Trinaest Baktuna

Majanski kalendar je kulturni artifakt iz općenite kategorije Svjetskih Razdoblja. Proračunavati duge cikluse kozmičkog poretka bio je dio interesa u svim drevnim kulturama od Kine do Perua. Uvođenje kalendara u reguliranje građanskog života i poljoprivredno planiranje bio je dug i složen proces. U smišljanju tih sistema, tvorci kalendara nisu se ograničili na vrijeme na ljudskoj skali, nego su proširili svoje proračune na neizbrojive tisuće godina. Čineći tako, ponekad su dolazili do izvanrednih rezultata.

U Hindu kronologiji, broj 4.320.000.000 povezan je sa kozmološkim motivom "Brahmihih dana i noći". Ovaj je broj privukao pažnju Josepha Campbella, koji je zapazio da 4.320.000.000 godina, ili 4,32 mlijarde godina, jest intrigantno blizu za danas procijenjenu geološku starost Zemlje od 4,5 milijardi godina. (ja primjenjujem Hindu brojku za starost Zemlje, radije nego prihvaćenu geološku procjenu u svojim kalkulacijama za starost Gaie.) 4320 je osnovni broj koji generira četiri Yuge iz Hindu kozmologije. On se također pojavljuje u kronologiji pretpotopnih kraljeva sastavljenoj od strane babilonskog svećenika Berossusa, i drugdje. To je jedno umjetno mjerilo (sveta, kanonska jedinica, ako tako želite) koja je također faktor u raznim geološkim, zvjezdanim, solarnim, lunarnim i planetarnim vremenskim ciklusima.

Poput Hindu vremenske skale, Majanski kalendar odlazi u pojas udaljenih nezamislivih brojki. Svećenici-matematičari koji su smislili majanski kalendar zabilježili su točne datume događaja, sve do danas, no također su voljeli izvoditi vrijednosti daleko unatrag i unaprijed u vremenu. Preciznost njihovih planetarnih, solarnih i lunarnih tablica je impresivna. Oni su izračunali cikluse Venere i Zemlje precizno kao i mi danas, sve do četvrte decimale. Ovo majstorstvo u računanju dokazivih vremenskih ciklusa nalaže nam poštovanje i obavezuje nas da pobliže proučimo njihovih dugoterminskih ekstrapolacija {izvedenih vrijednosti}. Za Maje i sve ostale drevne narode, dokazive i nedokazive kalkulacije bile su integralne jednostrukom sistemu svetih kalendara. Ne vidim ništa loše u odavanju priznanja njihovim dugo-vremenskim okvirima, osobito kada se nešto iz toga može naučiti.

Prema većini eksperata Dugo Odbrojavanje datira od rane Klasične majanske ere 200.-900.g. KE, iako bi po konceptu moglo biti i mnogo starije, vjerojatno nastalo između Olmeka u 7.st. PKE. Gravure {u kamenu} koje bilježe najranije datume su Chiapas de Corzo, Stela 2, 32.g. PKE, i Tikal Stela 2, 292.g. KE. Zadnji zabilježeni datum je bio 909.g. KE. Kalendar koristi niz sa pet jedinica napravljenih na bazi 20: k'in (1 dan), uinal (20 dana), tun (360 dana ili 18 uinala), katun (7200 dana ili 20 tuna) i baktun (144.000 dana ili 20 katuna).



Stele ili gravirano kamenje sa kalendarskim glifovima bilježe datume putem hijeroglifa i točki i pregrada, prikazujući {mjerne} jedinice putem njihovih položaja. Učenjaci su primijetili datume na pet pozicija, od baktun-a prema k'in-u, poput ovog: 9.16.0.2.0, što je ekvivalent 18.06.751.g. KE. Decembar 21., 2012.g. es piše 13.0.0.0.0. Postoje tri standarda korelacije, i možete se kladiti, mnoštvo cjepidjačenja i finog štimanja u majanskoj kronologiji.

