NA KRALJEVSKOM PUTU ŽIVOTA Martinus
Volio bih otvoriti ovu sezonu predavanja sa predavanjem naslova : «Na kraljevskom putu života». Taj bi se naslov zapravo mogao koristiti za sva moja nedjeljna predavanja, jer će se sva ona baviti time da osvijetle taj put , životni put svih živih bića.
Kraljevski put života je put koji vodi kroz dva velika vječna područja ili epohe života, koje se mogu nazvati «involucija» i «evolucija». Na ta dva životna područja prvo nailazimo na zemaljske oblike života kao što su mineralni, biljni i životinjski oblici, sve do ljudskog oblika doživljavanja života. Dakle, ljudi se pomalo upoznavaju sa svime time. Oni počinju razumjeti da se bića mijenjaju iz jednog stanja u drugo, od nižih, primitivnijih stanja ka savršenijim stanjima. No, za malu grupu koja to počinje razumjeti, njihovo razumijevanje je još uvijek samo teoretsko, a za veliku većinu ljudi to je gotovo potpuno nestvarno, nešto u što oni ne vjeruju, nešto za što smatraju da je proizvod nenormalne mašte. Kraljevski put života zapravo predstavlja doživljavanje života živih bića i doživljava se u obliku onoga što nazivamo sudbina. Prema tome sva živa bića su nerazdvojno povezana sa tim putem. Kada bi ga bilo moguće napustiti, to bi bilo istovjetno napuštanju doživljavanja života. To bi bilo istovjetno tome da netko može postati apsolutno ništa. No, to nije moguće, jer je jednako nemoguće da «nešto» postane «ništa», kao što je nemoguće da «nešto» nastane iz «ničega». Upravo zato je doživljavanje života živih bića vječno.
Dakle, kraljevski put života istovjetan je procesu promjene kojoj su podređena sva živa bića. S obzirom da se naprednom istraživaču taj proces promjene otkriva kao sušta suprotnost onome što nazivamo slučajnost ili kaos, on se stoga može opisati kao «logičan». To da je logičan zapravo znači da na kraju bez izuzetka predstavlja radost i blagoslov za živa bića. Samo zamislite što to znači čovjeku koji trenutno ima nesretnu sudbinu sa svim njenim patnjama, tugom i brigama i koji vjeruje da je igračka u rukama slučajnih i beživotnih sila i da tu nema plana, logične svrhe ili upravljajuće Providnosti. Upravo takvo potpuno nepoznavanje kraljevskog puta života ili smisla života, dovodi čovjeka u takve ekstreme kao što su depresija i samoubojstvo.
Dakle, depresija i samoubojstvo isključivo nastaju zbog nepoznavanja logične svrhe, Božje namjere, tj. Božjeg nepokolebljivog plana za živa bića, a to je stvaranje «čovjeka na svoju sliku».
Nemoguće je da biće slijedi nešto što ne poznaje. Upravo zato kroz svoje ponašanje ono ispoljava misli i djela koji nisu u skladu sa planom koji Bog ima za čovjeka. A zato što čovjek nije u skladu sa planom ili namjerom koju Bog ima za njegov život, on se tome suprostavlja i sa time dolazi u sukob. On ne ide u dobrom smjeru duž kraljevskog puta života, što znači da on ne ide naprijed, već on ide unazad duž tog božanstvenog puta. A s obzirom da kretanje unazad vodi ka suprotnosti onome što je Božja volja, naime ka nesreći i patnji, depresiji i samoubojstvu, čovjek na kraju stječe kroz to stanje patnje razumijevanje da to nije pravi smjer duž kraljevskog puta života. On se mora kretati unaprijed, jer jedino taj smjer vodi ka kulminaciji sreće, radosti i blagoslova za živo biće. I uvijek kada se biće kreće unaprijed, ono se kreće prema svjetlosti, dok kretanje unatrag uvijek vodi ka tami.
No, nismo li mi to kao djeca učili u kršćanskom učenju ? Zar nije zapisano da je Bog ovo rekao Kainu : «Jer ako pravo radiš, biti ćeš prihvaćen. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba.» ? Nije li tako da je radosna osoba prihvaćena ? No, Kain nije činio dobro, on je ubio svojeg brata. Zbog toga je on postao uplašen i mislio je da se može spasiti tako da pobjegne.
