MOLITVA

John Klemens Nielsen

Na jednoj proslavi rođendana kojoj sam prisustvovao prije nekoliko godina sjedio sam do mladog čovjeka, koji je bio mornar. On mi je spremno pričao o svojim putovanjima i svojim iskustvima u svim lukama koje je posjetio. On je također pričao o boravku na moru prilikom strašne oluje, prilikom koje su valovi udarali o trup broda, koji je stenjao i uzdisao. Na vidiku nije bilo zemlje, čak niti svjetlosti mjeseca i zvijezda. On je razmišljao o životu na dugim, usamljenim putovanjima, ali on sigurno nije bio religiozan, već prije ateist ili antikrist. On u ništa nije vjerovao.

Svaki je čovjek kreator svoje vlastite sudbine i kada čovjek umre i ode, to je kraj.

Dakle, ja ne nosim na sebi znak na kojem pišu moja uvjerenja i obično ih ne izražavam ukoliko ne osjetim da će „pasti na plodno tlo“.

Međutim, taj spomenuti mornar mora da je u mene imao povjerenja, jer mi je prigušenim glasom povjerio da se često, kada je oluja bila najgora i kada je bio uplašen, povlačio kako bi se molio Bogu.

Pažljivo sam slušao dok me on gledao sa očekivanjem i konačno sam rekao : „Kako to da se moliš Bogu u kojeg ne vjeruješ ?“ On to nije mogao objasniti, već je rekao : „To mi je jedino palo na pamet“.

Ova priča vjerojatno nije jedinstvena i sigurno postoje njene druge varijacije, ali zanimljiva stvar je paradoks molitve Bogu u kojeg čovjek ne vjeruje.

Ima li od molitve ikakve koristi ?

Iako brojnim ljudima govorim o duhovnim pitanjima, ne govori se često o molitvi. Mnogi misle o molitvi kao o zadnjem utočištu. Ljudi misle da od nje ionako nema nikakve koristi, a ta misao bi mogla biti podržana ako netko površno pročita Martinusovu knjižicu „Misterij molitve“. U toj knjižici Martinus piše da molitva ne može promijeniti situaciju u kojoj se nalazi onaj tko se moli.

Sasvim je prirodno da molitva ne može promijeniti zakon sudbine niti može promijeniti djela koja su dovela do stanja u kojem se nalazi onaj tko se moli – to bi izbacilo Božju volju izvan igre i stavilo na prvo mjesto manje ili više sebične potrebe pojedinca.

Da ne govorimo o tome da u tom slučaju ne bi moglo postojati veličanstveno stvaranje kojem svjedočimo svugdje oko nas, i zato je važno razjasniti što je to zapravo molitva i kako ona može biti od koristi osobi koja traži.

Meditacija

Molitva se može usporediti sa meditacijom. Mislim da je važno da čovjek udobno sjedi sam u sobi, gdje se osjeća sigurno i gdje ga nitko neće ometati. Čovjek se može okružiti ritualnim predmetima ili pustiti muziku, ali te stvari nemaju naročiti utjecaj na samu molitvu.

Martinusa su jednom pitali da li je važno da čovjek klekne i sklopi svoje ruke kada se moli, i on je odgovorio : „Bogu nije u interesu da nas bole koljena niti da sklapamo ruke, važan je ispravan kontakt i stav“.

U našem modernom životu vrlo je podcijenjena potreba za povlačenjem u vlastitu nutrinu.

Može nas skupo koštati odbacivanje kontakta sa svojim unutarnjim, duhovnim životom i poistovjećivanje sa fizičkim svijetom. Često to može dovesti do iskustva praznine, nedostatka smisla, depresije i dosade, i možda se iz toga izrodio izraz „odbacite svaku nadu svi koji ovdje uđete“.

U meditativnom stanju molitve mi možemo uspostaviti svjesni kontakt sa Bogom putem organske, duhovne, neraskidive veze koja postoji u svim živim bićima, i putem te veze osoba koja se moli može pronaći utjehu, mir i uvid u svoju situaciju.

Prisutnost !

Na fizičkom planu važni su koncentracija i prisutnost. Nije li vam poznata situacija u kojoj iznosite svoj unutarnji život prijatelju, a on je toliko odsutan da kaže : „Oprosti, što si rekao“ ?

Upravo isto vrijedi i u kontaktu sa Bogom. Važno je stvoriti koncentrirani kontakt, nešto poput duhovnog tunela između sebe i Boga, kada čovjek može, sa praksom, isključiti sve ostalo.

Pored koncentriranog, intimnog kontakta važno je shvatiti za što se točno molitva može koristiti i koja je njena funkcija za onoga koji traži.

Martinus naglašava da molitva može imati „vjetar u prsa“ i „vjetar u leđa“, a s time u vezi vjetar u prsa predstavlja sebične želje koje netko želi ostvariti bez obzira da li su one u skladu sa „Božjom voljom“. Međutim, vjetar u leđa je kada se molitva šalje sa željom „neka bude Tvoja volja“, čime osobna volja i „Božja volja“ postaju istovjetne.

Što reći ?

Iz iskustva znam da kada se čovjek počne ozbiljno moliti, a istovremeno ima uvid u kozmičke principe, tada nastaje problem što reći i kako to reći.

Nisu važni oblik, riječi niti ritual, već je važno biti prisutan, intenzivan i pošten.

