KROZ  ČISTILIŠTE  I  RAJ  2

                                          Martinus

 

 

Sva živa bića idu u raj

Nakon što smo prošli kroz čistilište ili sve u biću što poprima oblik mračnih mentalnih stanja, sada možemo nastaviti i pogledati područja svjetlosti ili takozvani „raj“. No mi prvo moramo biti načisto sa činjenicom da, u suštini, i tama pripada svjetlosti. „Tama“ se osjeća samo na točci na kojoj su živa bića zasićena iskustvima tame, ili u onoj mjeri u kojoj počinju osjećati gađenje prema takvim iskustvima. Upravo to gađenje daje boju iskustvima tame, koja je izvorno u kozmičkom planu jednako neophodna kao i iskustva svjetlosti. Sve dok se u organskoj strukturi bića još uvijek nisu dovoljno razvila osjetila koja su dovoljno snažna da mogu izdržati iskustvo radosti ili uživanja jedinke u pojavama svjetlosti, jasno je da biće ne može dobiti neko naročito iskustvo raja u područjima svjetlosti, to jest iznad područja tame ili principa ubijanja. Sva ta bića biti će uskraćena za dobivanje istinski rajskog iskustva, ili iskustva područja radosti izvan fizičkog svijeta. No nije namjera da nerazvijena bića ne dožive raj. Apsolutno sva živa bića bez izuzetka prolaze kroz područje raja koje je prilagođeno svakom pojedinom od njih, prije nego se ona ponovno vrate u fizički svijet.

Kretanje je najistaknutija karakteristika života

Najistaknutija karakteristika života je kretanje. Gdje god postoji kretanje postoji i život. Kretanje, u svojoj kozmičkoj suštini, apsolutno nikada ne može postojati a da nije istovjetno ovom ili onom obliku života. Ne mijenja činjenicu to da mi možda ne vidimo taj život, kao što je slučaj sa kretanjima prirodnih sila, olujama, valovima, klimom i tako dalje. Dakle, obzirom da je kretanje izraz života, svi oblici kretanja predstavljaju doživljavanje života i manifestaciju života. Prvi oblik kretanja ovdje na Zemlji je mineralna energija. Sve što spada pod pojam kristalizacija – ledeni cvjetovi, kameni kristali i svi oblici minerala – predstavljaju prve oblike života na Zemlji. No mi te tvari ili materiju nazivamo beživotnom tvari. Oni nemaju svijest na fizičkoj razini. No, oni ipak proistječu od budnog, dnevno-svjesnog izvora života. Ovaj izvor života predstavlja područje svijesti koje nije direktno prisutno na fizičkoj razini. Zato naši nokti i zubi ne osjećaju bol. Na primjer „zubobolja“ nije bol u kosti ili mineralnoj materiji samog zuba, to je bol u životinjskoj materiji koja je povezana sa zubom, koja spaja živac u zubu sa zubom.

Nesvjesne automatske funkcije iza mineralnog života

Sva ova kretanja u mineralnoj materiji moraju imati ovo ili ono porijeklo. To da je taj oblik energije ili kretanja svijest ili da otkriva misao, može se dokazati zahvaljujući činjenici da kretanje slijedi određene zakone. Ono slijedi plan i zbog toga je izraz kreativnog procesa. Planiranje je istovjetno kombiniranju misli. Što bi drugo planiranje moglo biti? No kombiniranje misli ne može postojati a da ne predstavlja svijest. A svijest za uzvrat može biti budna, dnevna svijest ili nesvjesna, instinktivna, automatska funkcija. Na primjer sve glavne organske funkcije u našem tijelu predstavljaju takve automatske funkcije. Nije li činjenica da naša unutrašnjost nije bila opisana i ilustrirana, fotografirana i skicirana, postojali bi milioni ljudi koji ne bi imali pojma o milijardama funkcija koje se odvijaju u njihovom organizmu bez njihove budne dnevne svijesti. Sav mineralni život je izraz takvih nesvjesnih automatskih funkcija.  

Prvi znakovi rađanja svijeta iznad fizičkog svijeta

Dakle, gdje su živa bića ili Jastva koja su redovito izvori tih energija? Ona se apsolutno ne mogu pronaći na fizičkoj Zemlji. Ona nisu dostupna oku, bilo pomoću mikroskopa ili teleskopa. Obzirom da je ova objava planirane manifestacije ili stvaranja ipak živa, čvrsta činjenica, to istovremeno dokazuje da ta zona postojanja nije fizičke prirode. I ovdje možemo vidjeti znakove rađanja svijeta koji je iznad fizičkog svijeta. Mi smo, dakle, suočeni sa prvim indirektnim posljedicama prisutnosti duhovnog svijeta. No svijet koji nema budnu dnevnu svijest usmjerenu prema vanjskom svijetu može samo biti, u slučaju bića koje doživljava, unutarnji svijet. Obzirom da dnevna svijest nikada ne može odjednom prestati postojati – ona je apsolutno uvijek prisutna u ovom ili onom obliku – bića moraju, ako se njihove automatske funkcije nalaze na fizičkoj razini kao mineralna energija, imati svoju budnu dnevnu svijest usmjerenu prema svojem unutarnjem svijetu. Kulminaciju tog oblika postojanja mi već poznajemo na fizičkoj razini kao naše pamćenje. Ono pokriva unutarnji svijet koji je izgrađen od svih iskustava koja smo doživjeli, kako ugodnih tako i neugodnih. Kako bi otišli dublje u taj unutarnji svijet mi trebamo usmjeriti našu koncentraciju unutra prema našem privatnom području misli, a ne na van prema vanjskom svijetu. Obzirom da bića koja djeluju kroz mineralnu materiju zapravo nemaju fizičko tijelo, njihova koncentracija samo može biti usmjerena unutra prema njihovom unutarnjem svijetu. Ovaj unutarnji svijet sastoji se od iskustava tih bića iz prošlih života. Ovdje u obliku zlatnih kopija ona doživljavaju sve što su prethodno doživjela u fizičkom svijetu. Iz tog područja svjetlosti bića se ponovno rađaju u fizičkom svijetu.

Prvi pljačkaš na križu nalazio se na stupnju evolucije koji odgovara primitivnim ljudskim bićima

U slučaju prvog pljačkaša, on je bio oslobođen iz čistilišta od strane anđela čuvara i on je tada mogao ići u svjetlost. No kakva je to bila svjetlost? Čovjek koji je po prirodi pljačkaš i ubojica ovdje na fizičkoj razini, primitivno je biće, što znači biće koje se inkarniralo u području civiliziranih ljudi ne na temelju zajedničke religije ili osjećaja za moral, već isključivo zahvaljujući privlačnosti prema naročito pogodnom ili vrlo nadmoćnom tehničkom ubilačkom oružju. Što je tomahawk ili luk i strijela u usporedbi sa modernim oružjem civiliziranih ljudi  i svom drugom tehnikom na tom području? Kada se takva bića rode na području civiliziranih ljudi kao rezultat te želje, ali još uvijek nisu nadišli niži moral primitivnih ljudi, takva bića ne mogu prihvatiti zakone modernog društva i na njih se gleda kao na „kriminalce“ i zbog toga se kažnjavaju. Primjer takvog bića bio je prvi pljačkaš na križu. Takvo biće nije moglo vidjeti ništa loše u svojem načinu života. Za njega je to bio najviši moral da svatko treba misliti samo na sebe. To je bio prirodni način života i prirodni moral u njegovim prošlim životima. I obzirom da on još uvijek u svojim fizičkim životima – u kojima je bio inkarniran na području primitivnih ljudi – nije uspio promijeniti svoj moral, on ne može doživjeti svoj raj na istom području kao i civilizirani ljudi.

 Eldorado pljačkaša

Obzirom da takvo biće u očima Gospodina nije kriminalac – Providnost zna vrlo dobro  da se niti jedno biće ne može nalaziti na višem stupnju evolucije od onoga na kojem se nalazi – primorani smo vjerovati u to da je takvom biću također dan njegov raj, njegovo doživljavanje svjetlosti ili radosti. Dakle, kakvo je to doživljavanje radosti? To je jednostavno Eldorado pljačkaša. Jednom kada je prošao kroz svoje ispade bijesa i mržnje prema društvu, on dolazi u prirodno mentalno stanje koje u potpunosti odgovara obliku doživljavanja putem kojega on može osjećati radost postojanja. Ovdje on ima priliku loviti druge ljude, postavljati zasjedu pomoću modernog oružja, i doživjeti kako je biti osoba koja ni najmanje nije mogao biti na Zemlji. Ovdje on može usmrćivati i ubijati; za njega to je neka vrsta sporta. On se još uvijek nalazi na području poput Valhalle – gdje se život i umiranje bez borbe vide samo kao život za slabiće i robove. U ovom raju principa ubijanja pljačkaš doživljava svoj vlastiti raj. (Čovjek treba imati na umu da se ovdje sve odigrava u njegovoj mašti. Fizička smrt ne postoji u duhovnoj sferi).   

