MENTALNA PROMJENA SMJERA

Martinus

Sva su živa bića podređena procesu promjene ili razvoja

Svako živo biće zapravo predstavlja pojavu koja se kreće, a to se ne odnosi samo na njihova fizička tijela koja se kreću od jednog do drugog mjesta. Pored fizičkog kretanja postoji još jedna vrsta kretanja koju nazivamo promjena.

Sva su živa bića podređena određenom procesu uslijed kojeg ona ne mogu ostati ista kao prije. Ovaj proces promjene predstavlja fizičku kao i duhovnu stvarnost.

Mi doživljavamo fizičku promjenu kao djetinjstvo, mladost, zrelo doba i starost, i mi možemo doživjeti našim fizičkim osjetilima da tijekom fizičke inkarnacije organizam prolazi kroz takve promjene. Ali fizički život ne svodi se samo na fizički organizam koji prolazi kroz promjene. Iza te vanjske promjene nalazi se unutarnja, mentalna promjena koja se temelji na prikupljenim iskustvima.

Svako novo iskustvo predstavlja obogaćenje svijesti.

Sva živa bića na planeti podređena su procesu promjene, to jest razvoju od primitivnih mentalnih stanja sve do visoko-intelektualnih stanja u organizmima koji će biti mnogo bolji instrumenti za doživljavanje i za izražavanje stvaralačkih sposobnosti od sadašnjeg fizičkog organizma.

Ovaj veliki proces promjene naročito je važan za ona bića koja se na Zemlji javljaju kao ljudi. On je toliko važan za ljude jer su oni toliko napredovali u evoluciji da oni mogu početi doživljavati taj proces svojom dnevnom sviješću, u odnosu na životinje koje još uvijek samo doživljavaju kroz instinkte i primitivnije osjećaje.

Doživljavanje životinja predstavlja neku vrstu automatske funkcije. One ne mogu prekršiti niti jedan moralni zakon, već kroz svoj instinkt ostvaruju one zakone koji vrijede za životinjsko carstvo i za njihovu vrstu. Nije moguće da lisica ima lošu savjest zato jer je „ukrala“ kokoš ili da tigar ima lošu savjest jer je ubio drugo živo biće. Ubojstvo, krađa, ljubomora i slično, što se među ljudima smatra krajnje nemoralnim, u životinjskom carstvu predstavljaju najviše vrline. Ako bi grabežljivac imao „lošu savjest“, on bi umro od gladi.

Ali zašto ljudi mogu imati lošu savjest i zašto ljudi, koji također pripadaju životinjskom carstvu, doživljavaju život na potpuno drugačiji način od svih ostalih životinja na ovom planetu ?

Zemaljski ljudi imaju životinjski mentalitet koji degenerira i početak ljudskog mentaliteta

Postoji jedna osnovna razlika između zemaljskih ljudi i drugih bića na ovom planetu koja pripadaju životinjskom carstvu, naime, zemaljski ljudi napuštaju životinjsko carstvo i kreću se prema višem stupnju evolucije, čiji se principi i zakoni već počinju primjećivati u njihovoj svijesti. Zemaljski ljudi doživljavaju mentalno kretanje, u obliku procesa preobražavanja iz životinje u pravo ljudsko biće.

Kod životinja mentalnim kretanjima dominira instinkt, koji ne stvara sukob u mentalitetu, dok kod zemaljskih ljudi postoji životinjski mentalitet koji degenerira i početak ljudskog mentaliteta, a napetost između ova dva mentaliteta neizbježno stvara sukobe i unutarnje borbe u umu ljudskih bića. Životinje vodi i pokreće njihov instinkt samoodržanja zahvaljujući kojem one čine pravu stvar u svakoj pojedinoj situaciji koju doživljavaju. A „prava stvar“ za životinju je uvijek ono što je za njenu dobrobit ili što služi preživljavanju njene vrste.

