MARTINUS  GOVORI  O  BOLESTI  

Sljedeći tekst je izvadak iz izvještaja koji je napisao Martinus o svojem drugom nizu predavanja na Islandu 1950-tih.

... U međuvremenu sam dobio poziv da održim predavanje u bolnici za gubavce i taj sam poziv, naravno, rado prihvatio. Na Islandu je danas ta bolest gotovo u potpunosti iskorijenjena i pod punom kontrolom. Još je ostalo samo šest pacijenata. Bolnica za te gubavce je vrlo lijepo smještena pored jezera, nekoliko kilometara od Reykjavika. Poslijepodne drugog dana Vignir Andersson dovezao me do te neobične bolnice. S obzirom da je vrijeme mojeg predavanja bilo unaprijed dogovoreno, sve je bilo spremno kada smo došli i ja sam mogao odmah početi. Pored bolesnika tu su bili još neki ljudi.

      Zajedno sa Vignirom Anderssonom kao prevoditeljem održao sam kratko predavanje o bolesti. Objasnio sam da bolest definitivno ne predstavlja kaznu od strane ljutitog Boga, već je naprotiv izraz činjenice da Bog radi na čovjeku. Kroz patnju Bog razvija ili stvara u nama sposobnost da mentalno osjećamo patnju drugih ljudi i drugih živih bića. Bez te sposobnosti mi nikada ne bi postali „čovjek poput Boga“. I bez te sposobnosti mi nikako ne možemo postati humani, dobri ljudi. Zbog toga sva živa bića moraju proći kroz patnje kako bi doživjela što to uistinu znači stvarati patnju drugim živim bićima. Postupno, kako se mi mentalno snalazimo na tom području putem vlastitih patnji, u istoj mjeri dolazimo do točke kada više nemamo srca nanositi patnju drugima. Mi tako zahvaljujući patnjama sve više postajemo nesposobni nauditi ili nanijeti patnju drugima. Zbog toga patnje, kada ih analiziramo kozmički, predstavljaju blagoslov. Stoga se ne bi trebali moliti da se oslobodimo patnji, već bi se trebali moliti da dobijemo moć i snagu da možemo prihvatiti patnje i održati dobro raspoloženje. Istina je da patnje mogu biti vrlo velike, pa čak i gotovo nepodnošljive, no ne postoji niti jedno biće koje je ostavljeno samo usred svoje patnje ili životne tame. U svakom Getsemanskom vrtu postoji anđeo svjetlosti; uvijek postoji izlaz iz svake tame. Čovjek ne može pogriješiti ukoliko se iskreno moli Bogu da pronađe taj izlaz. Ta molitva pripada onim molitvama koje su upućene Bogu i koje će biti u potpunosti ostvarene. To ne znači uvijek da će čisto fizičke patnje nestati, već će nestati depresija, brige, strah i loše raspoloženje. I tako čovjek uspijeva, putem Božje snage u molitvi, blistati usred svoje vlastite tame.  I tako sam nastavio objašnjavati namjeru života sa patnjom.

      Ono što sam ovdje iznio nije izvještaj od riječi do riječi jer nisam imao tekst kojeg bi se držao, no to je ipak izvještaj o mojem pogledu na bolesti koji je sličan predavanju koje sam održao u bolnici i koji pruža isti glavni dojam o mojem pogledu na bolesti kao i spomenuto predavanje. Moje je predavanje i ovdje uzrokovalo veliku radost i glasan pljesak ... 

Prevela sa danskog na engleski: Mary McGovern, 1993. 

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden, 17.01.2010.

Copyright © Martinus Institut