklusu, i tako dalje, tako da samo iz tog razloga možemo reći da smo također vrijedni sudjelovanja. No, Hannemann je dodao da sumnja da je samo to bila Martinusova namjera… da on više očekuje od nas od pukog upoznavanja i usvajanja analiza.

Za Martinusa je bilo presudno to da mi također počnemo primjenjivati analize u našem svakodnevnom životu jer jedino na taj način može se postići krajnji cilj, Martinusova glavna misija : stvoriti carstvo pravog čovjeka na Zemlji. To je potpuno isto onome što danas ovdje želim reći : ja to isto tako vidim.

Samo putem praktične demonstracije analiza u nečijem svakodnevnom životu, čovjek može očekivati da će se drugi ljudi zainteresirati. I vjerujem da je to jedini način na koji netko uistinu može pomoći širenju ovog djela. To mora ići zajedno sa izrekom da plemenitost obavezuje i kroz snagu vlastitog primjera čovjek uzima stvari u svoje ruke, u skladu sa svojim sposobnostima. To, naravno, nije lako, ali je ipak potrebno.

Martinus je nekoliko puta naglasio da pčela treba doći do meda, ili bolje rečeno : pčela mora doći do cvijeta, a ne obrnuto.

Također je istina da moramo shvatiti da pčela ne dolazi do cvijeta bez razloga. Ukoliko cvijet nema ništa za ponuditi, ukoliko nema boju, miris, nektar, i tako dalje, niti jedna pčela neće doći do njega.

Isto vrijedi i za Martinusovo djelo.

Tek kada se mi pretvorimo u cvijeće sa određenom količinom boje, mirisa i nektara, mi ćemo postati cvijeće tog djela tako da će pčele početi dolaziti same od sebe.

To će također za nas imati veliku praktičnu važnost, po smislu da će vježbanje povećati mogućnosti i uslove da svaki čovjek doživi Boga, da vidi Boga.

U vezi sa time Martinus je nekoliko puta rekao : „samo onaj tko ne poznaje Boga ima ga vremena čekati“, čime je on želio reći da je Bog najviše i najčudesnije iskustvo koje netko može doživjeti u životu.

Gledano iz ove perspektive, napravit ćemo sebi veliku uslugu kada pokušamo primijeniti ove analize u praksi.

Bez ove prakse, moje je osobno predviđanje da će ovo djelo na kraju doživjeti neku vrstu duhovne impotencije.

U drugu ruku, svakodnevnim primjenjivanjem ovih analiza u praksi mi ćemo se moći pretvoriti u cvijeće i pokazat ćemo put prema carstvu pravog čovjeka.

No, to nije lagan zadatak. Stoga mi dozvolite da završim ovo predavanje citirajući staru Rusku molitvu : „Dragi svemogući Bože, daj mi snagu da promijenim na ovome svijetu
ono što se može promijeniti. Daj mi snagu da prihvatim ono što se ne može promijeniti. I na kraju daj mi mudrost razlikovanja između ovoga dvoga.“

Prijevod : MH

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (16.06.2012.)