MENTALNE BOLESTI 1 - DUHOVNO SAMOUBOJSTVO
Martinus
Mentalna smrt ili smrt duše
Jedna stvar koja ograničava ljude da osjećaju potpunu dobrobit jesu tjelesne bolesti, a to su pojave koje su široko rasprostranjene i ozbiljne. Milioni i milioni ljudi širom svijeta su bolesni. I vrlo veliki postotak tih bolesnih ljudi umire mnogo ranije nego što bi trebali. Oni zapravo umiru neprirodnom smrću. No jednako kao što ljudi mogu patiti zbog tjelesnih bolesti, oni također mogu biti duševno bolesni, što znači da oni mogu imati bolesti u svojem mentalitetu, što znači u svojem razmišljanju. Jednako kao što bolesti tijela rezultiraju slabim ili umanjenim fizičkim doživljavanjem, bolesti u mentalitetu ili razmišljanju rezultiraju slabim ili umanjenim mentalnim doživljavanjem. Tijelo ili fizički organizam može biti toliko oštećen da se ne može više koristiti i zbog toga biva uklonjen, što znači da osoba umire. Slično tome mentalno tijelo osobe može biti toliko oštećeno da ga čovjek također više ne može koristiti i on tada doživljava neku vrstu mentalne smrti ili smrti svoje duše. Dok ljudi mnogo znaju o brojnim aspektima fizičkih bolesti, oni mnogo manje znaju o mentalnim bolestima iako one nisu ništa manje rasprostranjene od fizičkih bolesti. Ova činjenica će biti spoznata još više kada shvatimo da sve fizičke bolesti bez izuzetka imaju prije svega korijen u mentalnim bolestima. Najozbiljniji oblici mentalnih bolesti manifestiraju se u svakodnevnom životu kao potpuna psihička poremećenost i ludilo. Kada smo suočeni sa ova dva krajnje očigledna oblika mentalnih stanja, ljudima je sasvim jasno da ovdje imaju posla sa bolestima. No postoje brojni drugi oblici mentalnih bolesti koje ljudi uopće ne smatraju bolestima i zbog toga oni ne čine ništa kako bi se od njih izliječili ili ih se oslobodili. To je zbog toga što mentalne bolesti same po sebi ne uzrokuju bol. Dok fizičke bolesti mogu često uzrokovati strahovite bolove, mentalne bolesti često bivaju neprepoznate od strane samih bića. Ne boli kada je čovjek potpuno mentalno bolestan.
Fizička i duhovna struktura živog bića
Dakle, što to uistinu znači biti mentalno bolestan ? Pa, kako bi to razumjeli treba razumjeti da se potpuna tjelesna struktura bića sastoji od organizma koji je sačinjen od šest različitih osjetilnih tijela. Od tog organizma mi možemo vidjeti fizički dio, i taj dio nazivamo fizičko tijelo. No to tijelo se ne sastoji samo od fizičke materije. U tom slučaju biće ne bi moglo doživljavati i manifestirati se kroz njega. Biće uopće ne bi moglo opažati. Mi ne možemo opažati kroz naše nokte i kosu. Mi možemo rezati našu kosu i naše nokte, a da pri tom ništa ne osjećamo. No sigurno ne bi bilo dobro kada bi isto tako mogli rezati druge dijelove našeg tijela, a da pri tom ništa ne osjećamo. Zašto mi ne možemo rezati te dijelove, bez da osjećamo bol ? To je zato jer je u materiju ušao novi faktor. U materiju je ušao mentalitet ili svijest. Materija je postala živa, što znači da je ona dobila budnu dnevnu svijest. Tijekom evolucijskog procesa koji je trajao milijunima godina u mineralnu materiju su ušli novi oblici materije. Danas poznajemo te oblike materije kao mentalnu ili misaonu materiju. To su : instinkt, teža, osjećaji, inteligencija, intuicija i pamćenje. Na kraju su ti oblici materije, vođeni inteligentnom silom, oblikovali različite organizme i oni su postali ispunjeni ili izgrađeni od tih mentalnih energija. Obzirom da ti organizmi otkrivaju unutar sebe upravljajuće Jastvo, stoga se svaki organizam javlja kao živo biće ili jedinka.