(Crtež stele iz "Iza 2012-e", korišteno s dopuštenjem. Vidi napomenu ispod.)
------------------------------------------
Iza 2012-e, napisao Geoff Stray (http://www.vitalsignspublishing.co.uk/) je izvorna knjiga u debati o 2012.g. Autor je skupio na jedno mjesto zapanjujuće mnoštvo teorija i informacija o kraju vremena, uključujući i moje otkriće pete osi u Dendera Zodijaku. Strayeva knjiga osobito je jaka u tehničkim informacijama i znanostima o Zemlji – na primjer, međuodnos fluktuacija u zemaljskom magnetnom polju sa precesijom (poglavlje 9). Geoff Stray je tvorac i menadžer http://www.diagnosis2012.co.uk/ premijerne baze podataka o 2012.g.
-----------------------------------------------------------------------------------

Dugo Odbrojavanje ide od 13.08.3114.g. PKE, i dolazi do 21.12.2012.g. KE. To je ukupno 5126 godina ili 1.876.145 dana. Ovaj je interval blizu 13 baktuna od po 144.000 dana svaki, tako da se majansko Dugo Odbrojavanje rutinski naziva "trinaest baktuna". Nije to tako strašno dug period vremena, jer se svete kalkulacije nastavljaju, no dovoljno dugo da uokviri ogromnu povijesnu perspektivu.

Dugo Odbrojavanje od 5126 godina je ugrubo jedna petina punog ciklusa precesije ekvinocija, 25.920 godina. Ovo uklapa Dugo Odbrojavanje u provjerivi okvir astronomskog određivanja vremena, što je impresivno. Obzirom da Odbrojavanje predstavlja jedan inkrement {uvećanje} punog precesijskog ciklusa, ono se može analizirati u paraleli sa Zodijakalnim okvirom precesije. Trenutne se debate fokusiraju na ono što bi se trebalo dogoditi kada Odbrojavanje završi u decembru 2012. Upravo 5 godina i 11 mjeseci od sada {u vrijeme pisanja tog članka}. Biti ću precizniji: bio je mladi mjesec u večeri zimskog solsticija, 21. Decembra, 2006.g. To je točno 6 godina do kraja Dugog Odbrojavanja. U 6 godina postoji 74 mlada mjeseca (koji se zbivaju u sinodičkom ciklusu od 29,53 dana). Možemo Odbrojavati do kraja vremena u lunarnim intervalima. Kako pišem ove riječi, nalazimo se u 74. Mjesecu.

Sastavljanje

Prije no što pogledamo naprijed što bi majanski kraj vremena mogao označavati, pogledajmo unazad na inicijalni datum. Do sada je ovo privuklo prilično manje pažnje od završnog datuma. No ja bih rekao da će ishod Odbrojavanja biti reflektiran, na izvjestan način i u izvjesnoj mjeri, u inicijalnim uvjetima. Ako očekujemo da nešto završi 2012.g. KE, moglo bi biti od pomoći da se zna što je započelo, koji su uvjeti prevladavali, u početnom datumu 3114. g. PKE.

Kada su učenjaci prvi puta razriješili korelaciju Dugog Odbrojavanja sa Julijanskim kalendarom kojeg mi koristimo – Goodman-Martinez-Thompsonova korelacija, kasnije unaprijeđena od strane Johna Majora Jenkinsa – neki su ezoteričari tumarali sporednim stazama primijećujući da je početni datum 3114.g. PKE blizak Hindu datumu 3012.g. PKE, za koji je rečeno da označava početak kozmičkog ciklusa Kali Yuge. Hindu legenda tvrdi da je Kali Yuga, vrijeme mraka ili dekadencije u kojoj sada živimo, započela smrću Krišne. 16.02.3102. g. PKE. To je možda najpoznatiji datum u svetim kalendarima. Hindu kalkulacije daju dužinu Kali Yuge podosta veću od majanskog Dugog Odbrojavanja, no koincidencija početnih datuma je zapanjujuća. To je korelacija {između} Hindu-Maje.

U Dešifriranoj {dekodiranoj} Denderi, (još neobjavljenoj), moja studija o svetim kalendarima Dendera Zodijaka, ja prikazujem da os D na nižem reljefu Dendere označava datum 3102. G. PKE, što je naznačeno putem poravnanja ekvinocija sa zvijezdom Antares u škorpionu. (Sada je Jupiter poravnan sa tom zvijezdom, crvenim divom u srcu škorpiona, tvoreći divan spektakl prije svitanja ovdje u Andaluziji.) U egipatskom mitu, datum 3102. G. PKE označava ubojstvo Ozirisa, što je paralelno sa smrću Krišne. Ovo nam daje Hindu-Maja-Egipatsku korelaciju.

(za kratak sažetak mojeg Dendera rada, uključujući i otkriće do sada nepoznate osi, vidi Colin Wilsonov Nacrt Atlantis. Također http://www.diagnosis2012.co.uk/5.htm , i skrolajte dole do stavke 38.)

Što učiniti sa korelacijom između Kali Yuge i majanskog Dugog Odbrojavanja? Budistički i Hindu izvori predstavljaju puno materijala o Kali Yugi. U Tantri velikog oslobođenja, Šiva govori supruzi Parvati o žalosnim uvjetima u koje će čovječanstvo utonuti na kraju Kali Yuge. Mnoge od stvari koje opisuje danas su uobičajene u našem svijetu. Proročanstva Padme Sambhave iz tibetanske tradicije također daju slična predskazanja, u rasponu od trivijalnih društvenih običaja (ljudi će jesti stojećke, čak i trčeći) do tehnoloških otkrića (metalne ptice letjet će nebom) do duhovne dekadencije (vidiči za prosvjetljenje prodavat će se na uličnim štandovima).

Ne postoji zabilješka o tome što su Klasični Maje mislili o načinu na koji će izgledati svijet na kraju Dugog Odbrojavanja, ili da li su imali išta od proročanskih koncepata o zadnjim danima. Bez dokaza o tome što su tvorci kalendara vjerovali, prinuđeni smo da sastavimo naše vlastite zamisli o društvenim, duhovnim i psihološkim aspektima kraja vremena. Ja se možda razlikujem od ostalih učenjaka po tome što otvoreno priznajem da izmišljam glede znakova i izglednosti kraja vremena. Ostali, kvalificiraniji od mene naginju tvrdnjama da oni izvlače svoje interpretacije iz drevnih dokaza, ili da slijede ono u što su drevni ljudi vjerovali, iako ne postoje pisana izvješća koja bi nam rekla u što su Maje vjerovali.

Ono što ja izmislim/sastavim, može i ne mora biti istinito, ili od pomoći, čak niti interesantno. Činjenica da ja nešto izmišljam/sastavljam – znači smišljam interpretacije iz mog osobnog učenja i mašte – može to prema nekim mišljenjima, diskvalificirati kao jedva neki pronalazak. Dobro. Ja preferiram da vam kažem na koji način ja djelujem, držeći svoje metode i izgovore vani na otvorenom. Uzmite što vam se sviđa, a ostalo ostavite.

Krišna i Oziris

Hindu-Maje-Egipćanska korelacija omogućuje neke mitološke tragove za profiliranje početnog datuma Dugog Odbrojavanja. Smrt Krišne i ubojstvo Ozirisa predstavljaju mitogenetske trenutke (Campbellov izraz) kada su bili prekinutinaši unutrašnji pristupi ka Svetom. Posljedično, kulturološke refleksije i stvaralački izražaji toga pristupa počeli su dramatično nazadovati.

Ovdje ja ne očitavam Krišnu i Ozirisa kao patrijarhalne ikone, nego pretpatrijarhalne supruge Boginja. Krišna može biti prikazan kao božanski učitelj ili muški guru-avatar Bhagavad Gite, no jednako je tako, samo davnije, bio bog ljubavi koji se ludirao sa matronom Radhom i gopis, stadom djevojaka uvijek spremnih za 'rolanje'. U ovoj perspektivi, Krišna nije opunomoćeni patrijarh, nego više poput azijske verzije Erosa, ili hinduske verzije Dioniza. Ovaj je pogled konzistentan sa nadmoći Vaišnava učenosti. (Vidite odličnu antologiju, Božanski suprug {ili božanska supruga}. Vaišnava je ime za kult posvećen obožavanju Krišne.)

