Glava I.

1. Otkrivenje Isusa Hrista, koje dade njemu Bog, da pokaže slugama svojima šta će skoro biti, i pokaza, poslavši po anđelu svojemu sluzi svojemu Jovanu,

2. Koji svjedoči riječ Božiju i svjedočanstvo Isusa Hrista, i štagod vidje.

3. Blago onome koji čita i onima koji slušaju riječi proroštva, i drže što je napisano u njemu; jer je vrijeme blizu.

4. Od Jovana na sedam crkava koje su u Aziji: blagodat vam i mir od onoga koji jest, i koji bješe, i koji će doći; i od sedam duhova koji su pred prijestolom njegovijem;

5. I od Isusa Hrista, koji je svjedok vjerni, i prvenac iz mrtvijeh, i knez nad carevima zemaljskima, koji nas ljubi, i umi nas od grijeha našijeh krvlju svojom;

6. I učini nas careve, i sveštenike Bogu i ocu svojemu; tome slava i država va vijek vijeka. Amin.

7. Eno, ide s oblacima, i ugledaće ga svako oko, i koji ga probodoše; i zaplakaće za njim sva koljena zemaljska. Da, zaista.

8. Ja sam alfa i omega, početak i svršetak, govori Gospod, koji jest, i koji bješe, i koji će doći, svedržitelj.

9. Ja Jovan, koji sam i brat vaš i drug u nevolji i u carstvu i trpljenju Isusa Hrista, bijah na ostrvu koje se zove Patam, za riječ Božiju i za svjedočanstvo Isusa Hrista.

10. Bijah u duhu u dan nedjeljni, i čuh za sobom glas veliki kao trube koja govoraše: Ja sam alfa i omega, prvi i pošljednji;

11. I: Što vidiš napiši u knjigu, i pošlji crkvama koje su u Aziji: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatir, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju.

12. I obazreh se da vidim glas koji govoraše sa mnom; i obazrevši se vidjeh sedam svijetnjaka zlatnijeh,

13. I usred sedam svijetnjaka kao sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnijem.

14. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg; i oči njegove kao plamen ognjeni;

15. I noge njegove kao mjed kad se rastopi u peći; i glas njegov kao huka voda mnogajeh;

16. I držaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovijeh izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bijaše kao što sunce sija u sili svojoj.

17. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovijem kao mrtav, i metnu desnicu svoju na me govoreći mi: Ne boj se, ja sam prvi i pošljednji,

18. I živi; i bijah mrtav i evo sam živ va vijek vijeka, amin. I imam ključeve od pakla i od smrti.

19. Napiši dakle šta si vidio, i šta je, i šta će biti po tom;

20. Tajna sedam zvijezda koje si vidio na desnici mojoj, i sedam svijetnjaka zlatnijeh; sedam zvijezda jesu anđeli sedam crkava; i sedam svijetnjaka koje si vidio, jesu sedam crkava.

Glava II.

1. Anđelu Efeske crkve napiši: tako govori onaj što drži sedam zvijezda u desnici svojoj, i što hodi posred sedam svijetnjaka zlatnijeh:

2. Znam tvoja djela, i trud tvoj, i trpljenje tvoje, i da ne možeš snositi zlijeh, i iskušao si one koji govore da su apostoli a nijesu, i našao si ih lažne;

3. I podnio si mnogo, i trpljenje imaš, i za ime moje trudio si se, i nijesi sustao.

4. No imam na tebe, što si ljubav svoju prvu ostavio.

5. Opomeni se dakle otkuda si spao, i pokaj se, i prva djela čini; ako li ne, doći ću ti skoro, i dignuću svijetnjak tvoj s mjesta njegova, ako se ne pokaješ.

6. No ovo imaš što mrziš na djela Nikolinaca, na koja i ja mrzim.

7. Ko ima uho neka čuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi daću mu da jede od drveta životnoga koje je nasred raja Božijega.

8. I anđelu crkve Smiranske napiši: tako govori prvi i pošljednji, koji bješe mrtav, i evo je živ:

9. Znam tvoja djela, i nevolju i siromaštvo (ali si bogat), i hule onijeh koji govore da su Čivuti a nijesu, nego zbornica sotonina.

