MENTALNE  BOLESTI  2  -  MENTALNE  KOŽNE  BOLESTI 

                                                    Martinus 

 

 

Doživljavanje života

Isto kao što ljudi imaju fizički organizam pomoću kojeg mogu živjeti ili postojati na fizičkoj razini, oni također imaju mentalni organizam pomoću kojeg mogu doživljavati na fizičkoj razini. Nije dovoljno da samo možemo postojati. To postojanje ne bi značilo ništa kada mi ne bi mogli doživljavati to postojanje. Ali da bi mogli postojati potrebno je kretanje, a kretanje je istovjetno promjeni. A promjena je istovjetna stvaranju. Stvaranje je sposobnost stvaranja detalja. Ti detalji za uzvrat predstavljaju bilježenje vječnog postojanja u kojem živimo. To bilježenje našeg vječnog postojanja istovjetno je onome što nazivamo doživljavanje života. No izvanredno kod doživljavanja života jest to da je to pojava koja može biti savršena i nesavršena. Kada doživljavanje života ne bi bilo savršeno i nesavršeno, živo biće nikada ne bi moglo postići stupanj oslobođenog bića, ne bi postalo majstor savršenog stvaranja, a kao rezultat toga ne bi moglo doživjeti najviši i najsavršeniji oblik doživljavanja života. 

Namjera života je stvoriti najveću ugodu

Ovo stvaranje doživljavanja života događa se pomoću našeg fizičkog organizma i našeg mentalnog organizma. U strukturi ovog kombiniranog organizma mentalna tijela imaju odrazne organe u fizičkom organizmu. Može se reći da su fizička osjetila istureni organi za mentalna iskustva, kao što su duhovni ili ne-fizički organi zauzvrat istureni organi za manifestiranje stvaranja na materijalnoj razini. Kroz te organe biće može upoznati ugodu i neugodu i tako postati gospodar ugode i neugode. Na taj način će biće na kraju, na temelju svojih vlastitih iskustava i pomoću svoje snage volje, moći stvoriti najviši oblik ugode, što je zapravo krajnji cilj za nedovršenog čovjeka. Mi smo svi donekle upoznati sa načinom na koji Bog podučava i razvija biće prema takvom potpunom majstorstvu nad životom.

Porijeklo bolesti

Svi brojni oblici patnje koji se javljaju u svakodnevnom životu pokazatelj su činjenice da ljudi još nisu postali majstori u stvaranju ugode. Njihov svakodnevni život pogođen je neuspjesima na brojnim područjima. Na tisuće ljudi u bolnicama sa bolesnim i uništenim fizičkim organizmima pokazatelj su toga da oni u svojem fizičkom i mentalnom ponašanju nisu uspjeli stvoriti potpunu ugodu ili normalnu dobrobit što doživljavanje života zapravo jest i trebalo bi biti, što pokazuju ona bića koja su postala majstori života. Oni postaju bolesni jer se nalaze u situaciji koju ne razumiju i jer ne znaju da upravo ta situacija može biti uzrok patnje koju oni sada doživljavaju.

    Naravno, ne treba misliti da samo zato jer ste sada zdravi i vitalni da to znači da ste iznad tih ljudi. To nije nužno tako. Razlog tome može biti da još niste bili izloženi takvoj situaciji koja je uzrokovala bolest kod bolesnih ljudi. I ako vas jednoga dana možda snađe slična bolest, to će biti pokazatelj da li se možete nositi sa tom teškom situacijom drugačije od osobe koja je sada pogođena tom bolešću. Naravno, može se dogoditi da ste u toj situaciji majstor života, ali još uvijek postoje stotine drugih teških situacija u kojima ste prepušteni na milost ili nemilost i u kojima postupate naslijepo, kao da ste u magli.

Mentalne bolesti postoje na isti način kao i fizičke bolesti

Zemaljski ljudi trenutno žive u epohi u kojoj uče i stječu iskustva o bolestima. Fizički organizam, zajedno sa mentalnim organizmom koji djeluje kroz njega, predstavlja instrument kroz koji ćemo mi prakticirati i doživjeti to da ćemo postati potpuno savršena ljudska bića. Zbog toga će naše doživljavanje života napredovati ili propadati u skladu sa zdravljem i dobrobiti tog organizma. Nama je dobro poznato da taj organizam treba hranu. Njemu je potrebna hrana i voda. Potreban mu je svježi zrak i on mora biti čist. Potrebno mu je vježbanje. Dijelovi organizma koji se ne vježbaju ili ne koriste slabe i degeneriraju, bez obzira da li se nalaze u mentalnom ili fizičkom dijelu. Ako organizam ne hranimo on umire i ako mu dajemo pogrešnu hranu on također može umrijeti, ali to se odnosi samo na fizički dio organizma. No mentalni dio organizma zapravo je podređen istim zakonima i principima. Njemu je također potrebna „hrana i voda“, briga i pažnja, čistoća i vježbanje. Ovdje se također može dogoditi da sposobnosti i sklonosti umiru ako su zanemarene ili se ne koriste. Također i u mentalnom dijelu organizma čovjek može patiti zbog gladi ili neuhranjenosti. I ovdje čovjek može postati bolestan zbog pogrešne prehrane. Na ovom naročitom području ljudi su još uvijek mnogo više zaostali ili nerazvijeni nego na području čisto fizičke prehrane i higijene. I upravo zbog toga ima mnogo više mentalnih bolesti od fizičkih.

Bića prihvaćaju navike i sklonosti mase

Ovo stanje mentalne bolesti može biti toliko rašireno u biću da je biće manje ili više mentalno mrtvo. Ono ne može zaključivati niti misliti logički, a rezultat toga je da ne može stjecati znanje već se javlja na materijalnoj razini kao mentalno hendikepirana osoba. Ova bolest ili smrt zapravo predstavlja ne-fizičko ili mentalno samoubojstvo koje je postupno počinjeno tijekom nekoliko života. Ovo samoubojstvo sastoji se od kombiniranog utjecaja brojnih mentalnih bolesti koje su postupno narušile mentalno stanje pojedinca. U ovome što slijedi pogledat ćemo neke greške koje u kombinaciji sa drugim greškama mogu dovesti pojedinca u takvu noćnu moru.

   To počinje na način koji izgleda sasvim bezazleno. Bolesti ili ne-savršenstva koje su početak ne-fizičkih slabosti predstavljaju naviknuta stanja koja se zapravo  smatraju modernima od strane čitave društvene grupe ljudi. Danas je tako da većina ljudi pati zbog istih mentalnih slabosti. Oni jedu istu mentalnu hranu koja uzrokuje bolesti i oni imaju iste navike i sklonosti koji također uzrokuju bolesti. Posljedica toga je da je često slučaj da se ljudi koji žive na savršeno normalan način i koji se zbog toga ističu u masi, smatraju od strane većine čudnima ili nenormalnim bićima. Često je slučaj da strah što će masa misliti sprječava pojedince koji imaju slabiju snagu volje u ispravnom djelovanju. Oni žele izbjeći to da ih smatraju pomalo čudnima. No takav mentalni stav sam po sebi predstavlja slabost. A slabost je bolest. Ova slabost je mnogo opasnija za osobu koja je svjesna da se pogrešno ponaša, ali zbog straha od osude stada ipak nastavlja sa pogrešnim ponašanjem, nego za osobu koja nije svjesna da se pogrešno ponaša i koja vjeruje da se ispravno ponaša jer se čitava masa tako ponaša.  

Ne-fizički ekcemi ili kožne bolesti

Kada je biće svjesno da se pogrešno ponaša to ga dovodi u nesklad sa samim sobom. Ovaj nesklad će s vremena na vrijeme mučiti biće u njegovoj svijesti. To će biti neka vrsta mentalnog svraba, ne-fizička kožna bolest, ne-fizički ekcem. Biće može potisnuti svoju savjest na tom određenom području tako da ga više ne muči ta bolest, ali bolest nije otišla, ona je postala kronična.

    Ista vrsta slabosti može se pojaviti i na drugim područjima. Postoje ljudi koji su toliko sramežljivi da se nikako ne usuđuju izraziti svoje mišljenje – čak i u situacijama u kojima imaju potpuno pravo to učiniti. Oni će radije patiti nego riskirati da se izlože neugodnostima koje bi možda moglo uzrokovati njihovo nezadovoljstvo. Ovdje je slabost postala kompleks manje vrijednosti. Tu osobu muči njegova ili njena slabost. Ekcem je postao još ozbiljnija ne-fizička kožna bolest. Zašto se to može usporediti sa kožnom bolešću ? Zato jer je to izvanjska bolest. Ona se javlja u sloju svijesti koji stupa u direktni kontakt sa vanjskim svijetom ili ne-fizičkom atmosferom vanjske okoline. Na isti način na koji koža fizičkog tijela predstavlja vanjski sloj koji dolazi u direktni kontakt sa okolinom, biće također ima vanjske mentalne slojeve koji dolaze u direktni kontakt sa drugim bićima, sa njihovim običajima, navikama, uobičajeno prihvaćenim javnim mišljenjima, i tako dalje. Ti vanjski slojevi mogu biti takvi da se samo prilagođavaju mentalnoj atmosferi vanjske okoline. Ali biće može također biti toliko mentalno osjetljivo da mentalni slojevi okoline mogu na njega previše snažno utjecati. Biće može biti pogođeno u slojevima koji dolaze u direktan kontakt sa mentalnom atmosferom vanjskog svijeta.