Koliko danas postoji ljudi koji se boje života i koji vjeruju da od njega mogu pobjeći ? Koliko danas ima ljudi koji leže bolesni u bolnicama širom svijeta, sa manje ili više istrošenim tijelima ? Koliko je ljudi koji svaki dan počine samoubojstvo ? Koliko je danas ljudi koji ubiju ili usmrte svojeg bližnjeg ? Koliko je onih koji pate zbog ljubomore i zavisti prema svojem bližnjem ? Koliko je ljudi koji njeguju osjećaj netrpeljivosti prema svojem bližnjem i tu netrpeljivost ispoljavaju kao klevetanje, kao neistinite i uvredljive primjedbe ili uzrokuju druge pojave koje štete njihovom bližnjem ? Nisu li svi ti ljudi ubojice ? Nisu li sve to ljudi koji sabotiraju doživljavanje života svojeg bližnjeg ?
Nije moguće putem mržnje i proganjanja ili klevetanja i ogorčenosti stvoriti kod svojeg bližnjeg radost, inspiraciju ili strast za životom. No, ograničiti strast za životom kod svojeg bližnjeg istovjetno je paraliziranju ili ubijanju u odgovarajućoj mjeri jednog dijela vitalnosti našeg bližnjeg.
Postoji samo jedno kršenje zakona života, a to je kršenje šeste zapovijedi : «Ne ubij».
Istina je da smo učili da postoji deset zapovijedi, ali od njih deset, devet se bavi različitim varijacijama toga kako čovjek može prekršiti šestu zapovijed. Svaki čovjek koji na ovaj ili onaj način sudjeluje u potkopavanju strasti za životom svojeg bližnjeg i stvara kod te osobe tugu, depresiju i zasićenost životom, u odgovarajućoj mjeri uništava strast za životom svojeg bližnjeg, a time i njegovo doživljavanje života. A uništavanje doživljavanja života jest ubijanje ili usmrćivanje. U onoj mjeri u kojoj netko proganja ili kleveće, on je također ubojica. Zar Biblija u priči o Kainu ne opisuje jednog ubojicu ? I od svih ljudi na Zemlji koliko njih danas može poreći da su ubojice, tj. poreći da nisu na ovaj ili onaj način prekršili zakon ljubavi prema bližnjem, tako da su uznemirili svojeg bližnjeg svojom ogorčenošću i ljutnjom ili su na neki drugi način naljutili svojeg bližnjeg svojom netrpeljivošću ? Nije li to vrlo, vrlo mala grupa ljudi ? To je zapravo tako mala grupa ljudi da se ona sastoji samo od apsolutno savršenih ljudskih bića, Kristolikih bića ili bića koja su postala dovršeni ljudi poput Boga. I zar svi ti beskrajno različiti zemaljski ljudi ne žive u trajnom strahu ? I zar oni ne pokušavaju pobjeći od te stvarnosti novim ubilačkim akcijama, lažima i prevarama ? Zapravo, nije li tako da osnovu života čitavog čovječanstva upravo predstavlja usavršavanje njihove sposobnosti ubijanja ?
Zašto ljudi stvaraju atomske i hidrogenske bombe i razvijaju sve druge načine ubijanja, kao i prinudno novačenje i nametnuti militarizam ? Što je sa zakonskim sustavom, koji bi trebao predstavljati pravdu u društvu putem vladavine zakona ? Zar se on ne zasniva na napadanju životnog iskustva «kriminalca» ? Što je drugo zatvaranje u mračnu čeliju ili biti strpan u zatvor na kruhu i vodi ? Što je smrtna kazna i svi ostali oblici mučenja drugo nego sabotiranje ili umanjivanje životnog iskustva zatvorenika ? I nije li to u odgovarajućoj mjeri istovjetno ubojstvu ?
