OČE NAŠ, KOJI  JESI  NA  NEBESIMA ?

Anne Külper

 Martinus često koristi metaforu knjige ? ako ju ne možemo čitati, samo ćemo moći izbrojati broj slova, izvagati knjigu, i tako dalje, ali nama će ostati sakriven njen nevidljivi mentalni sadržaj.

    

U Livets bog (Knjiga života) 6 Martinus na sličan način opisuje zvjezdano nebo kao veo ispred ?najsvetijeg od svetog?, što on također opisuje kao Božje sveto tlo, Božju svijest, najvišu mudrost. Kada pogledamo mračno zvjezdano nebo, vidimo samo zvijezde i galaksije koji se protežu stotinama tisuća svjetlosnih godina u svemir.

Ne tako davno čitala sam odlomak 2029 i kimala sam glavom slažući se sa time. Sjedila sam u autobusu na svojem putu ka studijskoj grupi i mislila sam da, kada pogledam noćno nebo vidim samo zvijezde i još više zvijezda.

Ali što se nalazi prikriveno iza zvjezdanog neba ?

U unutarnjoj viziji vidjela sam tamno plavo nebo sa malim sjajnim točkama ? i odjednom se pojavila ?sila?, koja je poput nevidljive ruke ?pokrenula? zvijezde tako da su se one pojavile u obliku glave, ramena i dijela trupa.

U beskrajnom trenutku nalazila sam se usred tog otkrivenja, okružena životom, univerzumom. Odmarala sam se u rukama Božjim.

U sljedećem trenutku došla mi je misao ? ako to znači doživjeti Boga, kao biće na nebesima, kako se to može predstaviti u obliku slike ?

Odmah je u moju svijest došla slika Boga, Oca, kao čovjeka sa bijelom bradom koji sjedi na zlatnom tronu među nebeskim oblacima, slika koju sam dobila kao dijete u nedjeljnoj školi, slika o kojoj sam mnogo puta razmišljala, ali sam ju kasnije odbacila. Bog ne može sjediti gore na nebesima i gledati dolje na nas.

Ali iskustvo počivanja usred Boga ne može se drugačije predstaviti dvodimenzionalnom slikom nego kao nešto što postoji izvan nas. Kako možemo naslikati sliku kako smo okruženi sa svih strana tom silom koja je na kratko također prolazila kroz mene ? ?

     Došle si mi suze na oči, srce mi se stisnulo u grudima i istovremeno sam osjetila beskrajnu zahvalnost i sreću da sam mogla osjetiti takvu blizinu Boga.

    Nekoliko dana kasnije pokazali su mi jedan od Martinusovih neobjavljenih simbola. Vidjela sam ga prije mnogo godina, ali slika u mojem sjećanju je bila malo drugačija. On je predstavljen mračnim, zvjezdanim nebom, a na nebu se nalazi figura koja izgleda poput čovjeka koji leži, ispunjena malim zvijezdama.

Zavrtjelo mi se u glavi. To je bila potpuno ista slika koja sam doživjela, iako je figura koju sam vidjela bila uspravna, a nije ležala. 

     Na ovom crtežu pokušala sam prikazati sliku transformiranog, zvjezdanog neba ? kako ono izgleda izvana ? kako mi obično doživljavamo fizički svijet.

    Prošlo je već nekoliko tjedana otkada sam imala to iskustvo. Slika je još uvijek jasna, ali je sjećanje na osjećaj da se nalazim usred svemira, da sam zapravo jedno sa svemirom, malo nejasno, zapravo sada predstavlja samo naslućivanje.

    Nekoliko odlomaka kasnije, u Livets bog (Knjiga života) 6, odlomak 2033, možemo pročitati sljedeće poetske rečenice:

    Može se čuti glas svemogućeg Oca svojem sinu kako odjekuje čitavim univerzumom : ?Ja sam u tebi i ti si u Meni. U našem sjedinjenju mi postajemo gospodari života. Zračenje našeg duha predstavlja kulminaciju univerzalne ljubavi. Otisci naših stopala su vrijeme, prostor i vječnost?.

 

Prevela : Anne Pullar

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (10.05.2013.)