10. Ne boj se ni oda šta što ćeš postradati. Gle, đavo će neke od vas metati

u tamnicu, da se iskušate, i imaćete nevolju do deset dana. Budi vjeran do

same smrti, i daću ti vijenac života.

11. Ko ima uho da čuje neka čuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi ne će mu nauditi druga smrt.

12. I anđelu Pergamske crkve napiši: tako govori onaj što ima mač oštar s obje strane:

13. Znam djela tvoja, i gdje živiš, gdje je prijesto sotonin; i držiš ime moje, i nijesi se odrekao vjere moje i u one dane u koje je Antipa, vjerni svjedok moj, ubijen kod vas, gdje živi sotona.

14. No imam na tebe malo, što imaš tu koji drže nauku Valaama, koji učaše Valaka da položi sablazan pred sinovima Izrailjevima, da jedu žrtve idolske, i da se kurvaju.

15. Tako imaš i ti koji drže nauku Nikolinaca, na koju ja mrzim.

16. Pokaj se dakle; ako li ne, doći ću ti skoro, i vojevaću s njima mačem usta svojijeh.

17. Ko ima uho da čuje neka čuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi daću mu da jede od mane sakrivene, i daću mu kamen bijel, i na kamenu novo ime napisano, kojega niko ne zna osim onoga koji primi.

18. I anđelu Tijatirske crkve napiši: tako govori sin Božij, koji ima oči svoje kao plamen ognjeni, i noge njegove kao mjed:

19. Znam tvoja djela, i ljubav, i službu, i vjeru, i trpljenje tvoje, i djela tvoja, i da pošljednjijeh ima više od prvijeh;

20. No imam na tebe malo, što dopuštaš ženi Jezaveli, koja govori da je proročica, da uči i da vara sluge moje da čine preljubu i da jedu žrtvu idolsku.

21. I dadoh joj vrijeme da se pokaje od kurvarstva svojega, i ne pokaja se.

22. Evo je ja mećem na odar, i one koji čine preljubu s njom u nevolju

veliku, ako se ne pokaju od svojijeh djela.

23. I djecu njezinu pobiću na mjesto; i poznaće sve crkve da sam ja koji ispitujem srca i bubrege, i daću vam svakome po djelima vašima:

24. A vama govorim i ostalima koji su u Tijatiru koji nemaju nauke ove, i

koji ne poznaju dubina sotoninijeh (kao što govore): ne ću metnuti na vas drugoga bremena,

25. Osim koje imate, držite dokle dođem.

26. I koji pobijedi i održi djela moja do kraja, daću mu vlast nad neznabošcima;

27. I pašće ih s gvozdenom palicom, i oni će se razdrobiti kao sudovi lončarski; kao i ja što primih od oca svojega;

28. I daću mu zvijezdu danicu.

29. Ko ima uho da čuje neka čuje šta govori Duh crkvama.

GLAVA III.

1. I anđelu Sardske crkve napiši: tako govori onaj što ima sedam Duhova Božijih, i sedam zvijezda: znam tvoja djela, da imaš ime da si živ, a mrtav si.

2. Straži, i utvrđuj ostale koji hoće da pomru; jer ne nađoh tvojijeh djela savršenijeh pred Bogom svojijem.

3. Opominji se dakle, kako si primio i kako si čuo, i drži i pokaj se. Ako li ne uzastražiš, doći ću na tebe kao lupež, i ne ćeš čuti u koji ću čas doći na tebe.

4. Ali imaš malo imena i u Sardu, koji ne opoganiše svojijeh haljina, i hodiće sa mnom u bijelima, jer su dostojni.

5. Koji pobijedi on će se obući u haljine bijele, i ne ću izbrisati imena njegova iz knjige života, i priznaću ime njegovo pred ocem svojijem i pred anđelima njegovima.

6. Ko ima uho neka čuje šta govori Duh crkvama.

7. I anđelu Filadelfijske crkve napiši: tako govori sveti istiniti, koji ima ključ Davidov, koji otvori i niko ne zatvori, koji zatvori i niko ne otvori.