Patnje u fizičkom svijetu oplemenjuju pljačkašev um

No život se ne može nastaviti na ovaj način. Mašta pljačkaša je toliko ograničena i ima tako malo varijacija da on uskoro postaje umoran. Ista iskustva pretvaraju se u klišeje i on žudi za promjenom. I u nesvjesnom, ekstatičnom stanju blaženstva on prolazi kroz svjetlost viših sfera – ta je svjetlost tako prilagođena da odgovara njegovom stanju –  on prolazi kroz carstvo pravog čovjeka, carstvo mudrosti, božanski svijet i budi se u carstvu blaženstva, njegovom vlastitom svijetu sjećanja. Ovdje on vidi svoja iskustva u obliku blistavo sjajnih sjećanja koja ga dovode u novu ekstazu u obliku radosti prema fizičkom svijetu. Mračna iskustva su još uvijek potisnuta. On ih se ne sjeća. Odavde se on ponovno rađa u fizičkom svijetu, u okruženju i uslovima u koje je bio uključen u svojem prošlom životu na Zemlji. Ovdje ponovno dolaze do izražaja njegovi primitivni impulsi i ponovno on dolazi u sukob sa zakonima društva i podređen je uzastopnom kažnjavanju. Na kraju patnje i poteškoće povezane sa takvim podzemljem ostavljaju utisak na njegov um i njegov osjećaj za moral. Kroz te patnje on postaje oplemenjen, on stječe sve više i više suosjećanja za svoje žrtve i postaje religiozan u smislu da postaje humaniji i ugodniji. Na taj način ono što on sanja također postaje transformirano u humanije oblike koji ostavljaju svoj pečat na njegov raj ili duhovno postojanje, tako da njegov raj nakon smrti postaje odgovarajuće obilježen humanošću. U sve većoj i većoj mjeri on sanja da je zaštitnik, heroj koji spašava druge ljude od bandita i pljačkaša.   

Snovi drugog pljačkaša na križu ostvarili su se u njegovom raju

Sliku ovog novog stanja imamo kod drugog pljačkaša na križu. On je već imao toliko humanosti da je smatrao da je nepravedno da spasitelj svijeta, nevino biće na križu pored njega, treba biti kažnjen ili mučen, dok je smatrao da je sasvim opravdano da on i drugi pljačkaš trebaju biti kažnjeni. Čak možemo vidjeti da je on prigovorio prvom pljačkašu, kao što možemo vidjeti da on teži za drugačijim rajem, drugačijim i boljim postojanjem. On je izrazio najveću želju svojeg čitavog života, najdublji uzdah svojeg srca u svojoj molitvi Kristu kada je rekao: „Gospodine, sjeti me se kada dođeš u svoje carstvo“. I mi znamo da mu je Krist ovim riječima rekao da će njegova želja biti ostvarena: „Još danas ćeš biti sa mnom u raju“.

    Dakle, kakav je to raj? Ovaj je pljačkaš postigao potpuni mir uma prije nego što je umro. Njegove plemenite misli o Kristu, spojene sa težinom njegove grižnje savjesti predstavljali su tako snažni impuls više energije da je to dovelo tog pljačkaša do onoga što je za njega bio razumljiv i stoga radosni raj. Što je moglo pričiniti radost takvom pljačkašu, koji je u vrlo velikoj mjeri bio nezadovoljan sobom kao pljačkašem? Raj koji je doživio njegov drug njemu nikako nije mogao pružiti nikakvu radost. Ne, njemu je dana prilika da pokuša biti heroj u postojanju koje je za njega postalo ostvarenje snova. On je doživio sebe kao gospodara svojeg uma, on je doživio nadilaženje bilo kakve potrebe da ubija ili usmrćuje, on je čak dobio priliku da se doživi kao dobri Samarićanin, koji nudi pomoć žrtvama pljačkaša. On je uživao u brizi za sva ona bića koja su bila ranjena od strane pljačkaša i pomagao je svima onima koji su bili progonjeni. On se osjeća blistavo sretan jer se nalazi na vrhuncu svega što je ikada želio. I on sasvim lako može biti dobri Samarićanin ovdje gdje su potisnute sve niže mentalne pojave koje on još nije nadišao, zahvaljujući paralizi organa koja je bila stvorena sugestijom od strane anđela čuvara, sa ciljem da se ne ometa njegova mašta.   

Iskustva raja s vremenom postaju beživotni klišeji

Obzirom da on samo može doživjeti ona stanja koja može stvoriti njegova mašta, njegova iskustva ovdje će se na kraju ograničiti na čitavi niz ponavljanja istih iskustava. Iskustva će postati manje zanimljiva, postat će beživotni klišeji, pa čak i dosadna, a rezultat toga je da se biće tada već nalazi na izlazu iz svojeg raja. No sa svojim plemenitijim ili humanim stavom on će moći, na svojem putovanju kroz više sfere, doživjeti u manjoj mjeri prve zone carstva pravog čovjeka, carstvo koje na fizičkoj razini predstavlja najviši ideal za zemaljske ljude. Doživljavajući to carstvo on će doći u nesvjesnu ekstazu i u tom stanju proći će kroz carstvo mudrosti i božanski svijet i probuditi se u svojoj vlastitoj sferi pamćenja ili carstvu blaženstva, odakle će se ponovno roditi u fizičkom svijetu u okruženju i u okolnostima koje su u skladu sa njegovim evolucijskim stupnjem, sa njegovom sudbinom i njegovim snovima o savršenijem fizičkom obliku postojanja.  

Juda, samoubojica

Sada dolazimo do Jude, samoubojice. Nakon što je sugestijom bila uklonjena sva tama, što je onda ostalo? Sigurno je da je njegov san bio da bude Isusov učenik. On sada može doživjeti radost idealizma i težnje za savršenstvom učeništva, što nije mogao prakticirati na Zemlji zbog činjenice da su njime upravljale njegove vlastite ideje umjesto ideja spasitelja svijeta. No, ovdje gdje je on u potpunosti predao svoj život spasitelju i spasenju svijeta, on može doživjeti kakav oblik poprimaju život i čovječanstvo kada čovjek primjenjuje u praksi veliku mudrost i način postojanja spasitelja svijeta. Ovdje njegov život poprima najviši oblik koji njegova mašta može manifestirati. Njegov duh je ispunjen svakim oblikom svete energije. Ispunjen tom svetom energijom on nastavlja i ima priliku pogledati zone carstva pravog čovjeka, carstva u kojem čovjek već dugo živi u skladu sa zakonom ljubavi prema bližnjem. Jednom kada se njegova mašta iscrpi, slike blijede i čudesan osjećaj ekstaze vodi ga kroz carstvo mudrosti i božanski svijet, nakon čega se on ponovno budi u svojem vlastitom dnevno-svjesnom području pamćenja, i odavde se on ponovno rađa u okruženju i na području na kojem može služiti spasitelju i spasenju svijeta, koje je on u svojem pretjeranom žaru i samo-svijesti u svojem prethodnom životu, oštetio.

Učenik Ivan, onaj kojeg je „Gospodin volio“

Zatim dolazimo do učenika Ivana. Mi znamo, za razliku od ostalih bića koja smo spomenuli, da je on umro prirodnom smrću, drugim riječima on je umro od starosti. Mi također znamo da je on bio opisan kao učenik kojeg je Isus volio. To naravno ne znači da je on bio favoriziran nad ostalim učenicima – ljubav spasitelja svijeta ili iniciranog bića uključuje svakoga i nema miljenika. Ono što se pod tim mislilo jest da je on od svih apostola došao najbliže ostvarenju zakona ljubavi. On je bio učenik koji je zagospodario svim vrstama mračnih nedostataka, bijesom, zavišću, ljubomorom i mržnjom. On je bio učenik koji je došao najbliže mentalnom stanju samog učitelja. On nije mogao niti ubiti niti raniti svoje bližnje. Obzirom da izreka kaže da svaka ptica svome jatu leti, razumno je pretpostaviti da se taj zakon mogao primijeniti i na spasitelja svijeta i tog naročitog učenika. Samo se po sebi podrazumijeva da je Ivan, zahvaljujući svojem ljubećem stavu, mogao razumjeti više od ostalih učenika. I također se samo po sebi podrazumijeva da mu je Isus, zahvaljujući velikoj ljubavi tog učenika, mogao povjeriti stvari koje nije mogao otkriti drugima. Stoga je bilo sasvim prirodno da su ta dva bića imala brojne privatne razgovore i da su mnogo vremena provodili zajedno. Od tuda je nastao izraz: „učenik kojeg je Gospodin volio“. Mi znamo da je sve do svoje smrti taj učenik poticao ljude da budu dobri jedni prema drugima. I kada je bio star i kada više nije moga činiti ništa drugo, još uvijek se moglo čuti da on šapuće ove riječi: „Djeco moja, volite jedni druge“.

Veoma napredno biće ne prolazi kroz čistilište

Očigledno je takav čovjek ne prolazi kroz čistilište, jer ne postoji ništa što se mora ukloniti sugestijom. On odmah ulazi u svoj raj. On sada doživljava svu ljepotu i radost, svu humanost i sreću koje njegova mašta može stvoriti. Takvo napredno biće ima vrlo veliku sposobnost razmišljanja i nema primitivnu maštu. Ovdje u atmosferi koja je odgovarajuće poticajna on jasno vidi čitavo čovječanstvo u zasljepljujućoj svjetlosti, što će ono, u skladu sa spasenjem svijeta, jednoga dana predstavljati. Ovdje je on razvio svoju maštu u tolikoj mjeri da njega ništa ne sprječava da doživi područje carstva pravog čovjeka kao što se ono već tada pojavilo na mnogo naprednijim planetima, a u skladu sa time na višem stupnju evolucije od Zemlje.  Ovdje on prolazi kroz pripreme za inicijaciju. I odavde ovaj apostol ljubavi nastavlja kroz carstvo mudrosti sa određenom količinom dnevne svijesti i također sa dnevno-svjesnim bljeskom božanskog svijeta, odakle, zasićen svjetlošću, on zaspi u ekstazi iz koje se, kroz carstvo blaženstva, ponovno budi u majčinoj utrobi u novom fizičkom postojanju, u okruženju i području svijesti na kojem može dobivati kozmičke bljeskove ili stupnjeve inicijacije na fizičkoj razini, i posljedično preobraženo postojanje u fizičkom mesu i krvi.

Tok zračenja od spasitelja svijeta još uvijek blista nad Zemljom sve do današnjeg dana

I sada smo došli do spasitelja svijeta koji je umro na križu. Obzirom da je on već bio biće koje je postiglo inicijaciju u prošlim životima, on je bio, već ovdje na fizičkoj razini, budno dnevno-svjestan u duhovnom svijetu. Zbog toga je njegova smrt bila velika manifestacija svjetlosti koja baca svoju zraku svjetlosti ne samo nad tadašnjom Zemljom, već kroz generacije i stoljeća, i koja blista sve do današnjeg dana nesmanjenom snagom tijekom svojeg dvije tisuće godina dugog putovanja Zemljom. No ljudi su se naviknuli na svjetlost i zbog toga ona nije više toliko snažna. Obzirom da je to biće bilo inicirano, što znači da je on bio kozmički dnevno-svjestan u svih šest sfera života, mi ovdje ne govorimo o nekom zamišljenom iskustvu, već o doživljavanju konkretne stvarnosti tih sfera. On je otišao među duhove koji su bili zatočeni, što znači među nesretne duhove ili duše u čistilištu, i on im je propovijedao. Možemo biti sigurni da je to bila izuzetno velika inspiracija za sve anđele čuvare koji su pomagali nesretnim bićima. Sasvim je jasno da je ovdje više nego igdje drugdje on izrazio svoju ljubav ovim riječima: „Došao sam tražiti i spasiti one koji su izgubljeni“. Jednako je jasno da je on ovdje susreo svojeg ljubljenog učenika i oslobodio ga njegove agonije. I nakon posjete svim nesretnim bićima, spasitelj svijeta nastavio je svojim putem, ali on nije zaboravio svoje prijatelje na budnoj, fizičkoj razini. Biće u takvom stanju može se, sve dok je još uvijek tako blizu materijalnim i fizičkim valnim duljinama zemaljske sfere, materijalizirati, sve dok su prisutni uslovi pogodni za takvu materijalizaciju. I spasitelj svijeta pokazao se svojim učenicima barem još jednom, kada su se oni okupili i kada su vrata bila zatvorena u strahu od Židova.