Na isti način u predinastičkoj kulturi južnog Egipta, Oziris je bio supružnik Izis koja je bila rođena u Denderi. Vrhovna boginja majka predinastičkog Egipta je bila Hator, kojoj je bio posvećen hram Dendere. Hator je bila žensko božanstvo bez muškog supružnika, osim svog vlastitog izdanka, Horusa, koji nije imao oca. Njena totemska životinja bio je sup {lešinar}; rečeno je da je oplođena od vjetra. Hator-Horus mit pokazuje na vrijeme kada muškarci nisu vladali društvom i očinstvo nije bilo određujući faktor društvenog statusa ili organizacije. Znači u pred-Ozirisova vremena.

Krovna kapela Dendere predstavlja najpotpunije izvješće u hijeroglifskom pisanju i ikonografiji uskrsnuća Ozirisa zajedno sa jedinim potpunim modelom radnog Zodijaka koji je preživio iz drevnih vremena. Oziris , žitni bog u Hator kultu prethodio je Ozirisu božanskom faraonu sjevernog Egipta. Drugim riječima, postoji predteokratski Oziris u kulturi orijentiranoj prema Boginji, koja nam je ostavila hram u Denderi, Ptolemejsku konstrukciju koja utjelovljuje neke krajnje drevne motive. U Denderskom kontekstu, Oziris je bio Pojava, Bogojavljanje regenerativnih moći prirode, posebice filogenetskog koda. Oziris predstavlja „ukorijenjeni“ {temeljni, korijenski} jezik ili operativne instrukcije prirode, linga sharira(„duge korice“) u Tantričkim terminima, a Hathor je bila drevni matrijarhalni čuvar njegovih Misterijuma. U dinastičkim vremenima, svećeništvo koje je vodilo egipatsku teokraciju uzdiglo je Ozirisa do statusa božanskog avatara, i napravilo ga obožavateljskim modelom teokratskog vladara, faraona. Takva je šablona tipična za teokratske skripte širom svijeta.

Ovo viđenje Krišne i Ozirisa je možda idiosinkratsko, no temeljeno na dobro poznatom mitološkom materijalu i podudara se sa profilom predinastičkih vremena. U ovom okviru, ja predlažem da početno vrijeme Dugog Odbrojavanja predstavlja prekid prema boginji-orijentiranoj prirodi-mudrosti, suradnje svete biologije za teokratsku agendu {plan}, i posljedični gubitak kontakta sa Svetim koje se nalazi u prirodnom svijetu, vodeći čovječanstvo u mračno doba gdje je kontakt sa Svetim posredovan putem vjerovanja/uvjerenja diktiranih od ljudi koji su tvrdili da govore sa Bogom.

Iako će potpuna povijesna slika smjestiti svoj početak u nešto ranije vrijeme, oko 4400.g. PKE, Doba Patriarhije može biti sinkronizirano sa Odbrojavanjem uzduž ovih linija. Od zore tog Doba, prisna veza sa inteligencijom prirode, koja je utjelovljavala svjesnost o Svetom, i poštovanje za Božansku Ženskost {žensku boginju}, da se ne pominje i samu smrtnu ženu, drastično je opala. Tim opadanjem, padom, nazatkom, ljudska je vrsta izgubila svoj balans spolova, svoju prirodnu moralnu dispoziciju za dobrotu i suradnju, i pala pod 'urok' patrijarhalnih i teokratskih priča kao što su egipatske i babilonske basne o božjem kraljevstvu {pod vodstvom kralja}, i naravno, StaroZavjetnoj priči o Izabranom Narodu.