8. Znam tvoja djela; gle, dadoh pred tobom vrata otvorena, i niko ih ne može zatvoriti; jer imaš malo sile, i držao si moju riječ, i nijesi se odrekao imena mojega.

9. Evo dajem one iz zbornice sotonine koji govore da su Čivuti a nijesu, nego lažu; evo ću ih učiniti da dođu i da se poklone pred nogama tvojima, i da poznadu da te ja ljubim.

10. Jer si održao riječ trpljenja mojega, i ja ću tebe sačuvati od časa iskušenja, koji će doći na sav vasioni svijet da iskuša one koji žive na zemlji.

11. Evo ću doći brzo: drži što imaš, da niko ne uzme vijenca tvojega.

12. Koji pobijedi učiniću ga stub u crkvi Boga svojega, i više ne će izići na polje; i napisaću na njemu ime Boga svojega, i ime novoga Jerusalima, grada Boga mojega, koji silazi s neba od Boga mojega, i ime moje novo.

13. Ko ima uho neka čuje šta govori Duh crkvama.

14. I anđelu Laodikijske crkve napiši: tako govori Amin, svjedok vjerni i istiniti, početak stvorenja Božijega:

15. Znam tvoja djela da nijesi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć!

16. Tako, budući mlak, i nijesi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojijeh.

17. Jer govoriš: bogat sam, i obogatio sam se, i ništa ne potrebujem; a ne znaš da si ti nesrećan, i nevoljan, i siromah, i slijep, i go.

18. Svjetujem te da kupiš u mene zlata žeženoga u ognju, da se obogatiš; i

bijele haljine, da se obučeš, i da se ne pokaže sramota golotinje tvoje; i masti očinjom pomaži oči svoje da vidiš.

19. Ja koje god ljubim one i karam i poučavam: postaraj se dakle, i pokaj se.

20. Evo stojim na vratima i kucam: ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njime, i on sa mnom.

21. Koji pobijedi daću mu da sjede sa mnom na prijestolu mojemu, kao i ja što pobijedih i sjedoh s ocem svojijem na prijestolu njegovu.

22. Ko ima uho neka čuje šta govori Duh crkvama.

GLAVA IV.

1. Po tom vidjeh: i gle, vrata otvorena na nebu, i glas prvi koji čuh kao trubu gdje govori sa mnom, reče: Popni se amo, i pokazaću ti šta će biti za ovijem.

2. I odmah bih u Duhu; i gle, prijesto stajaše na nebu, i na prijestolu sjeđaše neko.

3. I onaj što sjeđaše bijaše po viđenju kao kamen jaspis i sard; i oko prijestola bješe duga po viđenju kao smaragd.

4. I oko prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola; i na prijestolima vidjeh dvadeset i četiri starješine gdje sjede, obučene u bijele haljine, i imahu krune zlatne na glavama svojima.

5. I od prijestola izlažahu munje i gromovi i glasovi; i sedam žižaka ognjenijeh gorahu pred prijestolom, koje su sedam duhova Božijih.

6. I pred prijestolom bijaše stakleno more, kao kristal; i nasred prijestola i oko prijestola četiri životinje pune očiju sprijed i sastrag.

7. I prva životinja bješe kao lav, i druga životinja kao tele, i treća životinja imaše lice kao čovjek, i četvrta životinja bješe kao orao kad leti.

8. I svaka od četiri životinje imaše po šest krila naokolo, i unutra puna očiju, i mira ne imaju dan i noć govoreći: Svet, svet, svet Gospod Bog svedržitelj, koji bješe, i koji jest, i koji će doći.

9. I kad daše životinje slavu i čast i hvalu onome što sjeđaše na prijestolu, što živi va vijek vijeka,

10. Padoše dvadeset i četiri starješine pred onijem što sjeđaše na prijestolu, i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka, i metnuše krune svoje pred prijestolom govoreći:

11. Dostojan si, Gospode, da primiš slavu i čast i silu; jer si ti sazdao sve, i po volji tvojoj jest i stvoreno je.

GLAVA V.