Krist i drugi spasitelji svijeta prisutni su na fizičkoj razini zahvaljujući sjajnoj auri njihove svijesti

I nakon što je dokazao svojim prijateljima u krvi i mesu da čovjek može preživjeti raspeće, preživjeti krv i meso, i nakon što je time potvrdio besmrtnost živih bića, spasitelj svijeta nastavio je svoj uspon prema carstvu mudrosti i božanskom svijetu i ovdje je doživio pri budnoj dnevnoj svijesti – i u jedinstvu sa Ocem – čitavi božanski plan svijeta. Odavde je on još uvijek mogao poslati inspirativnu snagu svojeg sjajnog toka svjetlosti dolje kroz sfere sve do zemaljske razine, ogromni val svjetlosti koji je on, u obliku svoje mudrosti i svojih vječnih riječi, ostavio iza sebe.  Ovaj tok svjetlosti predstavlja dio valne duljine duhovnog svijeta koji je postao ukorijenjen na fizičkoj razini. I u najvišim slojevima ove sfere spasitelj svijeta, kao i sva ostala inicirana ili kozmički svjesna bića, imaju svoju budnu dnevnu svijest. Zbog toga je on također mogao reći: „Kada se dvoje ili troje okupe u moje ime, i ja sam među njima“. On je prisutan zahvaljujući sjajnoj auri svoje svijesti. No njegova sjajna aura je materijal njegovog duha. I ova izjava se događa kroz materijal njegovog duha. Zbog toga nije nemoguće moći vidjeti Krista, Budu, Krišnu ili bilo kojeg drugog velikog spasitelja svijeta, ako dođete u sklad sa čistim dijelim svoje svijesti, drugim riječima kroz pravu ljubav prema bližnjem. 

Inicirana bića obično se ne inkarniraju u zonama nižih svjetova

No Krist i druga inicirana bića svi su bića koja su proživjela sve svoje inkarnacije na Zemlji i obično se ovdje više ne inkarniraju; oni su jednostavno nadišli ovaj planet. Oni više nemaju potrebu za onime što on ima za ponuditi po pitanju fizičkih iskustava.  Oni se stoga inkarniraju na višim fizičkim svjetovima, ili na planetima koji su namijenjeni za inicirana bića, a to su planeti koji već danas predstavljaju savršeno fizičko stanje koje zemaljski ljudi još nisu dosegli, a to je razlog zašto oni žive u stanju rata i patnje. Kozmička ili inicirana bića mogu posjetiti te svjetove već sa duhovne razine ili u ne-inkarniranom stanju, zahvaljujući činjenici da je njihova duhovna atmosfera toliko uzvišena da odgovara valnoj duljini kozmičkih razina. Inicirana bića rađaju se na Zemlji samo kako bi usadila sfere viših duhovnih svjetova u svijest zemaljskog čovjeka. Oni dolaze kao misionari u zone tih nižih svjetova kako bi, kroz ljubav prema bližnjem, vodili ljude naprijed kroz njihovu mračnu sudbinu, prema savršenosti u njihovom načinu postojanja, i kako bi ih doveli do iskustva besmrtnosti i iskustva Boga i njihovog identiteta kao sinova najvišeg izvora života, ili do stanja postojanja u jedinstvu sa njime.   

Nitko ne može uzrokovati nepravdu i nitko ne može biti žrtva nepravde

Život je toliko divan da svatko ima pristup svojem raju. Vječni pakao i vječno prokletstvo samo su mračne fantazije fizičkih bića. A isto vrijedi i za vjerovanje u pravu smrt i uništenje. Nitko ne može ubiti. Nitko ne može uzrokovati nepravdu i nitko ne može biti žrtva nepravde. Sva se iskustva nalaze u našim rukama. Naš identitet sinova Božjih povezan je sa privilegijom da se sva naša iskustva, njihov oblik i obim, njihova boja i svjetlost, nalaze u potpunosti u našim vlastitim rukama. Postojanje je upravo u onoj mjeri dobro ili zlo, svjetlost ili tama, u kojoj ga sami takvim napravimo. Mi smo jedno sa Bogom i sa vječnošću koja se nalazi iza blistavog, sjajnog obilja života.

 

Ovaj članak je kopija rukopisa koji je koristio Martinus kao pripremu za predavanje na Martinusovom institutu na nedjelju 27. veljače 1949.  Ovo predavanje je treće u nizu „Misterij smrti“. Manji ispravci i podnaslovi: Torben Hedegaard, odobrilo vijeće 27.10.2013.

Originalni naslov i izdanje: Igennem skӕrsild og paradis 2, danski Kozmos 2014/3

Prijevod: Andrew Brown, 2014

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (07.12.2014.)

Copyright © Martinus Institut