Ključni {čvorišni} trenutci

Kako se ova interpretacija početnog datuma Dugog Odbrojavanja uklapa u povijesne zabilješke? Paa, ima tu mali trik koji ponekad koristim za praćenje povijesnih šablona kroz duga razdoblja: Odi na sredinu Odbrojavanja putem oduzimanja jedne polovine od 5126 godina od 3114.g. PKE. Tako se dobiva 551. g. PKE. 6. stoljeće PKE bio je trenutak kada je Jahvistička pripovjest o Postanku dobila svoju krutu formulaciju pod reformama Kralja Josiah-a (vladao 640-609.), hvaljenog kao idealnog vladara u onom brutalnom manifestu teokracije, Deuteronomiji {Ponovljeni Zakon}. Između 587. i 537.g. PKE, veliki dio židovske nacije bio je prognan u Babilon. Kada su se vratili u Kanaan, Jahvistički pisci koji su pisali program boga oca, spojili su svoj rasni mit sa perzijskim dualizmom podijeljenog izvora, pogledom na svijet koji pripisuje i dobro i zlo jednoj te istoj nadljudskoj agenciji.

Otuda se model kozmičkog sukoba apsorbirao u biblijsku pripovijest, što je odredilo sve kasnije varijante božanske odmazde {kazne} i apokaliptičkog nasilja konzistentnog sa kripto-fašističkom teokratskom agendom, i došao u središnju točku Kali Yuge. Od tog ključnog trenutka dalje, očinska je skripta nemilosrdno vodila čovječanstvo prema globalnim ratovima religija koji danas prijete svijetu.

I tako ja povezujem neke specifične trenutke u sredini Dugog Odbrojavanja sa mojim tematskim pogledom na značaj Odbrojavanja. Koristim jednostavnu metodu izračunavanja ključnih trenutaka: 3114. PKE > 551. PKE < 2010. KE. Vrlo je jednostavno, a opet začudno kakve se informacije pomoću ovog alata mogu generirati, jednom kada imate uokvirujući koncept ili heurističku frazu koja vam kazuje što da tražite. U ovom slučaju, heuristička alatka je koncept „na boginji temeljenih društava srušenih teokratskom agendom“ ili „priroda-mudrost protiv otkrivene {obznanjene} religije.“ Ključni trenutci otkrivaju povijesne događaje od glavnog značaja koji imaju smisla umutar heuristički pred-definiranog okvira.

Želite li isprobati još jedan čvor {ključni trenutak}? Odite na središnji trenutak između 3114. PKE i 551. PKE. To je 1832.g. PKE, period dodijeljen patrijarhu Abrahamu, koji je prema nekim izvješćima rođen oko 1812.g. PKE. Hammurabijev Propis (1810 PKE) je najstariji preživjeli primjer totalitarističke, muško-mandatne društvene agende. Tranzicija u patrijarhat uvelike je napredovala tijekom perioda kada se proljetna točka mijenjala iz bika u ovna, oko 1850.g. PKE. Nikakva uzročnost nije ovdje primjenjena, znate: to je jednostavno stvar sinkrone dinamike! Izgleda da trenutci u povijesnom vremenu imaju fraktalnu, ili sebi-sličnu samo-ponavljajuću strukturu.

U eonskim studijama povijesti – kronološkim nanošenjem događaja na kartu u okviru Zodijaka i dalekosežnih planetarnih ciklusa – ovan naznačuje uzdizanje patrijarhije. 551.g. PKE, proljetna točka je bila u tranzitu među glavnim zvijezdama ovna. U vrijeme Aleksandra Velikog, dva stoljeća kasnije još je u ovoj regiji, i bila je napomenuta od strane promatrača neba kroz neko vrijeme. Egipćani su sazviježđe ovna zvali Amon, i Aleksandar je sebe identificirao sa Amonom – a to znači da je sebe deificirao {obogotvorio}. Svećenici u Siwi, koji su ga proglasili „Sinom Amona“ da bi umirili narcisoidne fiksacije usamljenog dječaka, neiskreno su ga savjetovali da napravi svoj portret sa ovnovim rogovima na kovanom novcu. Ti su svećenici bili veterani u promatranju neba koji su znali da motiv rogova odgovara trenutnoj Zodijakalnoj slici.