1. I vidjeh u desnici onoga što sjeđaše na prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata.

2. I vidjeh anđela jaka gdje propovijeda glasom velikijem: Ko je dostojan da otvori knjigu, i da razlomi pečate njezine?

3. I niko ne mogaše ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom da otvori knjige, ni da zagleda u nju.

4. I ja plakah mnogo, što se niko ne nađe dostojan da otvori i da pročita knjigu, niti da zagleda u nju.

5. I jedan od starješina reče mi: Ne plači, evo je nadvladao lav, koji je od koljena Judina, korijen Davidov, da otvori knjigu i razlomi sedam pečata njezinijeh.

6. I vidjeh, i gle, nasred prijestola i četiri životinje, i posred starješina jagnje stajaše kao zaklano, i imaše sedam rogova, i sedam očiju, koje su sedam duhova Božijih poslanijeh po svemu svijetu.

7. I dođe i uze knjigu iz desnice onoga što sjeđaše na prijestolu.

8. I kad uze knjigu, četiri životinje i dvadeset i četiri starješine padoše pred jagnjetom, imajući svaki gusle, i zlatne čaše pune tamjana, koje su molitve svetijeh.

9. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njezine; jer si se zaklao, i iskupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena,

10. I učinio si nas Bogu našemu careve i sveštenike, i carovaćemo na zemlji.

11. I vidjeh, i čuh glas anđela mnogijeh oko prijestola i životinja i starješina, i bješe broj njihov hiljade hiljada,

12. Govoreći glasom velikijem: Dostojno je jagnje zaklano da primi silu i bogastvo i premudrost i jačinu i čast i slavu i blagoslov.

13. I svako stvorenje, što je na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i što je na moru, i što je u njima, sve čuh gdje govore: Onome što sjedi na prijestolu, i jagnjetu blagoslov i čast i slava i država va vijek vijeka.

14. I četiri životinje govorahu: Amin. I dvadeset i četiri starješine padoše i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka.

GLAVA VI.

1. I vidjeh kad otvori jagnje jedan od sedam pečata, i čuh jednu od četiri životinje gdje govori kao glas gromovni: Dođi i viđi.

2. I vidjeh, i gle, konj bijel, i onaj što sjeđaše na njemu imadijaše strijelu; i njemu se dade vijenac, i iziđe pobjeđujući, i da pobijedi.

3. I kad otvori drugi pečat, čuh drugu životinju gdje govori: Dođi i viđi.

4. I iziđe drugi konj riđ, i onome što sjeđaše na njemu dade se da uzme mir sa zemlje, i da ubija jedan drugoga, i dade mu se mač veliki.

5. I kad otvori treći pečat, čuh treću životinju gdje govori: Dođi i viđi. I vidjeh, i gle, konj vran, i onaj što sjeđaše na njemu imaše mjerila u ruci svojoj.

6. I čuh glas između četiri životinje gdje govori: Oka pšenice za groš, i tri oke ječma za groš; a ulja i vina ne će ni biti.

7. I kad otvori četvrti pečat, čuh glas četvrte životinje gdje govori: Dođi i viđi.

8. I vidjeh, i gle, konj blijed, i onome što sjeđaše na njemu bješe ime smrt, i pakao iđaše za njim; i njemu se dade oblast na četvrtom dijelu zemlje da ubije mačem i glađu i smrću i zvjerinjem zemaljskijem.

9. I kad otvori peti pečat, vidjeh pod oltarom duše pobijenijeh za riječ Božiju i za svjedočanstvo koje imahu.

10. I povikaše glasom velikijem govoreći: Dokle, gospodaru sveti i istiniti! ne sudiš i ne kaješ krvi naše na onima što žive na zemlji?

11. I dane biše svakome od njih haljine bijele, i rečeno im bi da počinu još malo vremena, dokle se navrše i drugari njihovi i braća njihova, koji valja da budu pobijeni kao i oni.

12. I vidjeh kad otvori šesti pečat, i gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreća od kostrijeti, i mjesec posta kao krv;

13. I zvijezde nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbacuje pupke svoje kad je veliki vjetar zaljulja.

14. I nebo se izmače kao knjiga kad se savije, i svaka gora i ostrvo s mjesta svojijeh pokrenuše se.

15. I carevi zemaljski, i boljari, i bogati, i vojvode, i silni, i svaki rob, i svaki slobodnjak, sakriše se po pećinama i po kamenjacima gorskijem;

16. I govoriše gorama i kamenju: Padnite na nas, i sakrijte nas od lica onoga što sjedi na prijestolu, i od gnjeva jagnjetova.

