MARTINUS  - ČOVJEK IZA DJELA

 

                                                         (Tage Buch)

 

 

Ovo što slijedi je kratki govor koji je održan povodom Martinusovog 95-tog rođendana, koji je proslavljen 10-tog kolovoza 1985 u hotelu Sheraton u Kopenhagenu. To je bio uvod prije prikazivanja filma na kojem je Martinus održao predavanje.

 

 

Dodijeljen mi je zadatak da kažem nešto o Martinusu petnaest minuta prije gledanja filma na kojem ćemo ga vidjeti i čuti kako drži predavanje. Petnaest minuta nije dovoljno vremena da bi se opisao život od 90 godina. Ljetos u Martinusovom centru u Klintu imao sam na raspolaganju jedan sat, no ako bi trebao nešto reći na najkraći mogući način – u jednoj rečenici – Martinus se može opisati na ovaj način:  ON JE BIO PRAVO LJUDSKO BIĆE.

 

      No šest ovakvih riječi govori vrlo malo osim ako netko već zna što je to pravo ljudsko biće. Kakav je bio Martinus? Ja naravno samo mogu opisati kako sam ga vidio i doživljavao i spomenuti nekoliko naročitih karakteristika koje sam vidio kod Martinusa. One se mogu sažeti u šest podnaslova :

 

1. Martinus je bio ljubitelj istine!

 

To naravno nije nimalo neobično jer je on imao zadatak da nam otkrije samu istinu i da nam objasni pravu sliku svijeta. No ipak je ta ljubav prema istini imala naročitu posljedicu. Na primjer, čovjek je mogao biti siguran da kada je pričao o svojim vlastitim iskustvima ili o pričama koje je čuo, on ih je uvijek iznosio potpuno istim riječima i rečenicama. Tako kada bi čuli da Martinus iznosi priču koju smo već prije čuli, mi smo ju unaprijed znali od riječi do riječi i to je ponekad znalo biti malo dosadno! Za razliku od njega, neki od Martinusovih suradnika – neću spominjati imena – imali su sklonost dotjerivati svoje priče. Doista, one su sa svakim ponavljanjem postajale „sve bolje“, no Martinusove priče nisu bile takve. One su bile čiste i jasne i uvijek su bile prepričavane točno na isti način – od riječi do riječi. One su bile istinite i njegov način pripovijedanja bio je potpuno posvećen istini. I ista preciznost, jasnoća i logika vrijedi za sve što je Martinus napravio i za sve što je napisao i rekao.   

 

2.  Martinus je bio vrijedan!

 

Tijekom svih godina dok je pisao svoje knjige on je pisao od 4 u jutro do podneva. Nakon toga je crtao simbole, fotografirao, razgovarao sa suradnicima i sa ljudima koji su bili u poteškoćama ili su imali probleme ili koji su putem njegovih predavanja stekli dojam da bi im on mogao pomoći. Jedne godine je vodio evidenciju sa koliko je ljudi razgovarao. Došao je do brojke 300, skoro jedan čovjek svakoga dana. I kako bi bio siguran da su njegova pisana djela apsolutno točno napisana, on ih je pisao ponovno i ponovno i prolazio kroz materijal šest ili sedam puta. Napisao je sedam tomova knjige „Livets Bog“ (Knjiga života), tri toma „Vječne slike svijeta“, „Logiku“ i „Sahranjivanje“ (knjigu o idealnom pogrebu i mikro-životu u tijelu), dvadeset sedam kraćih knjižica i brojne članke za magazin Kozmos; nacrtao je između pedeset i šezdeset simbola i održao brojna predavanja. Martinus je također osobno podučavao nekolicinu ljudi; između ostalih Per Bruus-Jensena i Rolfa Elvinga. Tijekom mnogo godina Martinus je pripremao svoju vlastitu hranu, krpao svoje čarape, prao svoj auto, i tako dalje. On nije dozvoljavao da drugi rade za njega. Martinus je doista bio vrijedan, no on si je također dozvoljavao i slobodno vrijeme, naročito navečer. Jednom je rekao: „Čovjek ne bi trebao robovati za Boga“. Neki ljudi su bili iznenađeni da si je on navečer dozvoljavao slobodno vrijeme – on je tada jako volio ići u kino – i oni bi mu rekli: „Kada bi mi imali tvoje sposobnosti, mi bi radili noć i dan“. Na to je Martinus sa smiješkom odgovorio: «Vjerojatno ih zato i nemate“. On je slijedio ritmove samoga života i nije jurio ispred Providnosti.