Nije potrebno u svojoj molitvi koristiti „velike svete riječi“.

„Anđeli“ koji slušaju ne čuju misli kao zvukove i riječi, već ih doživljavaju potpuno drugačije, to jest telepatski.

U većini situacija motivacija za molitvu je najsnažnija kada smo u nekoj vrsti nevolje. U drugu ruku, molitva može predstavljati svakodnevni kontakt „u dobru i zlu“ sa Bogom, tako da čovjek u danoj situaciji može izraziti zahvalnost i sreću.

Međutim, ako netko koristi molitvu „Oče naš“ kao pomoć u mentalnom, meditativnom procesu, tada mu nisu potrebne druge riječi, jer je molitva „Oče naš“ savršena molitva.

Anđeli slušaju !

Postoji stara izreka koja kaže : „Najveća je tama upravo pred zoru“, i u tome ima puno istine. Kada je čovjek u nevolji ili kada pati, tada on nesvjesno odašilje molitve ili „signale nevolje“, koji odgovaraju kriku životinje ili plaču bebe. Ove odaslane energije koje prethode izgovorenoj molitvi čuju i doživljavaju anđeli. Ova bića su Božji instrumenti za slušanje.

Martinus objašnjava da u duhovnom svijetu, koji je jednako stvaran kao i fizički, postoje brojne različite razine, ovisno o stupnju razvoja i području interesa različitih bića. Potpuno je sigurno da se čuje i najmanji uzdah. Oni koji čuju svjesne ili nesvjesne molitve surađuju sa brojnim razinama u duhovnom svijetu i zajednička reakcija na molitvu ovisit će o nekoliko stvari.

Presudni su intenzitet i duh molitve, a sa time u vezi i koliko humano netko živi svoj svakodnevni život, kao i sudbina pojedinca. U tom slučaju molitva bi mogla biti ispunjena, ali ne uvijek na način na koji to želi osoba koja se moli.

Drugi važan preduvjet je da je čovjek otvoren za ostvarenje koje mu je dano. On mora biti potpuno uvjeren da je pomoć koja mu je pružena potpuno ispravna i da dolazi upravo na onaj način koji je najpogodniji u danoj situaciji.

Ispravan stav !

Što je to „ispravan stav“ ? To znači biti u skladu sa najvišim smislom i strukturom molitve. Isus je prenio savršenu molitvu budućim generacijama zajedno sa porukom da „Sve što zatražite u moje ime, bit će vam dano“. To je dovelo do pogrešnog vjerovanja da samo ako završite svoju molitvu sa riječima „U ime Isusa, amen“, tada će molitva biti ostvarena. To ne treba shvaćati tako doslovno.

Martinus objašnjava da molitva ne može promijeniti nesretnu situaciju u kojoj se nalazi dotična osoba. Dakle, što molitva može učiniti ?

Volio bih citirati Martinusa („Misterij molitve“, 2 poglavlje) : „Molitva može postati tako savršena da u spoju sa kozmičkom znanošću može u potpunosti odstraniti mračne sjene tuge i nesretne sudbine iz mentalne sfere pojedinca“. Iz ove se izjave može zaključiti da psihički bol i patnje mogu biti uklonjeni, dok fizički nedostaci do kojih može doći mogu ostati potpuno nepromijenjeni. To je izraz vrlo ljubećeg stava da može biti uklonjena mentalna tama i da se može dobiti relativno dobar život u stanju u kojem fizički bolovi i mračno stanje uma narušavaju životnu radost.

Molitva ne predstavlja „mrtvi mehanizam“, već ljubav, mudrost i prisutnost koji su u suštini Božjeg svjetskog poretka.

Najdublja misija molitve !

Martinus piše u knjižici „Misterij molitve“ da će konačna misija molitve biti „poput svakodnevnog komuniciranja ili razgovora sa Bogom“.

Kada shvatimo da je misterij života da se trenutno nalazimo u „velikom loncu za taljenje“, gdje „životinja“ u našem ponašanju mora ustupiti pred „ljudskim bićem“, tada smo na dobrom putu. Ta spoznaja ne može automatski poništiti ili neutralizirati sva neprimjerena djela koja smo počinili u prošlosti. Ali ta spoznaja nam pomaže razumjeti gdje se nalazimo u velikoj panorami evolucije i što moramo činiti kako bi napredovali. To je težak posao „napustiti životinjsko carstvo“ i krenuti prema načinu života „pravog ljudskog bića“.

Često čujem ljude, koji ne razumiju opseg ove spoznaje, kako kažu „da oni vide ovaj proces kao bijeg od stvarnosti u nestvarni svemir snova!“ To je potpuno pogrešno. Malo po malo „tražitelj istine“ uviđa opseg promjene i sredstva koja su nam dostupna u tom procesu. Na određenoj točki to više nije pitanje toga da se dopusti da stvari idu svojim tijekom ili da se nastavi sa trudom da se postane bolji i čovjek sa više ljubavi, već je to isključivo pitanje toga da se zadrži dobar kurs prema tom cilju. U tim nastojanjima molitva predstavlja neprocjenjivi i prijeko potrebni izvor utjehe i uvida. To se samo može doživjeti kada ju se iskušava u praksi. - Molim vas da uživate u „putovanju“.

Prvi puta izašlo u danskom Kozmosu 5-2005.

Uredio MKB

Prevela Else Byskov, 2005.

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (25.12.2011.)