MARTINUS ODGOVARA NA NEKOLIKO PITANJA O JEDENJU MESA

ODGOVOR : „Jedenjem mesa ljudi su si stvorili ogromnu količinu karme, ali na sreću oni toga nisu svjesni. Međutim, oni neće žeti tu karmu u punoj mjeri; kada bi bilo tako, njihova bi budućnost bila užasna jer imaju smrt tolikih živih bića na svojoj savjesti. Bilo bi potrebno vrlo mnogo života da otplate tu karmu. Čak iako oni nisu sami ubili te životinje, već su prepustili taj posao mesarima ili klaonicama, to ih ne oslobađa njihove karme jer oni imaju udjela u održavanju klanja, i zbog toga je najbolje odustati od jedenja mesa. Uistinu bi trebali odustati od životinjske hrane, jer sve dok to ne napravite nastavit ćemo graditi bolnice.

    Jedenje mesa je vrlo veliki problem, ali neće biti tako da će ljude odjednom pogoditi takva karma. Čak iako su oni možda jeli meso danas, oni neće biti zaklani sljedećeg dana. To se vraća na potpuno drugačiji način; to će biti dio kolektivne karme. Karma koju netko podnosi kao rezultat ubijanja životinja nije popraćena mislima mržnje. Kada netko ubije drugog čovjeka to je često rezultat mržnje prema tom čovjeku i čovjek mora za to otplatiti karmu na isti način, to jest tako da bude ubijen zbog zlih misli. Ali karma koju ljudi podnose kao rezultat jedenja životinja nije popraćena ubojitim mislima ili mislima mržnje; oni ne ubijaju životinje zato jer ih mrze već zato jer misle da je potpuno prirodno jesti meso. Zbog toga oni dobivaju tu karmu u obliku nesreća. Na primjer, čovjek koji jede meso može sudjelovati u prometnoj nesreći ili u nekoj drugoj nesreći, i takvu karmu ne prate misli mržnje. Čak iako vam se može trenutno približavati takva karma, u slučaju da postanete vegetarijanac zbog toga što ne želite sudjelovati u ubijanju životinja, i zbog toga u potpunosti prestanete jesti meso i ubijati životinje, neće vam se vratiti takva karma. A to je prekrasna stvar, jer ako bi morali platiti za stotine i tisuće životinja u čijim ste smrtima sudjelovali, to bi bilo vrlo teško. No, postoji nada da se to može dogoditi vrlo brzo.“  … jednom kada dođemo do stupnja kada više ne možemo kršiti zakon – kada postanemo potpuno nesposobni ubijati, kada više ne možemo ubijati životinje, ili činiti bilo što negativno, i živjeti na savršeni način – mi ćemo tada biti slobodni od karme koja bi nas inače snašla. Mi nastavljamo dobivati ubilačku karmu sve dok sami ubijamo. Jednom kada prestanemo ubijati, karma odmah prestaje…“   

PITANJE : Ako netko, na primjer, doživi pad aviona na Sjevernom polu gdje nema vegetarijanske hrane i gdje samo ima životinja do kojih se dolazi lovom i ribolovom, da li se čovjek tada treba suzdržati od konzumiranja takve hrane i time se osuditi na smrt od gladi ?

ODGOVOR : „Dozvoliti da se umre od gladi istovjetno je samoubojstvu, počiniti samoubojstvo znači ubiti, a ubijanje predstavlja kršenje šeste zapovijedi. Lov i ribolov također predstavljaju ubojstvo, a time također kršenje šeste zapovijedi. Ali u situaciji u kojoj ostvarivanje i neostvarivanje zapovijedi predstavlja kršenje ili ostvarivanje zapovijedi u istoj mjeri, ona se poništava. Šesta zapovijed ne postoji u takvoj situaciji i stoga ne može biti prekršena. U ovom slučaju vrijedi drugi kozmički zakon, naime onaj koji kaže da „između dva zla treba odabrati manje“. Dakle, ovdje se postavlja pitanje : da li je „manje zlo“ dozvoliti da se umre od gladi ili je „manje zlo“ očuvati vlastiti život pomoću životinjske hrane sve dok se čovjek ne izvuče iz takve situacije?

    U ovom slučaju nastavak života može se samo osigurati na temelju uništenja organizma drugih živih bića. Ali napredni ljudi, koji u normalnim životnim okolnostima izbjegavaju princip ubijanja, kako po pitanju hrane tako u odnosima prema svojim bližnjima, i koji pored toga koriste svoju snagu volje i razum kako bi uklonili taj princip iz ljudskog načina života, pružaju više zaštite i vitalnosti drugim bićima od životinja koje oni u trenutnoj nesretnoj situaciji moraju ubiti ako sami žele preživjeti i izdržati krizu. Ako takvo biće odluči umrijeti od gladi, događa se to da se „važnije biće“ žrtvuje u korist „manje važnog“ i prakticira se veće zlo umjesto manjeg zla, što predstavlja kršenje zakona ljubavi. Drugo rješenje dileme predstavlja dakle „manje zlo“ i bolje je da se ono primjeni u dotičnoj situaciji.“

Preveo : Andrew Brown

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (22.01.2013.)