LJUBAV  I  ISTINA 

                          Olav Johansson

 

 

„Najbolji način da se upozna život je voljeti mnoge stvari“ (Vincent Van Gogh)

 

Mi to ne možemo izbjeći. Mi ne možemo ignorirati važnost ljubavi u odnosu na istraživanje istine o životu. Zašto? To je jednostavno zato jer je ljubav istina o životu – ljubav u svojem kozmičkom ili neograničenom obliku. Martinus to spominje već u „Predgovoru“ svojeg glavnog djela. On piše:

     „Premda je napisana u elementarnom obliku koji je prilagođen takvim ljudima, to ih ipak neće spriječiti da tijekom proučavanja njenog sadržaja, zbog svojih urođenih sklonosti, precijene ili podcijene neke njene pojedinosti, već prema tome koliko su još pristrani u svojoj svijesti. Zbog toga će oni razumjeti ili u svojoj svijesti stvoriti mentalnu sliku koja će biti manje ili više pristrana u korist onih područja na kojima je njihova sposobnost ljubavi najviše razvijena, a na štetu područja na kojima je ista ta sposobnost najmanje razvijena.“ (Livets bog 1, odlomak 14)

     Kako bi razumjeli prirodu nekog detalja nužno je da ga uključimo u područje naše simpatije. Sve dok postoje bića i pojave koji nisu uključeni u područje naše simpatije, mi ne možemo doživjeti istinu o životu! Poslušajmo ponovno što Martinus kaže:

     „S obzirom da je zona u koju znanost sada ulazi zona ljubavi, ljudi koji nisu otišli daleko u razvoju ljubavi ne mogu u toj zoni postati istaknuti autoriteti, bez obzira na to koliko materijalnog znanja posjedovali. Dakako, ne treba prezirati materijalno znanje; naprotiv, ono predstavlja izuzetno važan čimbenik bez kojeg duhovna znanost ili „znanost o ljubavi“ ne bi nikada mogla procvjetati i uroditi plodom. Upravo pomoću materijalne znanosti čovječanstvo je bilo vođeno prema zoni ljubavi  i zahvaljujući istoj toj znanosti razvilo je sposobnosti kojima ide u susret višem obliku svijesti.“ (Livets bog 1, odlomak 230)

Nije potrebno imati nikakve naročite moralne osobine kako bi se rukovalo mikroskopom ili teleskopom i, pomoću takvih i drugih sličnih „instrumenata koji proširuju našu sposobnost opažanja“, stvoriti ili pružiti brojne manje ili više korisne i vrijedne „odgovore koji se zasnivaju na težinama i mjerama“. No kako bi mogli razumjeti što ti „odgovori koji se zasnivaju na težinama i mjerama“ doista znače i što nam zapravo govore, mi trebamo doći u suosjećajan kontakt sa nečime što je nevidljivo na fizičkoj razini, naime sa namjerom i svrhom čija su manifestacija sve stvorene stvari. To mi možemo samo kada naš vlastiti um vibrira na valnoj duljini koja uključuje, sa istom nepristranom ili nepodijeljenom simpatijom, čitavu raznolikost života i manifestacije. Ovdje mi počinjemo doživljavati život kao „milovanje“ ili kao izraz ljubavi od strane živog bića koje je najdublje „ja“ i „ti“ našeg vlastitog postojanja. Martinus vrlo lijepo piše o tome u malenoj knjižici „Na rođenju moje misije“ :

     „Vidio sam da je sva materija živa, Božja manifestacija, njegova vlastita krv i meso. Milovao sam kako takozvanu „mrtvu“ tako i živu materiju, mineralnu kao i životinjsku materiju. Volio sam kamenje kao i osjećajna bića, jer svi oni predstavljaju Božje tijelo. A Božje je tijelo milovalo mene. To je bilo kao da je zlatno svjetlo, izlijevanje Svetog duha, Božja vlastita svijest, osjećaj Njegove osobne prisutnosti u obliku svjesnog Jastva koje mi je blizu sve i svakoga prožimalo slavom ljubavi. Osjećao sam da je sve zračilo ljubav, u meni i izvan mene. Bio sam ljubljen od strane tog Oca. (Na rođenju moje misije, 18. Poglavlje).   

     Mi još uvijek moramo dosta toga proći na našem evolucijskom putu prije nego što veliko iskustvo ljubavi, koje Martinus ovdje tako poetski opisuje, postane nešto u čemu mi zemaljski putnici možemo pri budnoj dnevnoj svijesti trajno sudjelovati. No postoje stvari koje možemo napraviti ovdje i sada kako bi došli bliže tom stanju. Možemo koristiti veliku „uzlaznu silu“ koju pronalazimo u kozmičkim analizama, koja nas može uzdići do visina koje ne možemo doseći snagom svojih vlastitih krila. Nošeni snažnim strujanjima kozmičke atmosfere mi možemo – iako samo teoretski – poput „ptica selica“ gledati sjajnije kontinente i možda čak postati inspirirani, u još većoj mjeri, i dozvoliti da ova „ptičja perspektiva“ osvijetli i postane materijalizirana u našem zemaljskom svakodnevnom postojanju. Mi također imamo fantastičan i često podcijenjeni praktični instrument i podršku u obliku principa molitve, koji „zajedno sa kozmičkom znanošću može u potpunosti ukloniti mračne sjenke tuge i nesretne sudbine iz mentalnog područja pojedinca“ (Misterij molitve, 2. Poglavlje).    

     Često se nije lako moliti modernom čovjeku, koji je ostavio iza sebe svoju vjeru iz djetinjstva. No kao što nam je poznato „praksa dovodi do savršenstva“, također i na ovom području. Mi na kraju moramo postati bliski sa nekime kome se svakodnevno intimno obraćamo. Na taj način prakticiranje principa molitve predstavlja praksu, ili pripremu za, potpuno svjesni razgovor i komunikaciju sa živim univerzumom ili Bogom, koji predstavlja sveobuhvatno životno iskustvo, sreću i blaženstvo „kozmički svjesnog“ bića.

 

Prijevod : Anne Pullar

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (05.01.2014.)