      Neki bi ljudi mogli misliti da je on imao lagodan život jer je imao kozmičku svijest, no ja mislim da se to ne može reći. On je nailazio na brojne poteškoće. Tu su bili ekonomski problemi – on je često morao posuđivati novac od bliskih prijatelja kako bi platio svoju hipoteku – i njegovi suradnici, poput svih ostalih zemaljskih ljudi, nisu bili savršeni i često su mu stvarali poteškoće, što im je on naravno opraštao i na što nije obraćao pažnju. U svojim kasnijim godinama bio je često umoran i sjećam se da je nakon jednog teškog dana rekao: „Dakle, mi i dalje naporno radimo!“.

 

3. Martinus je bio fleksibilan 

 

On nije očekivao da svijet ili život budu drugačiji nego što jesu ili da se život treba podčinjavati njegovim željama, kao što mi to ponekad činimo. On je također mogao mijenjati svoje ponašanje iz trenutka u trenutak. Sjećam se da je jednom gospođa Ingeborg Ankerbye održala kratak govor prilikom jedne Martinusove proslave rođendana kada nam je rekla kako je doživjela da se Martinus prvo igrao sa djetetom na podu, kasnije je sjedio i prijateljski razgovarao sa bakom tog djeteta i odmah nakon toga govorio o najvišim problemima života. Ja sam ga često doživljavao kao krajnje prilagodljivu i fleksibilnu osobu. Na primjer, ako bi krenuli u vožnju autom i kada bi ga upitao da li želi ići na neko određeno mjesto, on bi odgovorio: „Ja sam poput maslaca“ (i to ništa nema sa činjenicom da je on nekada bio mljekar!). On je jednostavno bio prilagodljiv. Ali ...

 

4. Martinus je istovremeno imao snažnu volju

 

Iako je on mogao biti poput maslaca i dozvoliti drugim ljudima da budu ono što jesu, on je bio snažan po pitanju svega što se ticalo njegovog vlastitog djela. Nitko nije mogao promijeniti njegove odluke po pitanju vođenja njegovog djela, niti jedan suradnik, niti jedan lektor. Ako je neki lektor pronašao da je njegov način izražavanja nepotrebno kompliciran i predložio promjene, tada bi to Martinus ispravio ako se to moglo učiniti bez promjena u smislu, no ako to nije bilo moguće, on bi samo rekao: „To je moj stil“ i to je bilo to! Ljudi su često mogli o njemu steći krivi dojam zbog njegove prijateljske, blage i ljubeće prirode, ali on nije bio prilagodljiv kada je u pitanju bilo njegovo djelo. On je bio potpuno svjestan da je njegov rad predstavljao spasenje svijeta i ako bi on rekao, napravio ili napisao nešto pogrešno, on bi krivo vodio ljude i doprinosio bi nastavku činjenja onoga što je „pogrešno“ ili „zlo“ na svijetu. On je bio čvrst kao stijena – inače on ne bi bio pogodan za posao učitelja svijeta. 

 

5. Martinus je imao smisao za humor 

 

Više sam se smijao od srca u njegovom društvu nego u bilo kojoj drugoj situaciji. On je imao smisla za smiješne i zabavne stvari u životu. I mnogi od vas znaju da je smijeh često odjekivao tijekom njegovih predavanja. On je mogao učiniti da se brojne tužne i žalosne stvari rasprše u zdravom smijehu. On je mogao postići kod ljudi koji su mu došli sa ozbiljnim problemima i privatnim nesrećama da vide smiješnu stranu života i da vide njegove male apsurde. U njegovom društvu mnoge stvari za koje su nas učili da su ozbiljne postajale su puke tričarije o kojima smo se kasnije mogli smijati.

 

6. Strpljivost i izdržljivost 

 

To su također bile Martinusove karakteristike. On si je uvijek uzeo dovoljno vremena kada je to bilo neophodno (na primjer, kada je razgovarao s ljudima o njihovim problemima), no on je u drugu ruku bio vrlo energičan kada je stvari trebalo realizirati. Riječ „strpljivost“ dolazi od korijena koji podrazumijeva hrabrost i snagu da se podnese patnja ili bol, i sposobnost da se čeka. Tijekom svojeg boravka u bolnici Frederiksberg Martinus je imao nekoliko bolnih operacija. Nakon jedne od tih operacija, kada je tražio čim manje tableta protiv bolova, kako bi zaštitio svoj mozak, on mi je rekao: „Ja mogu izdržati veliku količinu bola“. Kozmički svjesno biće može izdržati veliki bol i brojne poteškoće. On je također rekao da bi moglo izgledati da ti boravci u bolnici i razdoblja bolesti ometaju njegov rad, no objasnio je da su te stvari bile dio njegovog životnog plana još davno prije nego što se rodio.

 

      Dakle, do sada sam nabrojao šest Martinusovih dobrih karakteristika; no mogao bi ih nabrojati mnogo više: on je bio skroman, velikodušan, ispunjen ljubavlju, umjetnik, i tako dalje. Doista, on je imao SVE dobre karakteristike i niti jednu lošu, koliko god to neobično zvučalo nama običnim ljudima. On je poput Isusa mogao reći: „Može li me netko od vas optužiti za grijeh?“ Kozmički svjesni ljudi, od kojih je jedan bio i Martinus, moraju potiskivati svoje dobre osobine kako ne bi pokazali svu svoju ljubav ili simpatije u onoj mjeri u kojoj bi to htjeli – dok je sasvim suprotno sa nama običnim zemaljskim ljudima, jer mi moramo potiskivati naše niže osobine ili neugodnu stranu našeg karaktera.

 

      Kada bi tijekom ljeta govorio o Martinusu u Klintu, često bi završio rekavši da je on mirno došao na ovaj svijet i da ga je jednako mirno i neprimjetno napustio prilikom svoje smrti u bolnici Frederiksberg 8. ožujka 1981.

 

      Nije bila njegova namjera da ga ljudi obožavaju kao osobu i to nije namjera ni ovog malenog govora ili organizacije ovog kongresa. Namjera ovog kongresa je usmjeravanje sve moguće dobre energije kako bi se Martinusove misli i djelo donijeli svijetu ili svima onima koji danas uzdišu i stenju pod sve većim životnim poteškoćama; svima onima koji traže nova rješenja i objašnjenja. I sakupljanje sve naše snage za taj cilj  dobar je način proslave Martinusovog rođendana.

 

      Trebaju postati poznate Martinusove knjige, njegovo sveukupno djelo, „Treći zavjet“, njegova slika svijeta, prije nego čovjek koji je sam napravio sve što je mogao kako bi ostao u pozadini. No iako je on napravio sve što je mogao kako bi ostao sakriven, siguran sam da mu svi mi koji smo ga poznavali, bilo kroz njegova djela ili kroz sretnu okolnost da smo ga osobno poznavali, ovdje i sada šaljemo duboku zahvalu od sveg srca za ono što je značio svakom pojedinom od nas.

 

 

Prevela sa danskog na engleski: Mary McGovern 

 

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (09.03.2010.)