Prema tome, u organizmu živog bića djeluju instinkt, teža, osjećaji, inteligencija, intuicija i pamćenje. Obzirom da se te energije mogu otkriti u životnim funkcijama živog bića ili u njihovom doživljavanju života, onda mora postojati i organ za svaku od tih energija. Mora postojati tijelo instinkta, tijelo teže, tijelo osjećaja, tijelo inteligencije, tijelo intuicije i tijelo pamćenja. Da to nije tako, kako bi se energije mogle usmjeravati i organizirati u strukturi živog bića, što je od presudne važnosti za životne funkcije živog bića ? Sva ta tijela se izražavaju kroz fizičku manifestaciju bića. Ova manifestacija predstavlja rezultat međusobnog utjecaja tih mentalnih tijela. Ako se ništa ne umiješa i ne poremeti međusobni utjecaj tih tijela, biće će biti normalno. No ako se nešto umiješa i poremeti funkcioniranje jednoga ili više tih tijela, biće će postati nenormalno.
Mentalna bolest
Kada bića pokazuju simptome mentalne bolesti, to znači da su oštećene njihove mentalne životne funkcije. Oni uglavnom žive na automatskim funkcijama svojeg instinkta, kao što je na primjer probava, cirkulacija krvi i disanje. Na te funkcije ne utječe mentalna bolest bića. Nenormalnost se u drugu ruku manifestira u funkcijama koje zahtijevaju snagu volje. Obzirom da funkcije koje zahtijevaju snagu volje jesu one koje su vođene razmišljanjem ili budnom dnevnom sviješću, iz toga je očigledno da su snaga volje i razmišljanje mentalno bolesnog bića nenormalni. Prema tome, nenormalna ili bolesna su tijela u strukturi živog bića koja upravljaju snagom volje i razmišljanjem. Ona ne funkcioniraju kako bi trebala. Jastvo bića ne može razmišljati jasno i logično. Razmišljanje bića postaje kaotično, ako je ono uopće moguće. Zbog toga njegova volja i kao posljedica toga i njegovi postupci postaju apsurdno zbrkani, ako se uopće mogu manifestirati. A to stanje predstavlja najozbiljniju mentalnu bolest koju biće uopće može doživjeti.
Obzirom da znamo kako je organizirana struktura svijesti, mi možemo otkriti što sa bićem nije u redu. Biće ne zna da je mentalno bolesno i da ne može logički razmišljati, a to pokazuje da je oštećeno tijelo inteligencije. U najgorem slučaju oštećeno je i tijelo osjećaja. Biće je izgubilo kontrolu nad tim tijelom. To se otkriva kroz činjenicu da je ono izgubilo kontakt sa svojim moralnim standardom. Ono nema kontrolu nad svojim mentalnim osjećajima i vrstama misli koje proizlaze iz toga. Ono u svojem zbunjenom stanju može počiniti zla djela kao što su ubojstvo i umorstvo, koja ono u svojem normalnom stanju nikada ne bi moglo počiniti. Ono ne može osjećati grižnju savjesti. Dakle, njegovo tijelo osjećaja je također oštećeno.
U najgorem slučaju mogu biti pogođene i fizičke funkcije, tako da biće ne može sâmo jesti ili piti. Njega trebaju hraniti i pomagati mu drugi ljudi. Ono nije svjesno dana ili godine, vremena i prostora. Takva vrsta mentalne bolesti nije rezultat fizičke katastrofe ili neke iznenadne nezgode. Mentalna bolest je bolest koja se polako razvija tijekom nekoliko života i temelji se na nekoj vrsti trajno destruktivne i pogrešne pojave u životu bića. Ona će se stoga uvijek javiti kao nasljedna bolest. Zbog toga nastaje praznovjerje da je to stanje naslijeđeno od predaka tog bića.
Ovaj članak predstavlja nedovršeni rukopis koji je napisan kao priprema za 16. predavanje u nizu „Slika svijeta i životni problemi“ koje je Martinus održao u sali za predavanje Instituta na nedjelju 17. siječnja 1954.
Male ispravke i podnaslovi : Ole Therkelsen.
Odobrilo vijeće 09.01.2011.
Originalni naslov i izdanje : Mentale sygdomme 1 – Åndeligt sevmord, 2011/4
Prijevod : Andrew Brown, 2011
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (25.01.2013.)
Copyright © Martinus Institut
bglavac
edin.kecanovic