Dolazeći naprijed u vremenu, u sredinu između 551.g. PKE (središte Odbrojavanja) i 2012.g. KE (kraj Odbrojavanja), dolazimo u godinu 731. KE. Upravo u povijesni trenutak kada su Mauri {Mavari} bili uključeni u masovne valove invazije Europe i šireći se prema ruskim stepama. Osmo je stoljeće vidjelo i širenje i poraz islamske agresije na nekoliko frontova. Prilično često, ključni su trenutci zapanjujuće precizni. Primijetite da su učenjaci označili 731.g. kao točnu godinu kada je civilizacija Maja dostigla vrhunac i ubrzano počela propadati. To je jedan primjer kako vremensko-faktorna alatka koja nema povezanosti sa majanskim kalendarom, i vrlo udaljena od složenih proračuna koji se tamo obično primijenjuju, može generirati diskretne datumske točke konzistentne sa povijesnim profilom Dugog Odbrojavanja.

Moć tiska {štampanja}

U Europi, bitka kod Toursa 11.10.731., označila je poraz vojske Maura od 90.000 ljudi koji su izvršili invaziju na južnu Francusku pod komandom Yemenitskog guvernera Španjolske, Abd-ar-Rahmana. Godina 741. bila je godina smrti Bizantskog cara Lava II, koji je uspješno odbio arapsku invaziju, kao i godina smrti Charlesa Martela, glavne figure u otporu maorskog napredovanja u Francuskoj (Galija). Smjenom glavnih moćnih igrača, Europa je postala ranjivija prema Islamu, najzaraznijem obliku teokratskog fašizma na Zemlji. Uzdizanje Islama uključivalo je široku skalu genocida, često činjenog od strane Arapa prema drugim Arapima, koji danas vidimo u Iraku. Godine 750., Abu-Abbas al-Safah, potomak Muhamedovog ujaka, utemeljio je Abbasidsku dinastiju koja će uspostaviti Islamsko carstvo da traje 350 godina. Čitneći to, on je masakrirao Umayyade, konkurenciju preživjelu od prethodne dinastije.

Mauri su okupirali Španjolsku od sredine osmog stoljeća do 1492.g., kada su bili protjerani. Islamska ofenziva protiv Europe bila je reinaugurirana sa pozivom da se Andaluzija vrati Islamu, podignuta u tragu bombaških napada u Madridu 03/2004.g. Da li će kraj vremena 2012. biti označen ponovnom ofenzivom kao što je bila 731.g. KE? Prema Eurabijskoj teoriji Bat Ye'ora, Egipćanina rođenog u Britaniji, povijesničara koji se specijalizirao za iskustva ne-Muslimana u muslimanskim državama, baš je to slučaj. (Pogledajte Wikipediju radi izvrsnog članka o ovome). U Dok je Europa spavala (Doubleday, 2006.g.), američki ekspatrijski autor Bruce Dave oslikava zastrašujuću, dobro dokumentiranu sliku Islamske subverzije europske demokracije, posebice u Skandinaviji.

Trenutno, islamski se imperijalizam u europi kotrlja poput udarnog vala preko kontinenta. Muslimani demonstriraju protiv onoga što smatraju netolerancijom prema Islamu, dok se istovremeno ponašaju netolerantno prema onome što osuđuju, ali i nastavljaju sa svojim zahtjevima za posebnim izuzećima svoje religije od racionalnog kriticizma. Islam predstavlja formulu završne igre patrijarhata i dominacijske religije, fazu u kojoj pobjeđuje ili umištava sebe u pokušavanjima: parazit uništava svog domaćina. Početni uvjeti Dugog Odbrojavanja kulminiraju u teokratskom fašizmu Islama sa svojim programom za rigidnom društvenom kontrolom, slijepom potčinjenošću pokazanim autoritetima, prijeteći netolerancijom i seksualnim aparthejdom, sve temeljeno na knjizi pripisanoj bogu stvoritelju.

Gledanje u povijesne prethodnike predstavlja jedan način da se skicira „predvidivi“ profil događaja koji vode ka kraju Odbrojavanja. Zapravo, uopće nije uključeno predviđanje: jedva pogled na i-previše-očite posljedice zabilježenih događaja. Molim primijetite da to nije put kojim se inače sprovode dijagnoze za 2012.g.

