OBRAZOVANJE

John Klemens

U mojem krugu prijatelja, na mojem radnom mjestu, kao i u normalnom društvenom životu često se diskutira o obrazovanju. Naravno, mi uglavnom mislimo na djecu kada koristimo riječ obrazovanje, no to je zapravo neprestana tema po pitanju svih odnosa koje imamo sa drugim ljudima.

Martinusova kozmologija ne daje nam jasan „recept“ kojeg se trebamo držati na ovom području, ali možemo reći da ona u određenoj mjeri pruža okvir kojeg bi se možda bilo dobro držati u kaosu manje ili više uspješnih oblika obrazovanja i društvenih interakcija koji trenutno postoje.

Jedan od razloga zašto je tako teško pronaći put jest zbog vrlo različitih ljudi i karaktera, jer se danas mnogo više pažnje poklanja individualnosti svake osobe. U prošlosti nije bilo vremena ni sredstava za unapređivanje individualnih karakternih osobina svake osobe; tada se i senzitivno i robusno dijete moralo zadovoljiti sa „načinom obrazovanja same prirode“.

Ja zapravo nisam odabrao kao glavnu temu ovog članka obrazovanje djece, već više „svakodnevno obrazovanje“ koje nam je svima dano, kako odraslima tako i djeci, od strane života u fizičkom svijetu.

Život je škola

Sama činjenica da smo se inkarnirali u fizičkom postojanju podrazumijeva neku vrstu obrazovanja. Biti u kontaktu sa našom okolinom, bile to životinje, ljudi, biljke ili priroda u cjelini, podrazumijeva da se u određenoj mjeri moramo prilagoditi okolnostima.

Ovo se prilagođavanje može vidjeti kao „dobrovoljno“ ili „nedobrovoljno“, drugim riječima ili za ili protiv potreba i želja dotične osobe. U nekim slučajevima „odlučuju“ okolnosti, dok u drugim mi u određenoj mjeri odlučujemo o stupnju „prilagodbe“.

Ako se ponašamo bez ljubavi, sebično, nasilno ili na bilo koji drugi način koji je neugodan, ne možemo izbjeći slično ponašanje od strane naše okoline kroz zakon karme, koji se također naziva „zakon uzroka i posljedica“.

U situaciji u kojoj se neki čovjek vidi kao žrtvu okolnosti mi govorimo o „nedobrovoljnoj“ prilagodbi, koja se vjerojatno vidi kao nepravedna i neprijateljska. Kada ne vidimo vezu između onoga što činimo drugim bićima i onoga što sami doživljavamo, neizbježno ćemo se osjećati kao žrtve nepravednog napada i to će nas dovesti u sukob sa ponudom koju nam sam život nudi kako bi razvili način ponašanja koji je više nesebičan i u skladu sa ljubavlju.

Do drugačije situacije dolazi u slučaju čovjeka koji je u skladu sa zakonima života, ali se još uvijek nalazi u situaciji koju je Sveti Pavle izrazio u svojoj poslanici Rimljanima „dobro koje želim činiti, ne činim, već zlo koje ne želim činiti, ja činim“.

U takvom slučaju priroda ispravlja prijestup, ali dotična osoba pristaje naučiti lekciju koju donosi život i prepoznaje činjenicu da je to praktično učenje apsolutno neophodno ako se želi postići harmoničniji život. Dakle, u ovom slučaju možemo govoriti o „dobrovoljnom“ prilagođavanju okolnostima.

Trebamo li kritizirati?

Aspekt učenja lekcije može uzrokovati poteškoće u onim slučajevima u kojima nismo sigurni da li trebamo ispraviti, kritizirati ili informirati drugu osobu da njeno ponašanje nije poželjno, već možda može biti neugodno ili štetno.

U kojim okolnostima mi trebamo opomenuti naše bližnje i da li to uopće trebamo činiti?

U drugu ruku, vrlo važno pitanje je naravno da li bi mi trebali popuštati pred zahtjevima okoline. Kod ovog zadnjeg važno je razumjeti da moramo imati osjećaj što želimo od svojeg života, i biti otvoreni za dijalog sa Bogom, na što se zapravo svodi naša svakodnevnica.

Međutim, naša komunikacija sa Bogom sastoji se u ponudama koje trebamo odbiti kao i u ponudama koje su od vrijednosti za naš vlastiti razvoj.

Samo pomislimo na iskušenja kojima je bio izložen Isus. On ih je odbio jer je njihova jedina svrha bila da ojačaju njegove sebične potrebe, a to nisu bili ciljevi koje si je Isus odredio. On je želio ojačati nesebične i sveljubeće aspekte svojeg karaktera umjesto sebičnih i samoljubnih karakteristika, i ako je ovaj stav bio dovoljno dobar za Isusa, on vjerojatno i nama može koristiti.

Postoje vrlo teška pitanja i na njih nema konačnih odgovora. Općenito govoreći, ovdje također vrijedi pravo svake osobe da koristi svoju slobodnu volju kako želi. Ovdje nema prisile, nema zapovijedi, samo činjenica da bez obzira kako se ponašali, potpuno isto će nam se vratiti natrag.

U svojim analizama „kozmičke kemije“ Martinus nam govori da mi živimo u nekoj vrsti „laboratorija“ – fizičkom svijetu – gdje kroz naše ponašanje možemo direktno „eksperimentirati“ i čitati rezultate kroz reakcije koje dobivamo od naše okoline.

Ako mislimo da nas progone ljutiti, kritični, neugodni i netrpeljivi ljudi, najbolje što možemo učiniti je usmjeriti svoju pažnju na sebe i pogledati svoje vlastito ponašanje. No netko bi ovdje mogao prigovoriti da se ovdje izražava nešto iz našeg prošlog života. To je također moguće, ali Martinus naglašava da kozmički princip „oprosta grijeha“ djeluje na takav način da ako smo se mi „očistili“ i nadišli određeni način ponašanja, u našoj auri neutralizirat će se dotična situacija koju je odredila naša sudbina iz prošlih života ili će se izraziti u vrlo maloj mjeri.

Providnost za djecu

Jedna od situacija u kojoj je naša dužnost i zadatak ispravljati i obrazovati jest u odnosu na djecu koju smo donijeli na ovaj svijet ili smo na neki drugi način odgovorni za njih. U odnosu na djecu mi predstavljamo neku vrstu Providnosti koja bi ih trebala, temeljeno na znanju i uvidima koje možemo skupiti, informirati i pokazati vlastitim primjerom kako se ponašati prema svojim bližnjima i kako se odnositi prema životu. Mi smo direktno odgovorni za taj zadatak, koji je za nas roditelje sasvim prirodan.

Djeca imaju, u normalnim okolnostima, snažnu zaštitu u obliku anđela čuvara, što je neophodno kada se uzme u obzir riskantan proces razvoja kroz koji prolazi dijete sve dok ne stekne dovoljno fizičko iskustvo i dovoljnu svjesnost o opasnim situacijama.

Česte su fizičke povrede i posjete hitnoj službi, ali kada se uzmu u obzir sve situacije u kojima su se djeca izvukla bez povreda nije teško zamisliti aktivnost koja se odvija kako na fizičkoj, tako i na duhovnoj razini.

Meni se također čini prirodnim imati u određenoj mjeri ljubeći, međusobni i obrazovni dijalog sa našom užom obitelji i bliskim prijateljima ili prema drugima za koje osjećamo da su otvoreni za savjet koji je dan osobno i sa ljubavlju.

Ne sudi – oprosti!

No nije li također naša dužnost govoriti drugim ljudima kada čine nešto pogrešno i na taj način biti neka vrsta Providnosti i za njih?

