MIŠLJENJE PLANETARNOG POLILOGA I INTEGRALNA YOGA
(kratak uvod u integralnu yogu Sri Aurobinda Ghôsa)
Dimenzija duhovne polilogizacije u kojoj zajedno, na frontu planetarnog, rastu sve duhovne tradicije, jednu svoju suštinsku komponentu u kontekstu New age-a (ali i šire od toga), ima u procesima guruizacije koji originalno potječu iz matrixa indijskih duhovnih tradicija. Multikompleksnost tih duhovnih zbivanja, u varijetetu viših i nižih modusa, čak i aspektima quasi–guruizacije, zaslužuje posebnu pozornost.
Središnje mjesto i ulogu u «prenošenju» duhovnih iskustava i znanja imaju duhovni činitelji. Njihova je uloga u biti ostala ista, ali su metamoforizirali načini i kontekst onog medijalnog i duhovnih situacija po silnicama suvremenog svijeta.
Jedan od najvećih duhovnih učitelja, utemeljitelj integralne yoge na tekovinama renoviranja indijske duhovnosti i yoga-praksi, bio je Sri Aurobindo (Aravind) Ghôse, u nas, nažalost, potpuno nepoznat. O njegovom životu i djelu, nešto će vam reći tekst prilagođen našem čitateljstvu kojem je dodana i iscrpna bibliografija.
Ukorijenjen u vedantizmu, Aurobindo je aktualizirao krucijalni značaj duhovnog temelja svijeta i čovjeka i smisla čovjekova bivstvovanja. U stavu: «Annam brahmati vyajanat» («Materija jest dakle, Brahman»), on, međutim, vrlo revolucionarno, ne podliježe horizmu duha i materije već soteriološki telos proteže na kozmičku cjelinu. Ne radi se, dakle, samo o duhovnom oslobođenju, o spiritualizaciji čovjeka, već spiritualizaciji materije in toto. Divinizacija čovjeka samo je moćno sredstvo divinizacije kosmosa i svih bića.
Integralna yoga jest «marga» (methodós, pia), put kojim se do toga stiže.
Sagledavajući ono suštinsko u kozmičkoj spiritualnoj evoluciji, Aurobindo je iz dimenzije supramentalnog, istodobno naglašavao i involuciju duhovnog u ono niže, materijalno, kao djelo Božanske Milosti. Niže sfere, vitalnu mentalnu, obasjava duhovna Svjetlost i moć kozmičke Ljubavi. Evolucija je nezamisliva bez involucije i vice verso: in ultima linea, svijet i čovjek nezamislivi su bez Boga.
Aurobindo čini korak dalje (ili – dublje!) od vedantizma jer ne akceptira negiranje materijalnog svijeta i dezavuiranje niže ljudskosti. Radi se o spiritualnoj transformaciji kozmičkog bivstvovanja, ne samo čovjeka. Zemaljska evolucija je iz materije iznjedrila život, a iz života sve psihizme, dakle i dušu i um, ono mentalno. Evolucija ide dalje kao spiritualna evolucija prema onom supramentalnom i višem anadičkom i božanskom.
Postojeći čovjek nije posljednja riječ evolucije. Odgovor je u supramentalnom čovjeku i čovječanstvu.
Integralna yoga jest duhovna priprema i otvaranje prolaza u svim regionima našeg bića (čovjek: mikrokozmički reprezentant makrokozmičke zbilje!) za involuciju Duha, tj. onog Božanskog. Bez toga je nezamisliva divinizacija čovjeka i Božanski život na Zemlji kao ono najviše. Čovjek je božanski po tome što jest poslušno sredstvo Boga. Spiritualizacija našeg unutarnjeg bića jest korak u spiritualizaciji kozmosa, a naš svekoliki život mora biti instrument unutarnjeg života po mjeri Božanskog.
Mentalna dimenzija koju suvremeni čovjek smatra onim najvišim, može biti ono opasno ako se apsolutizira. Kriza suvremenog svijeta i života svoje korijene ima upravo u tome. Božanski život pretpostavlja nadrastanje mentalne dimenzije, tj. spiritualizaciju čovjeka kao jedini put k savršenstvu, a bez savršenog čovjeka iluzorno je govoriti o savršenom svijetu. Bez onog transcendentnog nema usavršavanja zemaljskog, niti istinske metamorfoze kao transmutacije onog nižeg u ono više.
Aurobindov osobni život, život s Bogom, dokaz je istinske spiritualne evolucije. Čovjek je prijelaz prema onom višem, surpamentalnom. Evolucija svijesti mijenja zakone vrste i narav postojećeg života. Mi smo na kraju jednog evolucionog ciklusa kada spiritualna energija počinje mijenjati i samu bazu života, živu stanicu. O tome svjedoči iskustvo njegovih učenika čije vrijeme tek dolazi.