KRALJEVSTVO  SINA  BOŽJEG  2

           Martinus 

 

 

Velika većina ljudi smatra bolesti nečim čisto fizičkim

Organizam živog bića je mjesto za život, carstvo za mikro-bića, za koja je sin Božji dakle makro-biće.  Prema tome, ovo carstvo je svijetlo mjesto za život ili mračno mjesto za život u skladu sa time da li makro-Jastvo gradi i održava svoj organizam na zdravi, prirodni i ljubeći način ili se ne brine o njemu ili ga čak uništava. Kako bi razumjeli važnost pravog zdravlja i higijene nije dovoljno beskrajno čitati o novim načinima prehrane ili vanjske higijene i tako dalje. Niti je dovoljno ići doktoru ili biti operiran ili proći bilo koji drugi vanjski, fizički tretman bolesti u organizmu. U čitavom civiliziranom svijetu postoje velike bolnice gdje bolesni ljudi mogu ponovno koristiti svoje udove i biti izliječeni od svojih bolesti, i to je naravno božansko uređenje. No budalasto je vjerovati da je to konačni cilj i da smo mi sada došli do savršenog načina dovođenja bića do apsolutnog zdravlja ili njihovog normalnog stanja. Što su zapravo ove bolnice širom svijeta? Što su bolesni organizmi ili preciznije bolesti, koje one namjeravaju tretirati? Uobičajeni pogled na ove organizme, naročito među doktorima, jest taj da su to samo oštećeni fizički predmeti koji na neki način mogu biti popravljeni na isti način na koji možemo popraviti cipelu, odjeću, auto, kuću i tako dalje. Ukratko, mi smatramo da su bolesti samo nešto čisto fizičko, samo stvar fizičkog popravka, nešto čime se možemo baviti u radionici.

Naš organizam je carstvo ili univerzum za živa bića

Ništa ne može biti dalje od istine od ovog beživotnog gledišta ili potpunog nerazumijevanja realiteta. Činjenica je da su sve organske bolesti pitanje mentaliteta, pitanje duha. Organizam nije mrtva stvar, kao što je cipela, odjeća, kuća, auto i tako dalje. Organizam je skup ili mnoštvo živih bića na različitim stupnjevima evolucije, koja pripadaju različitim višim i nižim spiralnim ciklusima. Ona su međusobno povezana u cjelinu od strane  stanja svijesti makro-Jastva. Ona su privučena ili pozvana i odbijena ili uklonjena u skladu sa time da li makro-Jastvo svojim načinom postojanja stvara idealne uvjete za suradnju ili destruktivne uvjete. Prema tome, sveukupni životni uslovi i dobrobit ovog mnoštva u potpunosti ovise o tome kako se makro-Jastvo odnosi prema svojem organizmu, kojom hranom i kakvim zrakom, kakvom svjetlošću i kakvom toplinom makro-Jastvo ispunjava svoj organizam. Mikro-bića u organizmu ovise o svim tim stvarima. Da li će se makro-Jastvo ispravno odnositi prema svojem organizmu, dozvoliti mu da dobije ispravnu hranu, ispravnu svjetlost i ispravnu toplinu i tako dalje, naravno ovisit će o razumijevanju i znanju koje makro-Jastvo ima o pravoj kozmičkoj strukturi svojeg organizma. Ako on ne razumije da je njegov organizam carstvo ili univerzum za živa bića i da svi prirodni uslovi, prirodne sile i životni uslovi u ovom univerzumu u potpunosti ovise o volji, kulturnom stupnju i uslovima sudbine svojeg izvora, ovaj univerzum neće biti ništa više nego mračno područje, čiji je kralj ili izvor u određenoj mjeri najveći progonitelj ili neprijatelj ovog područja. 

Jedan jedini apsolutni lijek: znanje, volja i karakter

Sve bolesti na svijetu nisu samo pitanje bolnica, već su u najvećoj mogućoj mjeri također pitanje uma. Bolesti ili organske tjelesne patnje nikada neće prestati samo putem vanjskih intervencija. Njihov pravi uzrok u svojoj osnovnoj analizi nije nešto vanjsko, već nešto unutarnje. To je pitanje znanja, volje i karaktera. Svaka se bolest može „izliječiti“ samo putem ovog jednog jedinog apsolutnog lijeka: znanja, volje i karaktera. Bez tog lijeka sve ostale medicinske pojave su neodržive. Nije li činjenica da su svugdje bolnice premale? Nema mjesta za sve ljude koji su bolesni, iako je svaka bolnica mali grad za sebe, sa brojnim zgradama, funkcijama i upraviteljima, brojnim profesorima, doktorima, savjetnicima, medicinskim sestrama i portirima i tako dalje. One se neprestano moraju proširivati sa uvijek novim zgradama, a ipak još uvijek postoji duga lista čekanja za pacijente. Ne, bez duhovne znanosti, bez razumijevanja činjenice da ljubav prema bližnjem također vrijedi i za mikro-bića u organizmu, potreba za bolnicama će rasti i rasti i uvijek će biti potrebno sve više bolnica, doktora i medicinskih sestara nego što se to može osigurati.

Kada se pojave prepreke u suradnji između mikro-bića u našem organizmu

S obzirom da u konačnoj analizi nitko ne može izbjeći činjenicu da je organizam skup živih bića koja zahtijevaju naročite uslove kako bi mogla funkcionirati u tom organizmu, razumno je pretpostaviti da ti uslovi moraju biti ostvareni. Ako oni nisu ostvareni, pojavljuju se prepreke u suradnji između tih bića i narušena je cjelovitost čitavog organizma. S obzirom da smo mi izvor tog univerzuma, kralj u tom kraljevstvu sa milionima stanovnika, očigledno je da ne možemo ignorirati ove stanovnike, jer je svaki od njih dio cjeline koja predstavlja naš organizam. U skladu sa time, ako mi redovito uzimamo štetne stimulanse kao što su alkohol, velike količine duhana, morfij ili druge narkotike, mi ćemo stvoriti pustoš u određenim područjima našeg organizma. I s obzirom da u ovom organizmu ne postoji područje, bez obzira koliko ono bilo malo, koje na ovaj ili onaj način ne predstavlja nešto vitalno za našu vlastitu dobrobit, ova dobrobit će naravno biti narušena kada mi u određenoj mjeri uništavamo uvjete postojanja tog područja. Isto također vrijedi i ako jedemo određenu hranu koja je, kada se probavi ili transformira, štetna za naše male stanovnike. Tada će dotično područje u našem organizmu biti oslabljeno i neće moći ostvariti svoju misiju, što za uzvrat dovodi do smanjenja životne funkcije za makro-Jastvo. Činjenica da se te smetnje nazivaju rak, žučni kamenci, bubrežni kamenci, visoki krvni tlak i tako dalje, nije potpuno točan i primjeren opis, već je samo izraz vanjskih posljedica. One bi se zapravo trebale nazivati „nedostatak inteligencije“, „praznovjerje“, „revolucija“, „sabotaža“ ili „Sudnji dan“.   

Kako bi bio zdrav čovjek bi trebao jesti ispravnu hranu i razmišljati sa ljubavlju

Prema tome, sve su bolesti u svojoj najdubljoj analizi bolesti svijesti. One su rezultat neznanja svojeg izvora, koje prevladava u većoj ili manjoj mjeri, i posljedičnog odgovarajućeg nedostatka ljubavi prema bližnjem. Prvi preduvjet da se bude istinski zdrav ili da se živi u organizmu koji nije opterećen bolestima jest naravno razumjeti da smo u našem organizmu u jednakoj mjeri okruženi živim bićima i prirodnim silama kao što smo okruženi živim bićima i prirodnim silama izvan nas i oko nas. Isto kao što počinjemo razumjeti da je neophodno da ovdje sve djeluje kao cjelina, da svatko mora djelovati za svakoga i da sveopći rat stoga mora prestati, također je neophodno da sva mikro-bića počnu djelovati za svako drugo i da i ovdje također mora prestati sveopći rat. No dok u našem okruženju mi baš nemamo puno utjecaja, u našem unutarnjem svijetu ili na području našeg organizma naš utjecaj je presudan. Mi smo ovdje makro-biće. Mi ovdje odlučujemo o prirodnim silama. Mi ovdje možemo odlučiti u kakvim uslovima žive naša mikro-bića, bez obzira gdje se nalaze u tijelu. Ovdje konzumiranjem hrane koja je apsolutno zdrava za organizam i pijenjem odgovarajućih pića, mi možemo čisto fizički stvoriti dobrobit za naša mikro-bića. I razmišljanjem s ljubavlju, imajući razumijevanja i sa opraštajućim stavom prema svakome, i tako da čistimo svoj mentalitet od svakog bijesa, svake zavisti, mržnje, pohlepe, svakog oblika ljutnje i svakog straha od budućnosti, mi ćemo stvarati uistinu zdravi osjećaj dobrobiti za naša mikro-bića, mi ćemo stvarati svjetla mentalna područja na kojima naša mikro-bića mogu biti ispunjena mentalnom energijom i snagom, tako da se mogu osloboditi od svih ograničenja u izvršavanju svoje prirodne misije, u njihovoj suradnji u stvaranju našeg života i dobrobiti.  

Putovanje u bolesnu ljudsku psihu i organizam pomoću kozmičke vidovitosti

Kada se čovjek uputi na putovanje pomoću kozmičke svijesti ili kozmičke vidovitosti u bolesnu psihu i organizam današnjeg čovjeka, možemo vidjeti fizički i mentalni mikro-svijet koji se sastoji od beživotnih, fosiliziranih, pustinjskih područja, zapravo od potpuno hladnih i beživotnih mjesečevih krajolika. Možemo vidjeti područja koja su prije predstavljala prekrasne plodne krajolike, koji su cvjetali životom. Svi su bili zauzeti radom i svatko je služio svakome. No tada se dogodila katastrofa. Počeli su nestajati neophodni vanjski uslovi. Počela se događati strašna prirodna katastrofa i bića su počela odumirati. Na grubom terenu uništenom katastrofom počela su se inkarnirati niža, gruba, robusna, primitivna bića. No i za ta bića životni su uslovi postali nepovoljni i na kraju se na tim područjima više nisu inkarnirala živa bića, što je na kraju postao mrtvi, hladni, kameniti krajolik. Zdrava priroda koja je bila ispunjena životinjama, krvlju i mesom, postala je pusta, cementirana, kamenita pustinja, što je sve rezultat neprirodnog načina života makro-Jastva. U bolnicama takve bolesti su poznate kao kalcifikacija ili skleroza i manifestiraju se u obliku žučnih kamenaca, kamenaca u mokraćnom mjehuru, bubrežnih kamenaca i tako dalje.

      U drugim organizmima na ovom kozmičkom putovanju mi vidimo prostrana područja na kojima je nekada također bujao bogati kulturni život, sve do onog dana kada su se počeli osjećati prvi simptomi dolazeće katastrofe. Došle su do izražaja ogromne promjene na tom terenu i štetni elementi, koji su počeli stvarati uslove za inkarnaciju životnih oblika koji nisu bili u skladu sa postojanjem i održavanjem organizma. Ti su životni oblici sijali smrt i uništenje za mikro-jedinke vlastitog organizma. Dogodili su se ogromni izgrađujući, kreativni procesi na račun organizma, to jest procesi koji su se temeljili na njegovom uništenju. Na kraju su se normalna mikro-bića preselila i nastala su smrtonosna područja koja su bila nova za organizam. U bolnici se takva smrtonosna područja u organizmu nazivaju tumori, polipi i slično. Ista je priča i sa svim ostalim bolestima koje nastaju u organizmu ili tijelu.

     Ako putujemo u mentalne ili duhovne svjetove istog organizma, mi vidimo gotovo isključivo područja čistilišta. Iza mikro-univerzuma sa fizičkim, smrtonosnim i već mrtvim terenima ne mogu postojati normalna stanja dobrobiti, jer se ovdje doživljavaju ugodna ili neugodna iskustva iz fizičkog svijeta. Zbog toga je ovo prilično gruba i brutalna, sveobuhvatna mentalna zona u kojoj prevladavaju melankolija, tuga, bol i patnja. Sasvim je očigledno da takva područja u psihi bića doprinose uništavanju i preopterećivanju živaca makro-bića i ograničavanju njegove mentalne dobrobiti. Ove struje koje teku kroz živčani sustav iz podsvijesti ili od mentalne aktivnosti tijela doprinose stvaranju takve vrste mentalne depresije koja može dovesti do živčanog sloma.  

Sa ljubavlju prema svemu i svakome prestat će svaka patnja, rat i bolesti kako u vanjskom tako i u unutarnjem svijetu

Dakle, ovo nam pomaže razumjeti kako je blisko makro-Jastvo povezano sa svojim mikro-bićima i kako snažno njegova volja, sklonosti i želje određuju stvaranje uslova za inkarnaciju mikro-bića koja su od životne važnosti u organizmu. Stanovništvo mikro-jedinki organizma točno slijedi mentalnu aktivnost, mentalni stav prema životu, prema užitku, željama i zadovoljavanju želja makro-Jastva. U onoj mjeri u kojoj ste u svojem umu bez ljubavi prema bližnjima u međukozmosu , u toj mjeri biti ćete podložni nasilnim ispadima bijesa, imat ćete sklonost ljutnji i okrivljavanju, kao i sklonost proganjanju i želju za osvetom prema drugima. Zbog toga ćete neprestano biti u sudskim sporovima i svađama sa svojom okolinom, doživjet ćete brojne oblike neugodnosti, doživljavat ćete sebe kao žrtvu i da vas svatko progoni. Živjeti u uvjerenju da ste nevina žrtva ne može biti izraz normalne dobrobiti; to je uzrok svih mentalnih poremećaja koji se za uzvrat prenose na fizički organizam i tu također stvaraju poremećaje. Sve dok se ljubav prema bližnjem, koja predstavlja kozmičku krv i hranu života, ne pojavi u dovoljnoj mjeri u vanjskom i unutarnjem svijetu kulturnog čovjeka, čovjek neće doživjeti bilo koji stupanj trajnog olakšanja. Naprotiv, nedostatak olakšanja u obliku svih bolesti toliko će dominirati, a broj pacijenata će biti tako ogroman da ih neće moći primiti sve bolnice na svijetu, a izgradnja bolnica, bez obzira koliko brza bila izgradnja, može se usporediti sa kretanjem brzinom puža u usporedbi sa razvojem ili rastom potrebe za tim institucijama. Sa razvojem ljubavi prema svemu i svakome prestat će svaka patnja, rat i bolesti kako u vanjskom tako i u unutarnjem svijetu.

 

Ovaj članak je kopija rukopisa predavanja koje je održao Martinus na Martinusovom institutu na nedjelju 1. svibnja 1949.

Originalni naslov i izdanje: Gudesønnenns kongerige 2, danski Kozmos 2014/10.

Preveo: Andrew Brown, 2014

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden (16.05.2015.)

Copyright © Martinus Institut