MARTINUS KAKVOG PAMTIM
Ib Schleicher
Smisao života
Prvi puta sam sreo Martinusa na predavanju koje je održao u jesen 1946. U proljeće te godine bio sam potpuno obuzet fantastičnim perspektivama i impresivnom logikom u njegovim knjigama. Pročitao sam „Logiku“ i prvi dio „Livets bog“ (Knjiga života) i mnogo sam razmišljao o onome što sam pročitao. No još uvijek nisam imao odgovor na apsolutno najvažnije pitanje : „Što je smisao života ?“
Iako se odgovor može pronaći u kozmologiji, on nije odmah očigledan u njenim perspektivama i logici.
Prvo predavanje
Stoga sam sa velikim iščekivanjem otišao na svoje prvo Martinusovo predavanje. Nadao sam se da on ima odgovor i da će se baviti sa tim pitanjem na svojem predavanju. On je održao vrlo zanimljivo i krajnje inspirativno predavanje – kasnije sam shvatio da je uvijek bilo tako. Bio sam vrlo udubljen u čitavo predavanje , ali još uvijek nisam dobio odgovor na pitanje o smislu života.
Kada je Martinus završio svoj govor i sišao sa bine, prišao sam mu i pitao ga mogu li postaviti pitanje, na što je on odgovorio, „Naravno“.
On je dao toliko zanimljiva objašnjenja o životu da on mora da je imao odgovor.
Pitanje
Koliko se mogu danas prisjetiti, pitanje je glasilo otprilike ovako : „Možemo jasno vidjeti da u svemiru postoji planiranje i logika, a isto možemo vidjeti u vrlo malom stvarima, stanicama, molekulama i tako dalje. Ali naš vlastiti život izgleda kao da je manje-više bez plana, zapravo također izgleda krajnje nepravedan. I iako se to također može pokazati dobrim, koji je smisao svega ? Koji je zapravo smisao života ? Ja bez problema mogu vidjeti logiku. Čovjek može promatrati i izvlačiti logičke zaključke. No to samo po sebi ne daje odgovor na pitanje o smislu života.“
Vrlo iznenađujući odgovor „Da“, odgovorio je Martinus, „to je vrlo teško pitanje – jer se može reći da nema smisla. To naravno može zvučati neobično. No činjenica je da život vječno postoji. A svaki smisao ili svaka svrha je naprotiv nešto stvoreno. To je nešto što je ograničeno vremenom i što stoga ne može biti izraz nečega što postoji vječno. – Međutim, može se reći da život postoji kako bi ga živa bića mogla doživjeti, dakle svrha je sam čin doživljavanja života !“
Nikada prije i nikada poslije niti jedan čovjek nije ostavio takav duboki utisak na mene kao što je to učinio Martinus ovim jednostavnim objašnjenjem. Istovremeno sam razumio i osjetio da sam na određeni način odjednom došao do kraja puta po pitanju objašnjenja života. Ovdje je bio glavni zaključak – koji se nikako nije mogao poreći. Sve će ostalo u budućnosti biti strukture i detalji u objašnjenju života. Sada sam ozbiljno mogao vidjeti smisao u proučavanju života u svim njegovim brojnim aspektima.
Ovom sam prilikom bio toliko okupiran ovim velikim pitanjem da nisam mogao dobiti jasan utisak o Martinusu kao osobi. No mi ćemo se uskoro ponovno sresti, tako da sam to mogao nadoknaditi kasnije.
Izuzetna energija
U početku smo se samo povremeno družili, ali vremenom je to dovelo do toga da smo navečer dugo šetali kako u Kopenhagenu tako i u Klintu. Martinus je bio neumoran prilikom odgovaranja na moja brojna pitanja i prilikom objašnjavanja svega što me zanimalo.
Također sam primijetio da ne samo da je on imao veliki višak mentalne energije, on je također imao veliku fizičku energiju. On je bio duplo stariji od mene – ja sam bio u svojim srednjim dvadesetim godinama i puno sam trenirao i bavio se sportom – ali sam ipak morao hodati vrlo brzo kako bi ga mogao sustizati u našim šetnjama.
Zarazan smisao za humor
Martinus je bio vrlo društven, i zbog toga što je bio tako neobično zanimljiv i zabavan, on je uvijek bio središte inspiracije prilikom svakog okupljanja. Njega je zabavljala činjenica da su neki ljudi smatrali ovu njegovu osobinu pomalo neprimjerenom za nekoga tko se tako ozbiljno bavi najvišim problemima života - on se sigurno nije vidio takvim.
On je bio apsolutno siguran da je smijeh vrlo zdrav. On je zapravo često govorio da je smijeh nešto najzdravije što čovjek može činiti. On je imao obilje zabavnih priča i vrlo brojne zanimljive događaje koje je znao spominjati – on je bio vrlo dobar pripovjedač.
Zanimljivo je to da su te priče, nakon što ih je čovjek čuo više puta, bile potpuno iste svaki puta kada ih je ispričao. Nikada ih nije dotjerivao.
Ne samo kozmologija
Postojala je jasna veza između Martinusovog društvenog aspekta i direktno kozmološkog aspekta i on je to spomenuo jednoga dana dok smo stajali i razgovarali ispred Instituta. Ne mogu se više sjetiti konteksta, ali se savršeno jasno sjećam sadržaja njegovih riječi : „Nemoj vjerovati da uvijek pričam samo o analizama, jer to nije tako. Kada provodim večer u društvu drugih ljudi, ja razgovaram poput svih ostalih“. Nakon toga se on nasmijao, ali sam dobio jasan dojam da je mislio ozbiljno. Kasnije mi više nije bilo teško razlikovati između čisto društvene i direktno kozmološke strane Martinusa.
Stvar koja ga je duboko preokupirala
Moj dojam o Martinusu kao potpuno izuzetnoj osobi neprestano se potvrđivao. On je živio svoj život čisto i jednostavno kako bi objasnio i postavio temelje za dolazeće humano postojanje na Zemlji. To je bilo ono čime je on bio duboko preokupiran i inspiriran. To mu je davalo energiju da radi tako nevjerojatno puno svaki pojedini dan.
On je prilagođavao svoja objašnjenja nečijem stupnju razumijevanja
Kada se god postavilo pitanje o kozmologiji, Martinus je uvijek bio spreman dati objašnjenja. I to nije bilo samo na predavanjima; već i onda kada je bila zainteresirana samo jedna osoba, jer je on osjećao da je to svrha njegovog života da objašnjava stvari. Bilo je zanimljivo vidjeti da je on imao naročiti talent da točno prilagodi svoja objašnjenja stupnju razumijevanja slušatelja. Ja sam to osobno doživio mnogo puta. I situacija se uvijek činila potpuno prirodnom.
Zanimanje za sve ljude
Također prilikom brojnih dugih večernjih šetnji Kopenhagenom Martinus bi nailazio na interes za svoju kozmologiju. Ali on bi samo razgovarao o kozmičkim analizama kada je za njima postojao iskreni interes i potreba. Martinus je zapravo bio duboko zainteresiran za najbolji mogući razvoj i doživljavanje života svakog pojedinog čovjeka na Zemlji.
Njemu je bilo savršeno jasno da sva živa bića jednako vrijede. On je to demonstrirao tako da je primao brojne nesretne ljude koji su kod njega dolazili po savjet i vodstvo u svojoj situaciji. Svake godine je to bila brojka od 300 ili više ljudi.
Nepokolebljiva sigurnost
Još jedna stvar koja je ostavila na mene naročiti utisak jest nepokolebljiva sigurnost koju je Martinus osjećao u svojem kontaktu sa životom i sveobuhvatnom sviješću života, drugim riječima u svojem kontaktu sa Bogom. Svi mi živimo u tom kontaktu i vremenom ćemo postati svjesni toga. On je sigurno bio svjestan toga u izuzetnoj mjeri.
Martinus je donosio odluke
Tijekom svojeg života Martinus je donosio sve važne odluke na Institutu. Bilo je sasvim prirodno da on postavi smjernice za vođenje Instituta u budućnosti. Mi ostali u vijeću Instituta sudjelovali smo u diskusijama, iznosili smo svoja gledišta i postali smo upoznati sa time kako stvari funkcioniraju kako bi mogli nastaviti rad Instituta prvih nekoliko godina nakon njega. U radu vijeća, na primjer po pitanju organizacije i strukture Instituta, Martinus je sam donosio odluke sa velikom sigurnošću, ali ne prije nego što je za to došlo vrijeme, ne prije nego što je stvar postala potpuno jasna.
Bez svjetske organizacije
Tijekom brojnih godina redovito smo diskutirali o organizaciji Instituta u budućnosti. Pretpostavljali smo da bi svjetska organizacija bila prirodni preduvjet za predstavljanje kozmologije svijetu, kako bi ona mogla doći do ljudi koji su prirodno zainteresirani. Na gotovo svakome sastanku Martinus je naglasio da će sve biti vrlo jednostavno i da neće biti komplicirano. Ali, mi nikada nismo razumjeli ili došli do zaključka kako će se to dogoditi i postupno sve su dulji bili periodi kada smo razgovarali o tom pitanju.
Na kraju je sve postalo jasno kada je Martinus rekao : „To su misli koje će se raširiti među ljudima koje će predstavljati svjetsku organizaciju. Nije na nama da stvorimo veliku organizaciju kojoj ćemo pripadati. To je mentalitet koji će rasti“. Rijetko smo mi ostali, koji smo bili u vijeću, osjetili takvo olakšanje u odnosu na rad Instituta.
Mi sada u svakom slučaju ne moramo preuzeti na sebe odgovornost izgradnje svjetske organizacije. U usporedbi sa prethodnim idejama ovo rješenje je bilo uistinu jednostavno i nije bilo komplicirano. Izbjegavanje svađe Funkcioniranje Instituta treba biti čim manje, upravo toliko veliko da osigura da kozmologija dođe u svijet. Najveći dio posla preuzet će volonteri izvan Instituta, kako interes bude rastao. Na taj način se mogu izbjeći nametnuta pravila i svađe do kojih neizbježno dolazi u formalnim svjetskim organizacijama.
Martinus je izrazio potpuno isto uvjerenje kada je, nakon brojnih diskusija o različitim načinima izbora članova vijeća , rekao sa velikim naglaskom da se vijeće treba samo izabrati. Tijekom diskusije o mogućim oblicima izbora on je rekao : „To će biti mnogo lakše nego što mislite. To neće biti sustav koji razara. Mi trebamo imati sustav koji izražava ljubav“.
Na kraju je rekao : „Ovdje će biti slučaj da vijeće bira samo sebe. Mi sigurno nećemo imati izbore“. Kada je to pitanje došlo toliko daleko nije bilo niti najmanjeg kolebanja u Martinusovom stavu. I on je odlučivao sa potpuno istom sigurnošću i odlučnim stavom o čitavom nizu ostalih važnih pitanja koja su se ticala Instituta.
Centar mira Izgleda, iz onoga što je postalo poznato kao „Struktura suradnje“ Instituta (knjiga koja još nije prevedena na engleski) da se iza ove i drugih odluka koje je donio Martinus nalaze neke iznenađujuće mogućnosti za stvaranje pozitivne atmosfere u i oko Instituta. Postupno će to postati centar mira i tolerancije, mjesto gdje ćete se, kako je to Martinus rekao „mnogo bolje osjećati“. Kako bi došli do tog stupnja, potrebno se osloboditi svih najčešćih i najvećih uzroka svađa u svakoj organizaciji, uzroka sa kojima se borimo u poslovnom svijetu. Mi se trebamo osloboditi od ljudskih uzroka svađe. Nema drugog načina.
Suštinska osobina Sigurnost i snaga kojom je Martinus djelovao u takvim pitanjima sigurno nisu poznati brojnim ljudima, no to je bila osnovna karakteristika njegove osobnosti. Pažnju ljudi je prije svega privlačio njegovo duhovno djelovanje i njegovo zračenje neposredne osobine ljubavi.
Uvijek je postojao čvrsti temelj
Tijekom vremena bile su donesene brojne krajnje sigurne i inovativne odluke po pitanju vođenja Instituta, kada se za njima ukazala potreba. Međutim, uvijek je postojao čvrsti temelj koji je bio jasno određen. Još u 30-tim godinama 20-tog stoljeća, u prvim izdanjima Kozmosa, Martinus je napisao : „Ovdje stvari trebaju biti vođene duhom koji samo vidi svjetlost, dobrotu i ljubav u svakome, jer postoji nešto apsolutno božanstveno, svjetlo i ljubeće u svakom pojedinom živom biću. Koncentrirati se na to, baviti se tim aspektom svojeg bližnjeg pruža veliko znanje o svjetlosti; to stvara zračeće polje koje okružuje svaki mentalitet; to donosi svjetlost u svačije oči.“ (Kozmos 1936)
Uvijek u skladu sa osnovom
Moje je iskustvo sa Martinusom tijekom više od 30 godina redovitog kontakta sa njim bilo da je on uvijek bio u potpunom skladu sa tim stavom. On je intenzivno bio zaokupljen idejom da je u krajnjem slučaju to bilo pitanje stvaranja prijateljstva svugdje, između svih ljudi. To je bio slučaj bez obzira na položaj nekog čovjeka i bez ikakvih uvjeta.
Važnost svijetle atmosfere
Ne samo u neposrednoj blizini Instituta, već unutar njegove čitave stvari, u čitavoj ovoj novoj fazi evolucije, svijetla atmosfera je od velika važnosti. Na brojnim sastancima vijeća o ovom se pitanju diskutiralo iz brojnih perspektiva.
No Martinus je to najjasnije izrazio već u 167 odlomku knjige Livets bog 1 : „Svakodnevni život zemaljskih ljudi kristalno jasno pokazuje da u razvoju nisu odmakli dalje od stupnja na kojem izražavaju međusobnu netrpeljivost i zlonamjernost, kako na materijalnom tako i na vjerskom području. Stoga je još potrebnije da oni ljudi koji žele sudjelovati u razvoju svijeta ka boljim uvjetima života – oni koji će predstavljati novi impuls svijeta – budu sposobni pokazati vrlo visoki stupanj tolerancije i razumijevanja.“
Preveo sa danskog na engleski : Andrew Brown
Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (14.09.2012.)