Prema tome, ubojstvo predstavlja osnovu života kako za nacije tako i za pojedince. Dakle, nije li Biblijska priča o Kainu živa priča o uobičajenom stanju stvari kod čovječanstva ? Tko može poreći da je poput Kaina ? I sve dok to čovjek ne može poreći nimalo ne iznenađuje da on nije «prihvaćen». Tada je neizbježno da je čovjek prožet grižnjom savjesti, strahom od života, strahom od ljudi i životinja, strahom da si neće moći osigurati kruh svagdašnji, strahom od bolesti, itd. I tamo gdje takvi strahovi dominiraju mentalitetom bića, nemoguće je osjećati normalnu radost što smo živi. I tamo gdje je blokirana radost i strast za životom, tamo može prevladavati samo depresija i nedostatak volje za životom. I tamo gdje tako snažno prevladava nezadovoljstvo svojim bližnjim, životom i prirodom da se ispoljava kao trajna ogorčenost i ljutnja, tu postoji nesklad između samog čovjeka i kraljevskog puta života.
U takvoj situaciji postoji nesklad između samog čovjeka i Božjeg plana za ljudska bića. Čovjek tada pokušava, iako neznajući, ići unazad umjesto unaprijed na božanstvenom putu ka vječnoj svjetlosti. Prema tome, svi oblici nesretne sudbine sa tugom i patnjom, depresijom i nedostatkom volje za životom posljedice su one strane Kainovog mentaliteta koja stvara zlo. To je potvrda samoga života da onaj tko čini zlo, što znači tko ne voli svojeg bližnjeg, neće biti «prihvaćen». Za njega je «grijeh kao zvijer na pragu što na te vreba».
Ako je netko tužan i zabrinut, ako pati i ima poteškoće ili, da budemo precizniji, ako se netko nalazi usred nesretne sudbine, to je nepobitni simptom ili očigledni znak da on nije u skladu sa kraljevskim putem života. On je zastranio sa njega. On se udaljava od njega. Činjenica je da put često ide vrlo strmo nagore i uvijek je lakše ići dolje. Zbog te nevoljkosti da idu gore ljudi žele izbjeći slijeđenje kraljevskog puta. Pored kraljevskog puta života postoje brojni mali putevi koji ne vode gore već u stranu i u većini slučajeva nadolje.
I ako sad pogledamo na životno područje ljudi, vidimo da se ljudi velikom brzinom udaljavaju od kraljevskog puta, oni se nalaze na stranputicama koje ne vode gore. No, te obilaznice, neke kraće, a neke duže, kroz mentalne baruštine i močvare nesretnih stanja koja ne pružaju pogled na kozmičku svjetlost dana, na kraju se ipak vraćaju na kraljevski put. I nakon tih užasnih stranputica koje vode kroz močvarna i smrtonosna područja, ljudi se rado vraćaju na kraljevski put jer mogu vidjeti da on vodi ka visinama na kojima se svjetlost ne može sakriti. Ovdje se pruža pogled na sve strane. I što čovjek vidi na tim visinama gdje životni put prelazi preko planinskih vrhunaca vječnog života ? – Ovdje čovjek vidi čitavi svemir kao Božje zračenje, kao Božju svijest i način postojanja. Ovdje čovjek vidi svoju vlastitu besmrtnost i samoga sebe «poput Boga i Njemu nalik». Ovdje je čovjek u jedinstvu sa ljubavlju koja predstavlja ključnu notu svemira, sa ljubavlju koja upravlja čitavim svemirom, njegovim mikrokozmosom, njegovim međukozmosom, kao i njegovim makrokozmosom.
Ovdje čovjek može vidjeti da Bog nije lokalno živo biće na odgovarajućem lokalnom području, već da su sva živa bića Božji organi i da upravo kroz te organe On može ispoljavati svoju svemoć, svoju beskrajnu mudrost i univerzalnu ljubav. Ovdje je čovjek naučio da biti na radost i blagoslov svemu što živi, predstavlja sjajnu sreću ili osjećaj blaženstva, jer je to Božja objava i način postojanja. I u tom mentalnom stanju, u toj kozmičkoj svijesti ili Kristovom mentalitetu, živo biće je postalo jedno sa Bogom. Sin se ponovno sjedinio sa svojim Ocem. On je postao kralj života. Njegova kruna je «Put, Istina i Život».
Originalni danski naslov : Ad livets kongevej. Predavanje održano u Martinusovom institutu na Nedjelju 18. Rujna 1955.
Revidirao : Erik Gerner Larsson.
Reviziju odobrio Martinus.
Preveo sa danskog na engleski : Andrew Brown, 2000.
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (08.11.2010.)
Copyright © Martinus Institut
bglavac
edin.kecanovic
