NAPRAVILA SAM NAJBOLJE ŠTO SAM MOGLA

Anni Hyllested Larsen

Martinus nam kaže da se Zemlja trenutno nalazi u procesu brzog razvoja u smjeru veće humanosti. To je možda teško vidjeti sa svim ratovima i neredima na svijetu. No, ako pogledamo veću sliku i vratimo se, na primjer, u epohu Mojsija i Starog zavjeta, u epohu Krista i Novog zavjeta i ako nastavimo sve do epohe duhovne znanosti sa Trećim zavjetom (gdje Martinus nudi vodstvo u životu, što mi ljudi možemo iskoristiti sada i u budućnosti, ako to želimo) postaje jasno da je Zemlja uvelike ostavila barbarizam iza sebe i sada je došla do stupnja početka humanosti. I izgleda da će nastaviti putovati u tom smjeru.

Isto vrijedi i za vas i mene kao „stanice mozga Zemlje“. Mi smo također podređeni ubrzanom razvoju, iako to može biti teško prepoznati, naročito ako se usmjerimo na neke negativne periode u svojem životu. U drugu ruku, ako pogledamo na svoj život iz druge perspektive, stvari mogu izgledati mnogo pozitivnije.

Ja sam imala težak život sa mnogo patnje i to mi je pružilo iskustva koja će me vrlo vjerojatno voditi, dugoročno gledano, ka nečem pozitivnom, možda humanom. Voljela bih vam nešto reći o tome.

Već sam u mladosti pokazivala sklonost prema alkoholu i bila sam prikriveni alkoholičar, što je dovelo do kriminalnog ponašanja, tuge, neuspjeha i tjeskobe. 1980 pročitala sam u novinama zanimljivi članak o Martinusu. Posudila sam u knjižnici Livets bog 1 i Idealna hrana, dvije knjige koje su mi pomogle da se oslobodim svoje navike. Ponovno sam postala sretna. Međutim, u određenom periodu ponovno sam završila u stanju tjeskobe. Nisam svoj život mogla uhvatiti ni za glavu ni za rep, možda sam se prekasno počela mijenjati.

Pokušala sam počiniti samoubojstvo tako što sam se bacila sa nadvožnjaka, no završila sam teško hendikepirana. Kada sam se probudila stvari su izgledale neopisivo bijedno – također i za moju rodbinu. No, oni su mi pružali veliku podršku. Prolazili su brojni teški sati kada sam ležala i gledala u strop dok je moj vrat zarastao. Ležala sam i molila se Bogu.

Nakon toga sam obilazila brojne ustanove za njegu. Moj se život uglavnom sastojao od uspona i padova.

Danas nastojim pronaći mir, počivam u sebi i nastojim biti u dobrim odnosima sa svojom obitelji, prijateljima koji me posjećuju i sa ostalim ljudima koji su smješteni u ustanovi za njegu, kao i njegovateljima. Pišem pjesme za zabave i uživam u svojim prekrasnim unucima. No, nisam potpuno oslobođena od nove, snažne tuge. Izgubila sam jednog od svojih vrlo bliskih prijatelja na vrlo drastičan način.

Danas mogu gledati unazad na prvih 20 godina ovisnosti o alkoholu i na posljednjih 25 godina hendikepiranosti.

Martinusove knjige su mi pomogle tijekom svih tih teških godina, također i zahvaljujući ideji o reinkarnaciji. To mi daje nadu o novom početku. Naučila sam gledati na svoj život kao na cjelinu i sada ga mogu sagledati na mnogo pozitivniji način. Mogu vidjeti da sam, usprkos svemu, malo napredovala. I razvila sam snažnu želju da jednoga dana pomažem drugima koji su prošli kroz slične stvari kao i ja.

Danas mogu uhvatiti bljesak svojeg „prikladnog mjesta“ u budućnosti, a to je svjetlost. Nikada ne bi razvila taj interes bez patnje. To mora biti ono što Martinus naziva „neugodno dobro“.

Sada mogu vidjeti da je sve što sam doživjela u svojem životu samo nešto što sam odaslala u prošlosti. To su valovi sudbine koji mi se vraćaju i pogađaju me, iako znanje o tome danas ne umanjuje moju bol.

Također mogu vidjeti da je ono što sam napravila sa svojim životom bio moj izbor, a sa time nije lako živjeti. Vjerojatno nikada prije nisam doživjela takve situacije i zbog toga jer nisam imala iskustva nisam ih mogla bolje riješiti. Napravila sam najbolje što sam mogla.

Svi mi trebamo pronaći svoj put napretka, svatko od nas prema svojim drugačijim ciljevima i jednoga dana odrasti kako bi postali nove pozitivne stanice, stanice mira, u Zemljinoj novoj višoj svijesti koja dolazi.

Prijevod : AB

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (19.06.2012.)