MARTINUS GOVORI O SMRTI

Pitanje: Kada duša ili duh napusti ili izgubi svoje fizičko tijelo prilikom tzv. «smrti», da li on dolazi u stanje u kojem je svjestan zemaljskog života koji je napustio – da li se on sjeća rodbine, prijatelja i svega što je doživio ?

Odgovor: Kada čovjek napusti ili izgubi svoje fizičko tijelo on u početku ne gubi svoju fizičku svijest, što u ovom slučaju podrazumijeva iskustva iz svojeg zemaljskog života, sjećanja na rodbinu, prijatelje itd., i ostalo znanje. S obzirom da se fizička svijest sastoji od misli, a misli ne predstavljaju nešto fizičko, nešto materijalno, već su zapravo čisto duhovne prirode, one stoga ne ovise o fizičkom tijelu i ne mogu nestati sa njime. One su još uvijek, nakon propasti fizičkog tijela, povezane sa Jastvom, koje, zajedno sa svojom vječnom nadsviješću i podsviješću stvara živi duh koji predstavlja istinsko, pravo, besmrtno biće koje se nalazi iza fizičkog organizma. Kada duh prilikom smrti izgubi fizičko tijelo, a time i fizički dio svojeg mozga i živčanog sustava koji predstavljaju sjedište njegove fizičke dnevne svijesti, on će time izgubiti sposobnost direktne svjesne komunikacije sa fizičkom razinom, a time i sposobnost da ostane u direktnoj fizičkoj vezi sa onima koje je napustio na fizičkoj razini. Međutim, s obzirom da je njegova dnevna svijest prilikom smrti prešla u njegovu noćnu svijest, koja predstavlja dnevnu svijest na duhovnoj razini, on će ovdje još uvijek živjeti u svjesnom proživljavanju svojih iskustava, sjećanja, znanja itd. iz fizičkog zemaljskog života koji je ostavio iza sebe. Te fizičke pojave će predstavljati odlučujući faktor stupnja svjetlosti ili sreće u sveukupnom duhovnom postojanju u koje je biće stupilo prilikom smrti.

Pitanje: Da li između živih i tzv. «mrtvih» postoji prirodna veza bez medija ?

Odgovor: Između živih i «mrtvih» postoji vrlo velika osnovna i aktivna veza. Prilikom smrti budna, fizička dnevna svijest bića se prenosi na njegovu noćnu svijest, koja predstavlja dnevnu svijest istog bića na duhovnoj ili psihičkoj razini. S obzirom da se dnevna svijest fizičkih bića tijekom normalnog dubokog sna također prenosi na njihovu noćnu svijest, tijekom fizičkog spavanja oni se nalaze u stanju u kojem imaju budnu dnevnu svijest na istoj razini kao i «pokojnici». Živi i «mrtvi» mogu tamo nastaviti međusobnu razmjenu misli i zajedno provoditi vrijeme koje više nemaju na fizičkoj razini. Važne ideje, upozorenja, savjeti i smjernice mogu se u znatnoj mjeri međusobno razmjenjivati između bića sa obiju razina. Čak iako sjećanje na vrijeme koje je provedeno zajedno na duhovnoj razini i na iskustva koja su sa time povezana u potpunosti nedostaje u fizičkoj dnevnoj svijesti kada se to biće probudi nakon spavanja, ono će ipak biti pohranjeno u podsvijesti tog bića i u datim okolnostima ili situacijama ono će se prenijeti iz podsvijesti u njegovu budnu fizičku dnevnu svijest. Ono će tada, na intuitivan način, oploditi misaoni svijet spomenutog bića znanjem i duhovnim ili psihičkim materijalom koji je predstavljao suštinski sadržaj vremena koje su proveli zajedno na duhovnoj razini. Na taj način sva živa bića se nalaze u bezopasnom i zaštićenom odnosu sa duhovnim svijetom. Smrt ne predstavlja veliko odvajanje od voljenih «pokojnika» ili onih koje volimo, kao što to ljudi ovdje na Zemlji obično zamišljaju. To će se postupno pretvoriti u živu spoznaju ili znanje da će se sav pesimizam koji zajedno sa očajem, suzama i depresijom danas pretvara pogreb ili sahranu u ceremoniju jadikovanja u samoj crnini, promijeniti na takav način da će sahrana postati ono što bi trebala biti – proslava radosti i svjetlosti. Prirodna smrt uvijek će predstavljati oslobađanje od organičavajućeg doživljavanja života i proizlazećeg mentalnog zatvora, što predstavlja povezanost vječnog duha sa istrošenim, nesavršenim i oronulim organizmom, koji više nije pogodan za doživljavanje života. Nad takvim oslobađanjem ne bi trebalo jadikovati, već bi ga trebalo slaviti.

Pitanje: Nedavno je umro jedan muški rođak čija je žena umrla prije dvanaest godina. Nakon pogreba čuo sam da je bio prisutan jedan vidoviti čovjek koji je rekao kako je vidio da pokojnikova žena i moja pokojna kćer dobivaju duhovno tijelo. Da li je to istina ?

Odgovor: Duhovno tijelo nije nešto što se dobiva prilikom smrti. To je nešto što čovjek već razvija i koristi tokom života na fizičkoj razini. Nadalje, nije u pitanju jedno, već zapravo pet duhovnih tijela, pored fizičkog tijela, pomoću kojih živo biće održava trajno, budno dnevno svjesno doživljavanje života. Doživljavanje života nekog bića je kombinirani međusobni odnos između šest različitih osnovnih energija koje ispoljava Jastvo kroz šest odgovarajućih tijela za osnovne energije. Sve dok biće živi na fizičkoj ili materijalnoj razini, taj međusobni odnos se koncentrira u fizičkoj dnevnoj svijesti koju podržava fizičko tijelo. Tijekom spavanja taj međusobni odnos se koncentrira u jednome od pet ostalih tijela od kojih je svako duhovne ili zračeće prirode. Prilikom smrti čovjek naravno gubi svoje fizičko tijelo, ali on ne gubi budnu dnevnu svijest koja je koncentrirana u mozgu i živcima njegovog fizičkog tijela. Ona se samo prenosi na jedno od pet duhovnih tijela koje je najzrelije i prilagođeno toj svrsi. Ovaj proces prilagođavanja i sazrijevanja događa se svake noći prilikom fizičkog spavanja. Sa gubitkom fizičkog tijela čovjek je dakle samo izgubio sposobnost direktnog opažanja čisto fizičkog ili materijalnog utjecaja koji se prije prenosio njegovoj dnevnoj svijesti putem fizičkih osjetila. No, on još uvijek može doživljavati svaki oblik ispoljavanja energije koji se događa u obliku misli. Prema tome, on ne postoji više u materijalnom svijetu, već naprotiv, u misaonom svijetu. On isključivo doživljava ono što se može manifestirati pomoću misli i stvaralačkih procesa u materiji koja se nalazi izvan fizičke razine i koja je dakle duhovne prirode ili prirode svijesti. Dok je tijekom fizičkog spavanja čovjek samo djelomično prenio svoje doživljavanje života sa svojeg fizičkog na svoje duhovno tijelo (on još uvijek tijekom spavanja može reagirati na snažne fizičke utjecaje – u protivnom ne bi bilo moguće nekoga probuditi iz sna), prijenos prilikom smrti je potpun. Taj potpuni prijenos svijesti sa fizičke na duhovnu razinu može se promatrati vrlo snažno razvijenom ili savršenom vidovitošću. No, to potpuno prenošenje dnevne svijesti od fizičkog na duhovno tijelo izgleda kao da to duhovno tijelo postaje više materijalno, a time i bolje vidljivo. Moguće je da je spomenuti vidovnjak vidio taj proces. No, s obzirom da takvu izjavu o vidovitom viđenju ne mogu potvrditi bića koja nemaju vrlo razvijene psihičke sposobnosti ona se, poput svih ostalih neprovjerenih psihičkih, mediumističkih ili okultnih tvrdnji, treba uzeti sa vrlo velikom rezervom.

(1950)

Preveo sa engleskog : Davorin Gruden (14.03.2010.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk