MARTINUS  GOVORI  O PREHRANI 

Pitanje: Da li se prilikom kuhanja biljne hrane gube vitamini?

 

Odgovor: Da bi riješili taj problem moramo razumjeti da sva hrana, bez obzira bila ona životinjska ili biljna, gledano iz kozmičke perspektive, predstavlja izraz mikro-života, drugim riječima, milijardi živih bića. Isto kao što se fizička živa bića sastoje od duha i materije, tako se i hrana sastoji od duha i materije. Da bi taj mikro-život mogao biti apsorbiran u organizam kao hrana, on mora biti «probavljen». To se odvija pomoću probavnih organa i probavnih sokova. Za mikro-bića taj proces probave znači odvajanje njihovog duha od njihovog tijela. Taj duh ulazi ili se inkarnira u krv i meso organizma koji probavlja kao obnovljeni život, dok materija, to jest fizički ostaci tih bića koji sada predstavljaju leševe, napuštaju organizam u obliku izmeta. Dakle, taj mikro-duh ili mikro-život odvojen od svoje materije predstavlja pravu prehrambenu vrijednost. Reakcija tog mikro-života ili mikro-duha predstavlja ono što nazivamo «vitaminima».

      Obzirom da duh, kao što nam je poznato, preživljava smrt svakog fizičkog organizma za koji je bio vezan, tako i mikro-duh ili mikro-život u svakoj hrani ne može biti uništen, smanjen ili povećan, već preživljava svaki oblik odvajanja od fizičke materije bez obzira da li do tog odvajanja dolazi zbog probavnih sokova ili kuhanja. Probava sama po sebi samo predstavlja proces odvajanja i oslobađanja duha ili mikro-života zbog izgradnje i održavanja organizma bića koje probavlja. To što je ta probava ili proces odvajanja dopunjena jednim umjetnim procesom kao što je kuhanje, nema nikakvog utjecaja na mjesto nove inkarnacije oslobođenog mikro-duha. O tome isključivo odlučuju vlastite jezgre talenata mikro-duha ili mikro-života. Ako su te jezgre talenata takve prirode da se mogu razvijati do pune zrelosti u krvi i mesu organizma koji probavlja, one će se odmah tamo inkarnirati. To se naročito događa u slučaju zrelog voća oko sjemena. Međutim, postoje brojni oblici oslobođenog mikro-života koji ne mogu nastaviti normalan razvoj u gore-spomenutoj krvi i mesu. Zbog toga se taj mikro-život brzo inkarnira u drugoj tvari ili materiji gdje se nalaze savršeni uslovi za izražavanje njegovih jezgara talenata. A s obzirom da su brojni takvi oblici mikro-života prisutni u kuhanoj hrani, naime u mesu, hrskavici i proizvodima od krvi, razumno je pretpostaviti da će ovdje biti manje vitamina nego obično ili će doći do gubitka vitamina; no, kao što smo već spomenuli, to apsolutno nema veze sa procesom kuhanja, već prije ima veze sa neprikladnošću tog određenog mikro-života za asimilaciju u obliku hrane u dotičnom organizmu. Situacija se ne bi promijenila ni da se u spomenutim proizvodima uživa u nekuhanom ili sirovom stanju. Dakle, kuhanje nije samo neškodljivo, već predstavlja sjajnu pomoć čovjeku u njegovom kozmičkom putovanju kroz epohu životinjskih i vegetarijanskih proizvoda koji su grubi i teški za probavu, ka sjajnom zlatom dobu buduće nove kulture gdje prehrana više neće predstavljati problem već će, zajedno sa svim ostalim aspektima svakodnevnog postojanja, predstavljati božanstveno uživanje zrelog čovječanstva u vječnom izvoru zdravlja koji je stvorio sam Bog putem obilja zračenja čitave prirode.

      Dakle, u organskoj strukturi zemaljskog čovjeka razvija se profinjeniji oblik probave koji će postupno ukloniti princip ubijanja iz područja probave tako da će – također u odnosu na svoja mikro-bića – on moći ostvarivati šestu zapovijed: «Ne ubij» i tako na svim područjima predstavljati ponašanje savršenog ili dovršenog čovjeka ili potpuno ostvarivanje zakona  ljubavi prema bližnjem.

      Sa razvojem tog novog procesa probave bez ubijanja odgovarajuća naročita prehrana postaje stvarnost. Čovjek tada sve više počinje inzistirati da je «sirova vegetarijanska prehrana» apsolutno jedina ispravna prehrana i on želi da se kuhanje izbaci iz svakog područja ljudske prehrane. O tome smo već govorili da takav stav nije ni logičan ni znanstven jer uključuje upotrebu vrlo žilavih i grubih proizvoda za ljudsku prehranu, jer kuhanje ovdje nije samo neškodljivo, već je jednostavno neophodno kako bi se ti proizvodi, koji su dizajnirani za životinjski probavni sustav, pretvorili u hranu za ljudska bića. Naravno, sasvim je drugačiji slučaj kada se koriste oni proizvodi koji su bili u potpunosti razvijeni od strane prirode da budu čista hrana čiji mikro-život može prijeći u organizam kao hrana bez ikakvog prethodnog destruktivnog procesa smrtonosne probave. Zapravo normalno fizičko i mentalno postojanje takvog mikro-života ovisi o tome da on kao hrana bude asimiliran u organizmu. Kada čovjek nauči da proizvodi koje je razvila sama priroda kao hranu predstavljaju meso i sokovi jestivog zrelog voća, tada neće biti teško razumjeti da kuhanje ovdje nije samo suvišno, već je i sigurno štetno. Opće je poznato da zrele naranče, banane, breskve, grožđe, šljive, jabuke, kruške, lubenice i tako dalje kuhanjem ne dobivaju bolji okus i aromu i bez toga ili bilo kojeg drugog ubilačkog procesa oni se lako asimiliraju kao hrana u organizmu zemaljskog čovjeka. To također u određenom stupnju vrijedi i za lakše probavljive listove koji se koriste kao salata i za miksane sokove blagih korjenastih proizvoda poput mrkve. Prema tome, naročito u mesu i sokovima jestivog zrelog voća, imamo mikro-život koji bez ikakvog ubilačkog procesa, destruktivne probave ili fizičke smrti može biti asimiliran u organizmu kao hrana; i koji stoga – u skladu sa ostvarivanjem šeste zapovijedi i zakona ljubavi – predstavlja pravu hranu za savršenog čovjeka.

      No zemaljski čovjek se još uvijek vrlo daleko nalazi od toga da predstavlja potpuno razvijeno ili savršeno ljudsko biće. U vrlo velikoj mjeri on još uvijek pripada stupnjevima razvoja između «životinje» i «ljudskog bića». Zbog toga njegova probava i prehrana predstavlja nešto između životinjske i ljudske. On zbog toga još uvijek ne može živjeti isključivo od čistog mesa i sokova voća, već još uvijek mora konzumirati određenu količinu grubljih biljnih proizvoda. Zbog toga sadašnji problem prehrane zemaljskog čovjeka nije pitanje toga što je bolje – sirova vegetarijanska prehrana ili grubi proizvodi koji još uvijek zahtijevaju kuhanje – već je to uglavnom pitanje koju kombinaciju ili sastav te dvije vrste prehrane bi čovjek trebao primjenjivati kako bi očuvao savršeno zdravlje i odgovarajuću normalnu tjelesnu dobrobit. 

      S obzirom da se zemaljski ljudi nalaze na vrlo različitim stupnjevima razvoja i zbog toga se ne nalaze na istom stupnju prehrane, odgovor na to pitanje mora biti vrlo individualan. Svaki pojedinac mora promatrati reakcije različite hrane na svoj vlastiti organizam i putem toga treba doći do sastava prehrane koji njemu ili njoj pruža najsavršeniji osjećaj zdravlja i dobrobiti.

 

Pitanje: Da li post može biti koristan?

 

Odgovor: Za zdravog čovjeka koji normalno živi i ne jede više od one količine hrane koju njegov organizam zahtijeva, post predstavlja štetno uplitanje. Međutim, sasvim je drugačiji slučaj kada se taj odnos ne poštuje i kada iz dana u dan čovjek sakuplja u svojem organizmu obilje suvišne hrane i time trajno preopterećuje svoje organe.

      Očigledno je da takvi preopterećeni organi trebaju neku vrstu olakšanja. Do takvog olakšanja može doći samo putem neke vrste odgovarajućeg posta ili manjeg unosa hrane.

      Dugotrajnim postom tijekom kojeg se tijelo u potpunosti isprazni od hrane, može doći do korisnog čišćenja od nekih štetnih i nezdravih tvari. Međutim, takvo se liječenje treba odvijati samo uz preporuku i stručnu kontrolu doktora.

 

Pitanje: Prethodni odgovori na pitanja u ovom dopisnom pismu o biljnoj prehrani upućuju na to da sirova vegetarijanska prehrana nije ništa korisnija od kuhanih proizvoda – da li je tako?

 

Odgovor: Prethodni odgovori na gore-spomenuta pitanja nisu se bavili time da li je sirova vegetarijanska prehrana bolja od kuhane hrane. Oni su se samo bavili tvrdnjom da je biljna hrana bolja od životinjske hrane i uzimanjem u obzir da li je upotreba kuhanja prilikom pripremanja hrane štetno ili ne. Stoga treba razumjeti da analiza kuhanja koja je dana u odgovorima samo vrijedi na tim područjima i za pripremu za pretvaranje tih proizvoda u prihvatljivu hranu za osobu za koju je kuhanje sadašnja stvarnost i koje se, kroz stoljetno iskustvo, pokazalo kao apsolutno neophodno za prehranu zemaljskog čovjeka.

      Podrazumijeva se da nema potrebe kuhati onu hranu koju je sama priroda pretvorila u oblik mikro-života koji je toliko duhovno nadmoćan i koji je ovijen tako minimalnom količinom fizičke materije da on bez ikakvog ubijanja može biti apsorbiran u organizam kao hrana i tu nastaviti svoje normalno postojanje. Bez tog cilja evolucije za princip prehrane i promjenom probavnog sustava od ubilačkog i smrtonosnog procesa ka životnom procesu za mikro-život, niti jedno biće na fizičkoj razini ne bi se moglo osloboditi principa ubijanja. Ovdje čovjek još uvijek kroz svoj probavni sustav stvara pakao, smrt i razaranje milijardama mikro-bića kako bi sam živio, iako je on odavno počeo živjeti anđeoskim životom u odnosu na međukozmička bića (životinje i ljudi).

 

( Za daljnje informacije vidjeti Martinusovu knjigu «Idealna hrana» )

 

Pitanje: U svakodnevnom životu možemo vidjeti da vrlo veliki broj ljudi mora nositi naočale. Zašto je ljudski vid tako oslabljen?

 

Odgovor:  Glavni razlog zašto je ljudski vid tako oslabljen u velikoj se mjeri može pripisati tome što je zemaljsko čovječanstvo u proteklom stoljeću, zahvaljujući izumu snažne umjetne svjetlosti, uspjelo pretvoriti noć u dan. To umjetno produljivanje dana podrazumijeva naravno i veće korištenje vida. Organi vida mogu tolerirati tu povećanu upotrebu postupnim vježbanjem tijekom nekoliko generacija. Zbog toga sada prve generacije moraju trpjeti zbog vrlo različitih oblika slabosti vida, naročito zato jer se sve više i više bave malim predmetima i detaljima, kao što je slučaj prilikom čitanja i pisanja. No čovjekovi organi vida s vremenom će se uvježbati i prevladati to stanje i zbog toga će se buduće generacije u odgovarajućoj mjeri postupno osloboditi od slabosti vida.

 

Iz «Kontaktnih pisama» br. 3,4 i 5 – 1950, koja su ponovno objavljena u danskom izdanju Kozmosa 8,9 i 10 – 1983.

Prevela sa danskog na engleski: Mary McGovern, 1984. 

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (08.02.2010.)

Copyright © Martinus Institut