17. Jer dođe veliki dan gnjeva njegova, i ko može ostati?

GLAVA VII.

1. I po tom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje, i drže četiri vjetra zemaljska, da ne duše vjetar na zemlju, ni na more, niti na i kako drvo.

2. I vidjeh drugoga anđela gdje se penje od istoka sunčanoga, koji imaše pečat Boga živoga; i povika glasom velikijem na četiri anđela kojima bješe dano da kvare zemlju i more, govoreći:

3. Ne kvarite ni zemlje, ni mora, ni drveta, dokle zapečatim sluge Boga našega na čelima njihovima.

4. I čuh broj zapečaćenijeh, sto i četrdeset i četiri hiljade zapečaćenijeh od sviju koljena sinova Izrailjevijeh;

5. Od koljena Judina dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Ruvimova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Gadova dvanaest hiljada zapečaćenijeh;

6. Od koljena Asirova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Neftalimova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Manasijna dvanaest hiljada zapečaćenijeh;

7. Od koljena Simeunova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Levijeva dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Isaharova dvanaest hiljada zapečaćenijeh;

8. Od koljena Zavulonova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Josifova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Venijaminova dvanaest hiljada zapečaćenijeh.

9. Po tom vidjeh, i gle, narod mnogi, kojega ne može niko izbrojiti, od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena, stajaše pred prijestolom i pred jagnjetom, obučen u haljine bijele, i palme u rukama njihovima.

10. I povikaše glasom velikijem govoreći: Spasenije Bogu našemu, koji sjedi na prijestolu, i jagnjetu.

11. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri životinje, i padoše na lice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu,

12. Govoreći: Amin, blagoslov i slava i premudrost i hvala i čast i sila i jačina Bogu našemu va vijek vijeka Amin.

13. I odgovori jedan od starješina govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine ko su, i otkuda dođoše?

14. I rekoh mu: Gospodaru! ti znaš. I reče mi: Ovo su koji dođoše od nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše haljine svoje u krvi jagnjetovoj.

15. Za to su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u crkvi njegovoj; i onaj što sjedi na prijestolu useliće se u njih.

16. Više ne će ogladnjeti ni ožednjeti, i ne će na njih pasti sunce, niti i kakva vrućina.

17. Jer jagnje, koje je nasred prijestola, pašće ih, i uputiće ih na izvore žive vode; i Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh.

GLAVA VIII

1. I kad otvori sedmi pečat, posta tišina na nebu oko po sahata.

2. I vidjeh sedam anđela koji stajahu pred Bogom, i dade im se sedam truba.

3. I drugi anđeo dođe, i stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu; i

bijaše mu dano mnogo tamjana da da molitvama sviju svetijeh na oltar zlatni pred prijestolom.

4. I dim od kađenja u molitvama svetijeh iziđe od ruke anđelove pred Boga.

5. I uze anđeo kadionicu, i napuni je ognja s oltara, i baci je na zemlju, i

postaše glasovi i gromovi i sijevanje munja i tresenje zemlje.

6. I sedam anđela koji imahu sedam truba, pripraviše se da zatrube.

7. I prvi anđeo zatrubi, i posta grad i oganj, smiješani s krvlju, i padoše na zemlju; i trećina drva izgorje, i svaka trava zelena izgorje.

8. I drugi anđeo zatrubi, i kao velika gora ognjem zapaljena pade u more; i trećina mora posta krv.

9. I umrije trećina stvorenja koje živi u moru, i trećina lađi propade.

10. I treći anđeo zatrubi, i pade s neba velika zvijezda, koja goraše kao svijeća, i pade na trećinu rijeka i na izvore vodene.

11. I ime zvijezdi bješe Pelen; i trećina voda posta pelen, i mnogi ljudi pomriješe od voda, jer bijahu grke.

12. I četvrti anđeo zatrubi, i udarena bi trećina sunca, i trećina mjeseca, i trećina zvijezda, da pomrča trećina njihova, i trećina dana da ne svijetli, tako i noći.