Životinje mogu živjeti u skladu sa svojim instinktom samoodržanja, dok zemaljski ljudi trebaju držati svoju sebičnost pod kontrolom kako bi doživjeli sreću

No, u svijesti zemaljskih ljudi razvijaju se osobine koje su potpuno suprotne osobinama životinja. Dok životinje pokreće njihov instinkt samoodržanja, ljudi neprestano moraju vježbati svoju budnu, svjesnu volju kako bi razmislili o tome kakav bi njihov život trebao biti. Ovo budno, svjesno vježbanje volje često je u suprotnosti sa instinktom samoodržanja koji su ljudi naslijedili iz životinjskog carstva i koji još uvijek postoji u njima kao naviknuta svijest. Zbog toga dolazi do sukoba. Dok u slučaju životinja koje vodi njihova sebičnost ili njihov instinkt samoodržanja to dovodi do prirodnog i sretnog doživljavanja života, u slučaju ljudi slijeđenje ovih sklonosti dovodi do nesreće i patnje. Ljudi to možda ne primjećuju odmah, zahvaljujući činjenici da je njihov instinkt samoodržanja naviknuta funkcija, ali postupno oni doživljavaju posljedice svoje sebičnosti, a ta iskustva stvaraju kretanje ili promjenu u svijesti. Događa se promjena smjera.

Dok je prije smjer bio prema „pravu jačega“ i ideja biti od koristi je značila biti od koristi za sebe, zemaljski ljudi sada, kako bi doživjeli sreću, moraju je početi stvarati u sebi svojom voljom da ovladaju svojom sebičnošću i svojim urođenim životinjskim instinktima i željama. Oni trebaju koristiti svoju volju kako bi se prisilili da odustanu od brojnih pojava za kojima žude, ali za koje su počeli uviđati da bi uzrokovale poteškoće i patnju drugim bićima. U onoj mjeri u kojoj oni to mogu činiti primjenjujući svoju volju, oni će napredovati ka novom stupnju života. Njihov život će poprimiti smjer, čiji je cilj živjeti život za dobrobit cjeline i čiji rezultati ili posljedice nisu ubijanje, krađa i borba, već ljubav prema bližnjem i izražavanje intelektualnih sposobnosti koje će preobraziti Zemlju u svijet u kojem će humanost, umjetnost i znanost cvjetati kao nikada prije, i gdje će se pojedine države ujediniti u jednu državu u kojoj je pojam „prava jačeg“ potpuno nepoznat.

Danas ljudi plove po velikom, kaotičnom mentalnom oceanu, ali oni nemaju kompas koji bi ih usmjeravao Mnogo toga je već učinjeno kako bi čovječanstvo moglo postići takvo stanje, ali nešto još uvijek nedostaje prije nego što ljudi uspiju u tome.

Religije su pomagale ljudima tijekom velikog dijela puta i nekim ljudima još uvijek pomaže njihova slijepa vjera u spasenje koje nudi religija, ali sve veći broj ljudi u svim dijelovima svijeta nalazi da za njih nije dovoljno da samo vjeruju. Njihov čisto znanstveni stav prema životu kao i njihova dobro razvijena inteligencija podrazumijevaju da oni više ne mogu vjerovati u dogme ili pronaći inspiraciju u ceremonijama. Oni traže činjenice i žele razumjeti umjesto da samo vjeruju.

Oni nemaju „kompas“ koji bi ih usmjeravao. Ljudi su poput flote malih brodova koji plove po velikom, mentalnom oceanu. Oni imaju za cilj istu luku, ali imaju vrlo različite ideje o smjeru kojim trebaju ići kako bi u nju došli. Zbog toga je taj ocean u strahovitom kaosu i čitavo vrijeme se događaju katastrofalni sudari. Nisu samo pojedini brodovi ti koji se sudaraju i bivaju oštećeni ili uništeni; potapaju se čitave flote. Svjetski ratovi, revolucije, sabotaže ili bez obzira kako se danas nazivala ova ratoborna djela, primjer su kolektivnog potapanja brodova na tom mentalnom oceanu. Brodovi mogu potonuti, ali kapetan će uvijek dobiti novi brod na kojem može ploviti, a u ovom slučaju kapetan je Jastvo živog bića koje treba pokušati pronaći pravi smjer prema zajedničkom kraju, zajedničkoj luci, a to je mentalno stanje koje je opisano kao „čovjek poput Boga“.