Zar i oni ne zaslužuju našu pažnju i brigu?

Ne, to ovdje ne vrijedi jer mnogi neće željeti tu našu „brigu“. Ako želimo ispraviti druge ljude trebamo se zapitati zašto to želimo.

Da li je to zato jer nam idu na živce ili su nas isprovocirali?

Da li je to zato jer je njihovo ponašanje protivno našem moralu i etičkim vjerovanjima?

Da li je to zato jer mislimo da su oni previše sebični ili previše dominiraju nad drugim ljudima ili je to zbog istinske brige i ljubavi prema njima?

Situacije mogu biti mnogostruke, ali ostaje pitanje što nam daje pravo da sudimo o moralu?

Jer stoji zapisano: „ne sudi, presuda pripada Gospodinu, jer kojim sudom sudiš, takvim će ti se suditi“. Ako smo izloženi bilo kakvom „napadu“, morat ćemo pogledati sami sebe i odlučiti da li ćemo okrenuti drugi obraz ili se boriti „protiv zla“.

Ova situacija sigurno nije slučajna; tu je situaciju odredila naša sudbina i temelji se na našim prošlim djelima. Ako je to moguće, najmudrije bi bilo prepoznati ovu činjenicu i zbog toga ne biti ljut ili pun osuđivanja, već odgovoriti na agresiju ili na bilo što drugo, sa neodoljivom ljubaznošću. Takvo ponašanje prekida karmičku situaciju i okreće ju u našu korist.

Da li bi uistinu sve trebali prihvatiti kakvo jest?

Da, mi bi to trebali. Isus je to ovako izrazio „ti ne trebaš oprostiti svojem bližnjem 7 puta već 70 puta 7puta“, što zapravo znači svaki puta. Međutim, mi ne trebamo ići u krajnost i biti naivni u našoj dobroti. Sigurno postoje situacije koje od nas zahtijevaju izražavanje čvrstine kako ne bi dozvolili snažnijim i primitivnijim ljudima od nas da nas iskorištavaju. Danas to nazivamo „postavljanje granica“.

U tim situacijama najviše ljubeća stvar je imati prijateljski stav, ali čvrsto dati drugoj osobi do znanja da se takvo ponašanje ne može tolerirati ukoliko želimo da uzajamni utjecaj bude na obostranu korist. Sa time u vezi mi moramo odlučiti što smo spremni prihvatiti, a to lako može uzrokovati ljutnju, bijes i odbacivanje od strane druge osobe, kao što na primjer naša djeca naprave scenu u trgovačkom centru kada žele da bude po njihovom.

Ego protiv ega

U konfliktnoj situaciji najpotrebnije je biti svjestan da se jedan „ego“ bori protiv drugog „ega“, i da takvim sukobom neće biti prekinut ciklus sudbine. To će umjesto toga dovesti do konflikta u budućnosti sa potpuno istom temom, sve dok kroz slušanje „direktnog govora života“ ne shvatimo „lekciju“.

Jednom kada shvatimo da samo doživljavamo suočavanje sa samim sobom ili odraz naših prošlih ili sadašnjih osobina karaktera, tek tada možemo razbiti „začarani krug“ i dozvoliti događajima da nas obogate iskustvima.

Često se događa da se iznenadimo time što se događa kada „okrenemo dugi obraz." Odjednom možemo vidjeti da se ta osoba mijenja i pokazuje karakterne osobine kojih nismo bili svjesni i koje nisu bile očigledne dok smo bili „zarobljeni u konfliktu“.

Kada doživljavamo svoje bližnje može biti vrlo teško ignorirati „filtere“ koji sređuju i kategoriziraju impresije koje dobivamo od njih. Ove impresije su vrlo predvidljive jer se one temelje na našim prethodnim iskustvima.

Problem sa tim iskustvima može biti taj da kada primijetimo određenu karakteristiku u ponašanju nekog čovjeka, mi mislimo da također poznajemo i ostatak njegove osobnosti, i tada „prosuđujemo“.

Ova prosudba, ili je možda točnije da ju nazovemo procjena, o ponašanju nekog drugog čovjeka u ovom slučaju najčešće je pogrešna jer se ta procjena zasniva na premalo detalja.

Ako, na primjer, vidimo siromašno odjevenog, prljavog pijanca, često ga možemo procijeniti kao nižeg, neciviliziranog čovjeka. Ali mi nemamo pojma o njegovoj prošlosti, što se nalazi iza njegovog „pada“ i da li je on na neki drugi način, jer mi ništa ne znamo o toj osobi, bio možda dobar i obziran čovjek, koji zbog nama nepoznatih događaja utapa svoju bol u alkoholu.

Mi se usmjeravamo na ovaj sićušni dio njegovog vječnog postojanja, u kojem je alkohol preuzeo njegovu volju, i mi „zaboravljamo“ da svaki čovjek ima iza sebe tisuće inkarnacija, ali mu nedostaju iskustva posljedica ovisnosti i spoznaja činjenice da čovjek ne može rješavati svoje probleme alkoholom.

Na primjer, život alkoholičara je život velike patnje i neostvarenih potreba, što će u budućnosti dotična osoba pretvoriti u ogromni pokretač nastojanja da stvori pozitivnije i ispunjenije postojanje.

Sa sigurnošću možemo reći da mi nemamo pojma koliko je napredan ili primitivan taj čovjek, već samo poznajemo ono što trenutno vidimo, a to je vrlo oskudna osnova za procjenu te osobe.

Isto bi vrijedilo kada bi pokušali procijeniti kvalitetu jabuke u rano proljeće kada je njen plod malen i vrlo kiseo, umjesto da pričekamo do jeseni kada je plod zreo i izražava svoj puni potencijal.

Mir i ljubav

Netrpeljivost i osuđivanje su bič ovoga svijeta, što također možemo vidjeti iz Martinusovog simbola „Netrpeljivost“ zajedno sa njegovim analizama. Milioni ljudi su tijekom povijesti umrli zbog religioznog, kulturnog ili etničkog proganjanja. Rezultat toga su besmislena ubojstva, rat, terorizam, ugnjetavanje i siromaštvo. Mržnja, nepovjerenje, kriminal i pohlepa, i nemilosrdno, okrutno i znanstveno oružje ostavljaju svoj trag na našem svakodnevnom životu.

Postoji samo jedan jedini put izlaska iz toga, kako u maloj perspektivi tako i u velikoj. Ljubav, poštovanje, briga, tolerancija i religiozne slobode iz temelja će promijeniti naš svjetski poredak, kao i ukidanje kazne i zatvaranja kao načina promjene ponašanja, i ukidanje ekonomskog kapitalizma, a time i siromaštva.

Umjesto populizma i klasne borbe politika bi se trebala fokusirati na potrebe ljudi svih dobi i svih socijalnih uslova. Humanost bi se trebala objavljivati u političkim parolama i programima.

Međutim, svakodnevni život i aktivnost svakog pojedinog čovjeka, bio on političar, vozač autobusa, medicinska sestra, trgovac, inženjer ili nešto drugo, trebao bi pokrenuti ovaj novi svjetski poredak u ljubećem, poniznom, snažnom i mudrom dijalogu sa okolinom.

Sa time u vezi vidjet ćemo da se netko treba usuditi poduzeti prvi korak. Kada se mi sami suočimo sa osobom koja izražava takvo ponašanje, znamo da je vrlo teško ne biti obuhvaćen dobrom atmosferom i na taj način sve ima sretan završetak.

Martinus je to izrazio na sljedeći način: „demonstrirati humano i ljubeće ponašanje jest poput stavljanja novca u banku – to se isplati, jer ti se vraća sa kamatama“.

Prijevod: Mette Holland

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (01.11.2012.)