Liječenje ne-fizičkih kožnih bolesti

Dakle, kako se biće može izliječiti od svoje ne-fizičke kožne bolesti ? Očigledno tako da se čuva ili učini otpornim na tu atmosferu. Ono treba znati sa apsolutnom sigurnošću da je njegovo vlastito ponašanje apsolutno ispravno, tako da mu prijeđe u naviku da ga uopće ne dira što masa misli. To se može izraziti riječima danskog pisca himni, Christiana Richardta :

Bori se za sve što nalaziš dragim,

Umri za to, ako je potrebno !

Jer život nije tako težak,

A ni smrt nije tako teška.

Ovdje se lijek sastoji u tome da se stekne znanje koje pokazuje da je čovjekova dužnost živjeti život u skladu sa vlastitim unutarnjim, višim znanjem i savješću, i u razumijevanju da putem vlastitog ponašanja čovjek može pomagati Bogu da vodi ljude prema višem i savršenijem stanju. Ne usuditi se dozvoliti drugim ljudima da vide nečiju istinsku, pravu ljubav u većem stupnju savršenstva od one koju predstavlja masa, predstavlja mentalnu slabost koja dovodi do kompleksa manje vrijednosti. Živjeti sa trajnim kompleksom manje vrijednosti uzrokuje za uzvrat trajno slabljene životne sile bića. Ako takvo biće dođe u kontakt sa poteškoćama ili neugodnostima od strane svojih bližnjih, ono im neće moći pružiti dovoljan otpor. Ono će stoga biti pogođeno novom i vrlo opasnom mentalnom bolešću, naime depresijom i mentalnim slomom. Ono će se osjećati bespomoćno i kao žrtva. Ono će misliti da je svijet potpuno nepravedan. Ono će misliti da ga druga bića i situacije okrutno proganjaju. I u najgorem slučaju ono će počiniti samoubojstvo. Ono će misliti da je samoubojstvo apsolutno jedini izlaz. Ponekad je potrebna samo malena izbočina na cesti da prevrne veliki teret.   

Molitva je cjepivo protiv svih mentalnih bolesti

Skromnost je lijepa osobina; to je sjajna vrlina koja stvara ugodnu atmosferu oko svojeg izvora. No ta skromnost ne bi trebala značiti da kako bi se izbjeglo uvrijediti ljude u svojoj okolini ili kako bi se izbjegla njihova kritika da čovjek odabere učiniti nešto što je protivno njegovoj prirodi, nešto što je očigledno nenormalno. Samo kako bi bio dio mase čovjek ne treba prihvatiti njihovo konzumiranje alkohola i druge neumjerenosti ako je to protivno njegovoj prirodi i ako čovjek može vidjeti da je to nemoralno. Masa nema koristi od toga, a krajnje je štetno za čovjekovu savjest i mentalnu dobrobit.

     Ovdje je čovjeku uistinu potrebna mentalna pomoć i sila koju nazivamo molitva. Nema situacija u kojima se može dobiti veća mentalna pomoć od onih u kojima čovjek želi nadići neprirodnost u svojem ponašanju. Molitva, u kombinaciji sa stručnim liječenjem mentalnih bolesti, predstavlja najsnažnije cjepivo. Ovdje vrijede sljedeće riječi : „Tražite i naći ćete. Kucajte i otvorit će vam se.“ Sve što molimo u Isusovo ime, drugim riječima u skladu sa Isusovim načinom postojanja, biti će nam dano.

 

Ovaj članak je nedovršeni rukopis napisan kao priprema za 17. predavanje u nizu „Slika svijeta i životni problemi“ koje je Martinus održao u sali za predavanja Instituta na nedjelju 24. siječnja 1954.

Manje ispravke i podnaslovi : Ole Therkelsen

Odobrilo vijeće 07.02.2011.

Originalni naslov i datum izdanja : Mentale sygdomme 2 – Åndelige hudsygdomme, 2011/4

Preveo : Andrew Brown, 2011

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (10.02.2013.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk