PRVO PREDAVANJE U TREĆEM CIKLUSU PREDAVANJA

«NOVO DOBA I MIŠLJENJE PLANETARNOG POLILOGA I

DUHOVNA OBNOVA HRVATSKE»

Mišljenje planetarnog poliloga kao multiloga svih duhovih

tradicija èovjeèanstva inaugurira najdublju dimenziju

zapoèinjanja novog, duhovnog NOVOG DOBA i epoheizira sve

ono što pripada epifenomenalnom oèitovanju te nove epohe

èovjeèanstva. Rast homo spiritualisa «unutar» postojeæeg tipa

èovjeènosti determiniranog modusima homo barbaricusa, jedna

je od osnovnih znaèajki NOVOG DOBA. Raznovrsni i

multikompleksni procesi planetarizacije koji èine ono virtualno

«planetarne ere» u onom duhovnom nalaze svoj najviši telos. U

kontekstu toga, dakle tih procesa planetarizacije treba

160

razumijevati procese europeizacije koji im integralno pripadaju.

Kako MISLITI duhovnu obnovu Hrvatske? Treba ju misliti

unutar procesa europeizacije, dakle u kontekstu planetarnog. To

znaèi da duhovni renovatio Hrvatske nije samo «vraæanje»

matriksu kršæanske tradicije, veæ duhovno šire – urastanje u

duhovnu, planetarnu dimenziju multilogizacije svih duhovnih i

religijskih tradicija, u planetarnu zajednicu èovjeèanstva.

Duhovna obnova Hrvatske implicira novo mjesto i znaèaj

Hrvatske u planetarnim razmjerima. To nije smo skrb o

duhovnoj baštini niti samo modus «integracije» u Europu.

Hrvatska treba dati svoj kreativni doprinos duhovnom

zajedništvu svih tradicija i kultura èovjeèanstva, iz njedara svoje

baštine, ali i kroz susretanje s drugim duhovnim tekovinama i

vrednotama, ne ostati na margini onog univerzalnog i

planetarnog. Ukoliko to ne shvatimo, ukoliko se

marginaliziramo, postojeæi tip homo barbaricusa-balcanicusa

još dugo æe biti potencijalna prijetnja djelovanjem svoje niže,

mraène prirode i svi zahvati na podruèju politike, gospodarstva

etc. biti æe poništeni ako ne doðe do unutarnje, duhovne

promjene našeg èovjeka, ukoliko ne shvati da samo svojim

duhovnim perfekcioniranjem može postati «graðanin» NOVOG

SVIJETA, biæe kozmièke ljubavi nenasilja, biæe mira i boljeg

života, što je i «poruka» svega onog što èini krucijalnost

NOVOG DOBA, a ne njegove nevažne nusfenomene koji

pripadaju kriznim trenucima današnjeg svijeta.

MIŠLJENJE PLANETARNOG

POLILOGA I DUHOVNA OBNOVA

HRVATSKE

Mnogovrsni procesi planetarizacije i polidimenzionalnost tih

procesa zbiljske su pretpostavke svakog mišljenja koje

izrasta iz njih i nastoji promišljati tu novu zbilju ljudskog

bivstvovanja. Procesi planetarne tehnizacije i tehnoizacije,

meðutim, mnogo su oèitiji od duhovnih fenomena koji su

planetarno sve prezentniji u kontekstu poliloške zbilje, tj.

multiloga svih tradicija i kultura, svjetonazora i filozofija

161

èovjeèanstva. Mišljenje planetarnog poliloga nastoji misliti

upravo u toj dimenziji susretanja i duhovnim meðuutjecaja

duhovnih i kulturnih vrednota, što in nuce odreðuje

karakter Novog doba kao duhovnog doba.

Na našim prostorima koji se tek bude za stvaranje pretpostavki

jednog poliloškog mišljenja, prioritetan je zadatak

reaktualizirati dignitet vlastite duhovne baštine, onog

tradicijskog bez èega se ne možemo uæi u multilošku

dimenziju susretanja niti s europskim «krugom» niti šire

onim planetarnim. Ali ako se pod «duhovnom obnovom

Hrvatske» misli samo «renovacija» onog baštinjenog, misi

se prekratko, jer je to tek pretpostavka za prisutnost u

planetarnoj dimenziji.

Europa više nije u situaciji novodobne policentriènosti tj. acentriènosti,

nekakav duhovni «axis mundi» planetarne

dimenzije veæ samo jedan subjekt meðu dugim planetarnim

subjektima. Tako je i naša vlastita baština determinirana

kršæanskom tradicijom, samo jedan moment u onom

planetarnom. Mi jesmo integralni dio Europe, ali moramo

misliti više nego samo «europski», moramo misliti

planetarno. Moramo biti otvoreni za razlièita duhovna

iskustva i vrednote, ne zatvarati se u vlastiti civilizacijski

krug i tradicijski svjetonazor.

Temeljna «maxima» treba biti skrb o duhovnom biæu èovjeka,

a najviši telos – duhovno perfekcioniranje èovjeka. Upravo

to stoji u kontekstu duhovne planetarne polilogizacije. U

tom bitnom znaèenju treba misliti «duhovnu obnovu

Hrvatske» a to implicira novi odnos prema znaèenju

kulture in toto, vrednotama vlastite baštine a prije svega

pitanja odgoja i obrazovanja mladih u planetarno

otvorenom inter-i multikulturalnim modusima.

Duhovna obnova nije samo skrb o spomenièkom, knjižnom ili

svakim drugim blagom, nije samo pitanje identiteta i

kontinuiteta, veæ prije svega otvaranje svijetu a još više –

svijeta u nama. To neki nazivaju «mondijalizacijom». Mi

trebamo poèeti misliti na bitno novi naèin. Duhovne

vrednote svih tradicija moraju postati dio našeg «životnog

prostora» kao što su to produkti suvremene tehnike i

tehnologije.

162

Proces europeizacije treba sagledavati samo unutar procesa

planetarizacije a našu kršæansku tradiciju unutar multiloške

zbilje svih tradicija kao duhovnog univerzuma u kojem i s

kojim se raðaju pretpostavke Novog doba. Hrvatska ne

smije bit siæušni, marginalni otok u onom planetarnom.

Moramo stvoriti znanstveni i tehnološki «prikljuèak»

svijetu, ali isto tako i duhovni.

Duhovna obnova znaèi NOVO DUHOVNO RAÐANJE, tj.

BUÐENJE za ono planetarno i u onom planetarnom, znaèi

prerastanje svega onoga što «reanimira» uvijek iznova

balkanskog homobarbaricusa, znaèi skrb i njegu duhovnog

potencijala, za ono što pripada jednom potencijalnom homo

spirituslisu. U tom najširem i najdubljem znaèenju treba

misliti «duhovnu obnovu Hrvatske». To je mnogo više od

pitanja o baštini, kulturi etc., to je antropološko i još više

duhovno pitanje naše buduænosti.