13. I vidjeh, i čuh jednoga anđela gdje leti posred neba i govori glasom velikijem: Teško, teško, teško onima koji žive na zemlji od ostalijeh glasova trubnijeh trojice anđela, koji će trubiti.

GLAVA IX.

1. I peti anđeo zatrubi, i vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju, i dade joj se ključ od studenca bezdana;

2. I otvori studenac bezdana, i iziđe dim iz studenca kao dim velike peći, i pocrnje sunce i nebo od dima studenčeva;

3. I iz dima iziđoše skakavci na zemlju, i dade im se oblast, kao što i skorpije imaju oblast na zemlji.

4. I reče im se da ne ude travi zemaljskoj, niti i kakoj zeleni, niti i kaku drvetu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božijega na čelima svojima.

5. I dade im se da ih ne ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci; i mučenje njihovo bijaše kao mučenje skorpijno kad ujede čovjeka;

6. I u te dane tražiće ljudi smrt, i ne će je naći; i željeće da umru, i smrt će od njih bježati.

7. I skakavci bijahu kao konji spremljeni na boj; i na glavama njihovima kao krune od zlata, i lica njihova kao lica čovječija.

8. I imahu kose kao kose ženske, i zubi njihovi bijahu kao u lavova;

9. I imahu oklope kao oklope gvozdene, i glas krila njihovijeh bijaše kao glas kola kad mnogi konji trče na boj;

10. I imahu repove kao skorpijne, i žalci bijahu na repovima njihovima; i dana im bješe oblast da ude ljudima pet mjeseci.

11. I imahu nad sobom cara anđela bezdana kojemu je ime Čivutski Avadon, a Grčki Apolion.

12. Jedno zlo prođe, evo idu još dva zla za ovijem.

13. I šesti anđeo zatrubi, i čuh glas jedan od četiri roglja zlatnoga oltara, koji je pred Bogom,

14. Gdje govori šestome anđelu koji imaše trubu: Odriješi četiri anđela koji su svezani kod rijeke velike Eufrata.

15. I biše odriješena četiri anđela koji bijahu pripravljeni na sahat, i dan, i mjesec, i godinu, da pobiju trećinu ljudi.

16. I broj vojnika na konjma bijaše dvjesta hiljada hiljada; i čuh broj njihov.

17. I tako vidjeh u utvari konje, i one što sjeđahu na njima, koji imahu oklope ognjene i plavetne i sumporne; i glave konja njihovijeh bijahu kao glave lavova, i iz usta njihovijeh izlažaše oganj i dim i sumpor.

18. I od ova tri zla pogibe trećina ljudi, od ognja i od dima i od sumpora što izlažaše iz usta njihovijeh.

19. Jer sila konja bješe u ustima njihovima, i u repovima njihovima; jer repovi njihovi bijahu kao zmije i imahu glave, i njima uđahu.

20. I ostali ljudi koji ne biše pobijeni zlima ovima, ne pokajaše se od djela ruku svojijeh, da se ne poklanjaju đavolima, ni idolima zlatnima i srebrnima i mjedenima i kamenima i drvenima, koji ni mogu vidjeti, ni čuti, ni hoditi;

21. Niti se pokajaše od ubistva svojijeh, ni od čaranja svojijeh, ni od kurvarstva svojega, ni od krađa svojijeh.

GLAVA X.

1. I vidjeh drugoga anđela jaka gdje silazi s neba, koji bješe obučen u oblak, i duga bješe na glavi njegovoj, i lice njegovo bješe kao sunce, i noge njegove kao stubovi ognjeni;

2. I imaše u ruci svojoj knjižicu otvorenu, i metnu nogu svoju desnu na more, a lijevu na zemlju.

3. I povika glasom velikijem, kao lav kad riče; i kad on povika, govoriše sedam gromova glasove svoje.

4. I kad govoriše sedam gromova glasove svoje, šćadijah da pišem; i čuh glas s neba koji mi govori: Zapečati šta govoriše sedam gromova, i ovo ne piši.