Da napravim sažetak: smrt Ozirisa i Krišne oko 3114.g. PKE ukazuje na oštru eskalaciju patrijarhalne agende. Muška dominacija zadobiva momentum kada sveti kraljevi nisu više pomazani u obrednim skupovima sa kćerima Boginje. (to sam ponovio više puta na ovim stranicama, i ne volim se ponavljati, ali inzistiram da je to ključni povijesni uvid za koji si ne možemo priuštiti da ga ignoriramo. Pročitajte Merlin Stone, Kada je Bog bio Žena.) Potiskivanje društva orijentiranih prema Boginji vodilo je ka uspjehu patrijarhata, dominaciji prirode i seksualnog aparthejda – šablona koja može biti praćena do bliskih povijesnih detalja, ako netko naginje ka tome. Sve je to bilo ispunjeno i završeno putem sile i zastrašivanja, i naravno, djelovanjem „prema Knjizi“.

Činjenične zabilješke povijesti – jedna prokleta stvar za drugom, kako je to napomenuo Henry Ford – predstavljaju uvelike nus-efekt pisanja patrijarhalne pripovijesti. Naglasak na ideološki instrument „knjige“ (ili Svetih Spisa) uklapa se u profil koji ovdje razvijam. I zaista, to predstavlja glavni motiv koji se može vidjeti kako se odražava u mnogim specifičnim događajima. U osmom stoljeću Islam se širio globalno i Arapi su se borili sa dinastijom Tang za kontrolu nad centralnom Azijom. Muslimani su ostali dominantna sila u Transoxianiji kroz 150 godina. Jedna od posljedica arapsko-kineskog sukoba bilo je i postavljanje prve tvornice papira u muslimanskom svijetu. To se dogodilo 751.g. (20 godina nakon ključne datumske točke) u Samarkandu, kada su dva kineska ratna zarobljenika otkrila tehniku pravljenja papira svojim zarobljivačima. Muslimanski su učenjaci smjesta počeli koristiti novu tehnologiju za prevođenje drevnih grčkih i rimskih pisanih radova, no također i za proizvodnju kopija njihovih skripti otkrovenja, Kurana, naravno.

I tako, nakon ključnog trenutka 551.g. PKE, Jahvistiški pisci latili su se posla komponiranja rigidne doktrinalne pripovjesti o Izabranom Narodu, smjerodavnu skriptu judeo-kršćanskog salvacionizma. Tada, oko „sljedećeg“ ključnog trenutka 731.g. KE, muslimanski pisari dobivaju tehnologiju papira da tako šire njihovu verziju priče, opisanu u Kuranu. Šablona je jasna: doktrinska pripovjest i tiskarska djelatnost u zajedničkim naporima za primjenu patrijarhalne dominacije i Očinske Laži. Trik čvorišnog {ključnog} izračunavanja otkriva šablonu.

Sveta Knjiga (kojegod vjere) jest glavni alat indoktrinacije i kontrole ponašanja za teokratsku agendu o nadmoći bijelog muškarca. Činjenica da muslimanske žene prigrljuju i obožavaju Kuran nije mjerilo njhovog povinovanja, nego naznaka da znaju da su im životi u opasnosti ako čine drugačije. Ako ste Musliman, kazna za neslaganje s Vjerom ili odustajanje od nje, jest, prema Kuranu, smrt. Za žene u islamskim društvima postoje kazne gore od smrti.

Autoritet Svetih Spisa nalazi se iznad ljudske kritike – prilično jasno, abrahamična religija je nekompatibilna sa civilnim i demokratskim društvom koje dopušta slobodu izražavanja. Danas, Muslimani u Europi koriste slobodu izražavanja koju im jamči demokracija u kojoj žive, da bi oni pak pozivali na njeno ukidanje, i gotovo nitko se ne usuđuje da im kaže da je ta taktika neprihvatljiva.

Knjiga je, i uvijek je to bila, suvereni alat modifikacije ponašanja, planetarnog imperijalizma, potentni katalizator za ekocid, genocid i suicid. To je masovno proizvađano oružje za masovno uništenje par excellence.

- nastavlja se -