Iz iskustava koja stječu u životu ljudi će naučiti da „kompas“ mora biti ljubav prema bližnjem

Mnoga od plovila misle da su oni jedini koji znaju i koji plove apsolutno ispravnim smjerom, dok su oni zapravo na pogrešnom kursu i nikada neće doći do luke koristeći svoja vlastita sredstva navigacije. Oni pokušavaju, ponekad putem grube sile i snage, a ponekad fantastičnim izjavama, uvjeriti druge brodove da slijede njihov kurs. Oni su ograničeni određenim teorijama i idejama, bile one političke, religiozne ili neke druge prirode, za koje tvrde da vode ka cilju koji je zajednički svim ljudima. Ali, niti jedan religiozni pokret, niti jedna sekta ili svjetska religija, a naročito niti jedna politička stranka koja danas postoji ne može doći do stupnja da svi ljudi na svijetu postanu njeni sljedbenici. Svi se ti „pokreti“ kreću u manje ili više pogrešnom smjeru. Njihov „kompas“ pokazuje pogrešan smjer.

No, iz čega vidimo da ovi životni kompasi pokazuju pogrešan smjer ?

To možemo vidjeti iz toga kako ti politički i religiozni pokreti, kao i brojna idealistička udruženja govore o ljubavi prema bližnjem i humanosti, a da pri tom ništa ne razumiju o suštinskoj prirodi ljubavi. Oni imaju veliku sklonost prema jednoj stvari i veliku nesklonost prema drugoj stvari, nesklonost koja se u određenim slučajevima može izraziti kao „sveti bijes“, „opravdana ljutnja“ ili čak mržnja. Brodovima na mentalnom oceanu nije moguće doći do luke za kojom čeznu sve dok je na njima ukrcana mržnja ili antipatija.

Prava humana ljubav koju je Krist pokazao ljudima i o kojoj su govorili svi najveći mudraci iz prošlosti ne pokazuje antipatiju prema bilo kome ili bilo čemu. Krist je rekao: „Ljubite one koji vas mrze i proganjaju“, i govorio je o opraštanju ne samo sedam puta već sedamdeset puta sedam puta na dan. Niti jedan čovjek ne mora oprostiti više od toga u svakom pojedinom danu.

No, može li se čovjek uistinu naučiti opraštati ?

Ne, sve dok čovjek koristi samo svoje osjećaje. Tek kada čovjek uistinu razumije svojom inteligencijom da niti jedan čovjek u bilo kojem trenutku ne može biti drugačiji nego što jest, zahvaljujući činjenici da on predstavlja sa svojim ponašanjem određeni privremeni stupanj razvoja koji se temelji na iskustvima koja je on stekao u prošlosti, tek tada čovjek može vidjeti da „oni ne znaju što čine“. Da oni uistinu znaju, oni to ne bi činili. Ako čovjek sam ne može napraviti ono što je neka druga osoba napravila, to se može zahvaliti činjenici da on ima u svojoj svijesti osobno iskustvo da to nije dobro činiti. Ali, druga osoba još uvijek nema takva iskustva u svojoj svijesti, zbog čega se ponaša tako kako se ponaša. No, jednoga dana u budućnosti on će steći takva iskustva jer on mora žeti ono što je posijao i on tada više neće moći činiti takve stvari.

Ne može se očekivati da se neko živo biće ponaša na temelju iskustava koja još nema. To bi bilo isto kao da od djeteta očekujemo da se ponaša kao odrasla osoba. Gledano iz kozmičke perspektive na Zemlji postoje brojni odrasli ljudi koji se još uvijek ponašaju poput djece, ali tijekom budućih inkarnacija oni će postajati sve „zreliji“, to jest, sve humaniji u svojem razmišljanju i ponašanju.

Sa mojim kozmičkim analizama kao „kompasom“ ljudi će moći usmjeriti svoje misli prema svijetu mira

Ovdje bi neki ljudi mogli reći : „Nije li ova takozvana duhovna znanost također jedna religiozna sekta koja namjerava steći sljedbenike i koja tvrdi da ima isključivo pravo na istinu ?“ „Nije li to također brod koji pokušava nagovoriti druge da idu njegovim smjerom ?“ Kao odgovor na to mogu reći da nikakvo udruženje, sekta, religiozna zajednica ili stranka neće biti osnovana u vezi sa mojim radom. Isto tako nitko nikada neće biti nagovaran da postane „član“, jer nema ničega čega se može postati član.

Ljudi koji se osjećaju privučeni mojim kozmičkim analizama i osjećaju snažnu želju da proučavaju sliku svijeta koju sam opisao u svojem glavnom djelu, Livets bog (Knjiga života) i drugim knjigama, čine to zbog unutarnje promjene ili transformacije koja se već događa u njihovom mentalitetu. Da oni već nisu imali određena iskustva u svojoj svijesti, oni uopće ne bi bili zainteresirani za moje djelo. Mora biti prisutna unutarnja organska funkcija, a tu funkciju nazivamo ljubav prema bližnjem, to jest, humani oblik ljubavi koji ne sadrži u sebi mržnju ili takozvano „zlo“ i „nepravdu“.

S obzirom da je sve „zlo“, „nepravedno“ i „demonsko“ posljedica nedovršenog stanja, ono trenutno ne može biti drugačije nego što jest. No, sigurno nije namjera da ono nastavi postojati na Zemlji.

Evolucija ili transformacija živih bića neprestano napreduje, iako ljudi ponekad misle da ona nije dovoljno brza. Mi smo, međutim, stupili u period ubrzanog razvoja, gdje se sve sada odvija brže nego prije sto godina. Posljedica toga je da je zemaljsko čovječanstvo preplavljeno ogromnom količinom iskustava. Veliki svjetski ratovi, revolucije, nezaposlenost, veliki broj fizičkih kao i psihičkih bolesti, osobne poteškoće kojima je izložen svaki čovjek, sve to osnažuje čovjekovu želju za mirom. Istovremeno se razvija njihova inteligencija, zbog čega su znanost i tehnologija postigle takav napredak.

No, samo znanost i tehnologija ne mogu stvoriti mir na svijetu, u protivnom bi mir već odavno bio stvoren.

Niti religije, sekte i stranke ne mogu stvoriti mir.

Naprotiv, njihov utjecaj na ljude se smanjuje zbog činjenice da sa rastom inteligencije ljudi gube svoju sposobnost vjerovanja u dogme, bile one religiozne ili političke.

Ne, ova promjena smjera, put ka miru, mora biti stvoren u svijesti svakog pojedinog čovjeka putem stjecanja iskustava.

Što može ponuditi duhovna znanost ? Kako ona može koristiti tražitelju istine ?

Ona djeluje na takav način da svaki čovjek koji ima veliku količinu iskustava može, proučavajući kozmičke analize, organizirati ovaj materijal u svojoj svijesti. On može početi uviđati povezanost i svrhu iza prividnog slučaja, besmislenih događaja i iskustava. Dok su oni prije vidjeli život banalnim i trivijalnim, oni sada dobivaju uvid u svoja iskustva.

Dakle, temelj za sve ljude su iskustva koja svaki čovjek ima, i to im daje mogućnost da rade na sebi slijedeći duhovnu znanost, ne samo u teoriji već i u praksi, i time se usmjeravaju prema mentalnoj luci, a to je mir za kojim ljudi čeznu. On će za ljude postati unutarnja stvarnost, ali i vanjska stvarnost tako da će on blistati kroz njihove misli, osjećaje i djela u svakodnevnom životu.

Kako možemo znati da li smo usmjerili naš mentalni brod prema luci mira ? Promatranjem kako reagiramo na našu okolinu. Ako se mi lako razljutimo ili postanemo ogorčeni ili bijesni i ako neljubazno kritiziramo stavove i ponašanje drugih ljudi, nešto nije u redu sa našim kompasom, i mi smo u opasnosti da se sudarimo ili nasučemo.

No, ako upotrijebimo svoju volju i zatražimo Providnost pomoć da sretnemo svaku pojedinu situaciju i svakog pojedinca sa dobronamjernošću i vrstom ljubavi koja će biti od najveće koristi u tom trenutku, mračni oblaci ljutnje i bijesa će se razići i sunce ljubavi prema bližnjem će sjati i blistati kroz našu svijest.

Predavanje koje je održano u Klintu na ponedjeljak 9. Kolovoza 1948.

Revidirao Mogens Møller, reviziju odobrio Martinus.

Danski naslov i izdanje : Den mentale kursændring (Kosmos 1997/7)

Preveo Andrew Brown, 2007

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (01.05.2012.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk