PATNJA ILI „PAKAO“
Martinus
U sljedećem citatu, koji je uzet iz knjige Livets Bog (Knjiga života) 3, odlomci 899 i 900, Martinus stavlja patnju, koju opisuje kao „pakao“, u širi kontekst. On ju zapravo opisuje kao nešto apsolutno neophodno.
„Niti jedno živo biće ne može postojati, a da kroz to postojanje ne oblikuje svoju sudbinu. Da li je ta sudbina svjetla ili mračna, sretna ili nesretna, to ovisi o vrsti uzroka i posljedica koje pojedinac stvara svojim željama…
Nesretna sudbina predstavlja posljedicu zadovoljavanja štetnih želja, dok sretna sudbina predstavlja posljedicu zadovoljavanja neškodljivih želja. Umjetnost stvaranja sretne ili savršene sudbine sastoji se u zadovoljavanju isključivo neškodljivih želja. No, kao rezultat zadovoljavanja štetnih želja zajedno sa patnjama koje iz toga proizlaze, pojedinac postaje bogat u iskustvima i ispunjen znanjem i mudrošću, tako da na kraju on spoznaje razliku između štetnih i neškodljivih želja. A sa tim znanjem on se postupno počne baviti zadovoljavanjem neškodljivih, a time i ispravnih želja i osjeća se blagoslovljenim.
Ono što nazivamo „pakao“ samo su posljedice zadovoljavanja štetnih želja od strane pojedinca. Prema tome, „pakao“ predstavlja podučavanje pojedinca o tome što je istina, a što je neistina, što je stvarno, a što je nestvarno, što je normalno, a što je nenormalno, što je ugodno dobro, a što je neugodno dobro, drugim riječima „pakao“ predstavlja realitet kroz koji se može doživjeti i spoznati najviša mudrost u svijesti neupućenog bića. Kao što možemo vidjeti, bez „pakla“ ne bi bilo mudrosti, a time ni svijesti ni života.
Dakle, „pakao“ i „carstvo nebesko“ u apsolutnom smislu samo predstavljaju krajnje posljedice zakona o uzroku i posljedici…
Teoretsko podučavanje, što podrazumijeva iskustva drugih bića, u ovoj situaciji nisu dovoljna. Samo će ona iskustva koja je netko sam stekao donijeti ispunjenje… Prema tome, „pakao“ zapravo predstavlja put ka „carstvu nebeskom“. Bez tog „puta“ životinje bi za čitavu vječnost ostale životinje, a zemaljski ljudi, što u velikoj mjeri znači lopovi, ubojice i ubilačka bića koja stvaraju rat i sakaćenje morali bi zauvijek ostati u svojim mračnim tradicijama u području tame, pored činjenice da bi sav život, a time i postojanje u samom svemiru bili potpuno nemogući.
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (06.01.2012.)
Copyright © Martinus Institut
bglavac
edin.kecanovic