5. I anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže ruku svoju k nebu,

6. I zakle se onijem koji živi va vijek vijeka, koji sazda nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena već ne će biti;

7. Nego u dane glasa sedmoga anđela, kad zatrubi, onda će se svršiti tajna Božija, kao što javi svojijem slugama prorocima.

8. I glas koji čuh s neba, opet progovori sa mnom i reče: Idi i uzmi knjižicu otvorenu iz ruke onoga anđela što stoji na moru i na zemlji.

9. I otidoh k anđelu, i rekoh mu: Daj mi knjižicu. I reče mi: Uzmi i izjedi je; i grka će biti u trbuhu tvojemu, ali u ustima biće ti slatka kao med.

10. I uzeh knjižicu iz ruke anđelove, i izjedoh je; i bješe u ustama mojima kao med slatka, a kad je izjedoh, bijaše grka u trbuhu mojemu.

11. I reče mi: Valja ti opet prorokovati narodima i plemenima i jezicima i carevima mnogima.

GLAVA XI.

1. I dade mi se trska kao palica, govoreći: Ustani i izmjeri crkvu Božiju i oltar, i one što se klanjaju u njoj;

2. A portu što je izvan crkve, izbaci na polje, niti je mjeri, jer je dana neznabošcima; i grad sveti gaziće četrdeset i dva mjeseca.

3. I daću dvojici svojijeh svjedoka, i proricaće hiljadu i dvjesta i šezdeset dana obučeni u vreće.

4. Ovi su dvije masline i dva žiška što stoje pred gospodarom zemaljskijem.

5. I ako im ko nepravdu učini, oganj izilazi iz usta njihovijeh, i poješće neprijatelje njihove; i ko htjedbude da im učini na žao onaj valja da bude ubijen.

6. I ovi će imati vlast da zatvore nebo, da ne padne dažd na zemlju u dane njihova proricanja; i imaće vlast nad vodama, da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju svakom mukom, kadgod htjedbudu.

7. I kad svrše svjedočanstvo svoje, onda će zvijer što izlazi iz bezdana učiniti s njima rat, i pobijediće ih i ubiće ih.

8. I tjelesa njihova ostaviće na ulici grada velikoga, koji se duhovno zove Sodom i Misir, gdje i Gospod naš razapet bi.

9. I gledaće neki od naroda i plemena i jezika i koljena tjelesa njihova tri dana i po, i ne će dati da se njihova tjelesa metnu u grobove.

10. I koji žive na zemlji, obradovaće se i razveseliće se za njih, i slaće dare jedan drugome, jer ova dva proroka mučiše one što žive na zemlji.

11. I poslije tri dana i po duh života od Boga uđe u njih; i staše oba na nogama svojima, i strah veliki napade na one koji ih gledahu.

12. I čuše glas veliki s neba, koji im govori: Iziđite amo. I iziđoše na nebo na oblacima, i vidješe ih neprijatelji njihovi.

13. I u taj čas zatrese se zemlja vrlo, i deseti dijel grada pade, i tresenje zemlje pobi sedam hiljada imena čovječijih; i ostali se uplašiše, i daše slavu Bogu nebeskome.

14. Zlo drugo prođe; evo zlo treće ide brzo.

15. I sedmi anđeo zatrubi, i postaše veliki glasovi na nebesima govoreći: Posta carstvo svijeta Gospoda našega i Hrista njegova, i carovaće va vijek vijeka.

16. I dvadeset i četiri starješine koje sjeđahu pred Bogom na prijestolima svojima, padoše na lica svoja i pokloniše se Bogu.

17. Govoreći: Hvalimo te Gospode Bože svedržitelju, koji jesi, i bješe, i bićeš, što si primio silu svoju veliku, i caruješ.

18. I neznabošci se prognjeviše, i dođe gnjev tvoj i vrijeme mrtvima da se

sudi, i da se da plata slugama tvojima, prorocima i svetima, i onima koji se boje imena tvojega, malima i velikima, i da se pogube oni koji zemlju pogubiše.

19. I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se ćivot zavjeta njegova u crkvi njegovoj; i biše sijevanja munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki.