PROČITANO

924

PUTA

OD 14.01.2018.

MARTINUS GOVORI O OPLODNJI

Ovdje Martinus daje odgovore na dva pitanja koja se tiču oplodnje i nastanka novog života.

MARTINUS GOVORI O OPLODNJI

Pitanje: Kada se ne-inkarnirani duh povezuje sa embrijem u majčinoj utrobi u kojoj se treba inkarnirati? Događa li se to odmah nakon oplodnje, nakon spolnog odnosa ili, kako neki misle, tri mjeseca nakon spolnog odnosa?

Odgovor: Da bi uopće došlo do oplodnje i da bi na području jednopolnih bića moglo doći do stvaranja embrija, vibracije (aura) ne-inkarniranog duha moraju se povezati sa vibracijama osjećaja blaženstva ili užitka koji kulminira tijekom prirodnog spolnog odnosa između dva bića suprotnog spola. Taj osjećaj užitka i aura ne-inkarniranog duha iste su vrste. To znači da dva fizička partnera u seksualnom odnosu tijekom kulminacije osjetilnog uživanja imaju istu auru kao i ne-inkarnirano biće blaženstva koje je spremno ponovno se inkarnirati u fizičkom organizmu. I tada, kada se aura ne-inkarniranog bića nalazi točno na istoj valnoj duljini ili ima istu prirodu kao i zajednička aura dvaju partnera u njihovom prirodnom izvođenju spolnog odnosa, ta zajednička aura uspostavlja psiho-kemijsku vezu sa aurom ne-inkarniranog bića. Ta veza je ukorijenjena u muškoj spermi koja ulazi u ženski spolni organ tijekom spolnog odnosa, što dovodi do oplodnje i početka stvaranja embrija. Kroz taj utjecaj njegove aure na stvaranje embrija, ne-inkarnirano biće, zajedno sa organskom snagom koja se oslobađa u utrobi u kojoj se embrio nalazi, pokreće daljnji razvoj i stvaranje embrija. Talenti ne-inkarniranog bića, koji su razvijeni u prethodnim životima, sada su odlučujući i oblikovat će novi organizam savršeno ili nesavršeno, u skladu sa savršenstvom ili nesavršenošću tih talenata.

S obzirom da je embrio oživljavan i pokretan od strane duha svojeg izvora i od strane njegovog Jastva, on, od samog početka u obliku embrija u majčinoj utrobi, predstavlja «živo biće». I svaki pokušaj uništenja života tog embrija, bilo potpunim ili djelomičnim sprečavanjem njegovog daljnjeg rasta i razvoja u maternici, može se opisati kao ubojstvo, kao što bi to bio slučaj i sa već rođenim živim bićem.

Pitanje: Kako dolazi do umjetne oplodnje, što znači do oplodnje bez seksualnog odnosa između dva partnera suprotnog spola?

Odgovor: Svaki normalni proces u životu događa se u takvom izobilju da njegova misija može uspjeti u određenoj mjeri čak i ako nisu ostvareni svi fizički uslovi. Glavni uslov za oplodnju je naravno ulazak muške sperme u ženski seksualni organ. Izbacivanje sperme iz muškog seksualnog organa – čak iako se to događa na umjetan način bez spolnog odnosa sa partnericom – može osloboditi toliko energije blaženstva da ona može privući auru ne-inkarniranog bića i uspostaviti vezu ili kontakt sa njim, koji može trajati neko vrijeme, to jest sve dok se sperma na umjetan način može održavati na životu. Umjetnim unošenjem te sperme u njen seksualni organ, žena može u određenim slučajevima postati trudna ili oplođena. Talenti za izgradnju organizma ne-inkarniranog bića sada se mogu izraziti kroz tu novostvorenu vezu zajedno sa organskom snagom u maternici i može početi stvaranje embrija. No, ovdje treba napomenuti da je to izuzetak od pravila i da to stoga donosi određene nedostatke za embrio, naime da će generacije njegovih potomaka izumrijeti kako oni postupno gube sposobnost razmnožavanja i postaju neplodni. Izbjegavanjem prirodnog spolnog odnosa i vrhunca osjetilnog užitka koji on donosi muškarcu i ženi, sabotira se sami izvor života. Zbog toga ne treba vjerovati da je umjetna oplodnja blagoslov ili rješenje za budućnost.

Umjetna oplodnja može u određenoj mjeri biti opravdana među ljudima u slučaju kada bi oženjeni par silno želio imati dijete ali ne može, jer muškarac ima neku vrstu seksualnog nedostatka koji ga sprečava da ima normalni seksualni odnos. Tada je dobro da njegova sperma može na umjetan način biti umetnuta u njegovu ženu, koja na taj način postaje oplođena i tako oni mogu doći do željenog djeteta. Umjetna oplodnja se može koristiti samo kao nadomjestak za određeni seksualni nedostatak. U svim ostalim okolnostima ona u najvišem stupnju predstavlja kršenje zakona života.