NOVO  ISTRAŽIVANJE  O  „BOLJIM  STRANAMA  NAŠE  PRIRODE“

       Olav Johansson

 

 

„Pravi uzrok svakog rata sigurno se ne nalazi u sadašnjem trenutku, već, u slučaju današnjih zemaljskih ljudi, tisućama godina u prošlosti. Ratovi koji se danas objavljuju ili pripremaju nemaju svoj pravi, najdublji korijen u uzrocima na kojim se prividno zasnivaju. To su zapravo samo vanjski, fizički okidači. To su zapravo samo vibrirajući valovi reakcija iz daleke prošlosti sa sasvim drugačijim svjesnim idealima i službenim moralom od onih koje danas nastojimo primjenjivati kao put ka savršenstvu.“ (Livets bog 2, odlomak 453)

     Steven Pinker, profesor psihologije na Harvardskom sveučilištu proveo je vjerojatno najsvestranije i najopširnije istraživanje o povijesti nasilja u povijesti čovječanstva. Ono se bavi svime od rata i ropstva do zločina i kazne, kao i promjenama koje su se dogodile tijekom vremena u stavu (zemaljskih) ljudi prema etničkim i seksualnim manjinama, djeci, životinjama i tako dalje. Rezultati su prilično jasni i pružaju nadu po pitanju budućnosti, što se može vidjeti iz sljedeće internetske stranice:  edge.org/conversation/mc2011-history-violence-pinker.

     Vrlo je zanimljivo vidjeti da postoji snažan dokaz koji se temelji na činjenicama da se čovječanstvo, usprkos svemu, zapravo razvija prema većoj humanosti, iako se u to može ponekad sumnjati kada se gleda iz povijesne vremenske perspektive od stotina i tisuća godina (u današnje vrijeme čak i tijekom desetljeća)!

     Također je zanimljivo da Pinker vrlo jasno pokazuje veliku važnost državne moći u tom razvoju. O tome dosta piše i Martinus u četvrtom poglavlju knjige Livets bog 1. Pinker također potkrepljuje svoje tvrdnje mnogobrojnim razjašnjavajućim i obrazovnim dijagramima, koje možete vidjeti kako u tekstu gornje internetske stranice tako i na video linku koji se tamo može pronaći. Na video linku možete također vidjeti i slušati isto predavanje koje je napisano na internetskoj stranici.  

Rast „boljih strana“

Pinker govori  – pozivajući se na citat američkog predsjednika iz 19 stoljeća, Abrahama Lincolna – o „boljim stranama naše prirode“, što je također naslov Pinkerove najnovije knjige (cjeloviti naslov jest: „Bolje strane naše prirode: Zašto je nasilje u opadanju“). Njegova pretpostavka je da je naša sadašnja zemaljska ljudska priroda kombinacija „gorih i boljih strana“, ali s time da posljednje neprestano rastu na račun prethodnih, za što Pinker daje brojne empirijske primjere. Ovdje ću spomenuti samo nekoliko primjera kako bi prikazao njegovo gledište:

• U Velikoj Britaniji broj ubojstava smanjio se za 97% od 14 stoljeća.
• Da su ratovi u 20 stoljeću uključivali jednaki udio zaraćenih strana kao što su to bili sukobi u plemenskim zajednicama, broj mrtvih bio bi 2 milijarde umjesto 100 miliona.    
• Prije 1945 zapadne Europske zemlje započinjale su dva nova rata svake godine tijekom više od 600 godina. Ova brojka se svela na nulu u posljednjih 65 godina.

Pinker također naglašava (u manjoj mjeri) opadanje nasilja prema ranjivim grupama ljudi, kao što su etničke manjine, žene, djeca i homoseksualci – kao i prema životinjama. Mi moramo živjeti u „zoni nesretnog braka“ (Martinus), ali Pinker naglašava da je „u opadanju broj žena koje su ubili njihovi muževi, i broj muškaraca koje su ubile njihove žene. Zapravo to smanjivanje je znatno dramatičnije u slučaju muškaraca. Feminizam je bio naročito dobar za njih, jer oni sada imaju mnogo bolju šansu da prežive brak i da ih ne ubije vlastita žena.“

      Pinker također mnogo razmišlja o tome što je razlog tog smanjivanja nasilja i da li su naš mentalitet ili naše misli uistinu postali manje nasilni, kada se razmisli na primjer o svom tom nasilju u svrhu zabave koje se konzumira u današnjem društvu (on citira slavnog američkog odvjetnika, Clarence Darrowa, koji je jednom rekao: „Ja nikada nikoga nisam ubio, ali sam vrlo uživao u čitanju brojnih nekrologa(kratki životopis umrloga)“), ali on naginje gledištu da se naš mentalitet nije mnogo promijenio tijekom stoljeća, već danas mi imamo snažnije poticaje ili prednosti kako ne bi izrazili naše nasilne fantazije u praksi.

    Međutim, njegovo razmišljanje je pomalo kontradiktorno jer on tvrdi da se u posljednje vrijeme povećalo suosjećanje, to jest naša sposobnost da se identificiramo sa dobrobiti drugih ljudi, uključujući i životinje. I kada govorimo iz Martinusove perspektive – što i činimo u ovom magazinu – upravo to je ključ našeg sadašnjeg smjera evolucije koji se udaljava od nasilja u svim svojim oblicima i izrazima. Ali u svijetu misli možemo istovremeno vidjeti određenu „posljedicu“ koja se djelomično vidi u našem konzumiranju različitih oblika nasilja iz zabave (zapravo to je prema Martinusu „razblaženo ubojstvo“), jer još uvijek nismo u potpunosti ovladali životinjskim instinktima i strukturama koje se na njima zasnivaju u našoj pomiješanoj prirodi.  

Kratka i duga perspektiva

Postoje neki – i autor ovog članka pripada njima – koji misle da Pinker ima malo previše optimističan pogled na sadašnju svjetsku situaciju, to jest u kratkoj perspektivi, a malo previše idealizirano tumačenje ili pogled na „poslovni princip“ koji danas prevladava – iako ima nešto istine u onome što kaže po pitanju razvoja svjetske trgovine kao faktora koji potiče mir u međunarodnim odnosima. To što SAD i Kina, barem privremeno, po svaku cijenu nastoje izbjeći započinjanje međusobnog rata ima veze sa njihovom međusobnom ekonomskom ovisnošću. No pitanje je što će se dogoditi kada se ta ovisnost prekine, na primjer, ako i kada se trenutna međunarodna financijska kriza pogorša?

     No to ne uklanja ili ne umanjuje vrijednost Pinkerovog novog istraživanja koje ima za cilj pojašnjavanje i podržavanje dugoročnog povijesnog  evolucijskog smjera čovječanstva – od rata ka miru! On nije nesvjestan ili slijep za opasnosti mira koji je kratkoročno gledano ugrožen, što se može vidjeti iz sljedećeg citata iz gornjeg linka.

     „Usprkos tim uzrocima, smanjivanje nasilja ima duboke posljedice. No to ne bi trebalo biti nešto što ohrabruje samo-zadovoljstvo. Mi uživamo u miru koji imamo danas jer su prethodne generacije bile užasnute nasiljem koje se događalo u njihovo vrijeme i oni su radili na tome da ga ukinu. Stoga bi mi trebali nastaviti raditi na dokidanju strašnog nasilja u naše vrijeme. Niti postoji osnova za optimizam za blisku budućnost, jer nikada prije svijet nije imao nacionalne vođe koji kombiniraju zastarjele osjećaje sa modernim naoružanjem.“

     To pogađa ravno u glavu brojne današnje dileme, također i kada se gleda kroz „Martinusove naočale“. Martinus je snažno naglasio sljedećim riječima na što se svodi današnja, složena svjetska situacija, gledano iz šire ili dublje perspektive:

      „Vrlo različite ideje o svjetlosti i tami dovode ljude u međusobni sukob. Svaki pojedinac misli da on radi u službi sreće i svjetlosti, i on koristi svoju čitavu energiju i snagu kako bi nametnuo svoje ideje i planove. Nastaju brojne stranke, kako političke tako i religiozne, i svaka od njih vjeruje da upravo ona ima takve naročite kvalitete koje će spasiti čovječanstvo od trenutnog kaosa i osjećaja izgubljenosti. No ideje mračne strane još uvijek dominiraju i sve više jačaju kako sve više jača svijetla strana. Ovdje također vrijedi zakon prirode: čim snažnija svjetlost, tim snažnija sjena. No svjetlost će na kraju doći toliko blizu da će sjenovita strana morati u potpunosti nestati. To je kao da mračna strana osjeća približavanje svoje vlastite propasti, zapravo ona je već počela pokazivati neku vrstu samrtnih grčeva.“ (Vječna slika svijeta 4, odlomak 44:3)

    Kada i ako izgleda kao da se tama širi čitavim svijetom, može nam biti od pomoći povijesna evolucijska perspektiva kako bi, usprkos svemu, vidjeli kozmički, crveni jutarnji sjaj čovječanstva iza mračnih oblaka koji još uvijek ostaju na našem mentalnom horizontu …

 

Prijevod : Andrew Brown

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (03.08.2013.)