KOZMIČKA SVIJEST – U BLJESKOVIMA

Jan von Müllen

Davne 1901 – nekoliko godina prije nego što je Martinus počeo pisati – doktor i čuveni psihijatar, Richard Maurice Bucke, objavio je vrlo interesantnu knjigu naslova „Kozmička svijest“, u kojoj on opisuje i pokušava sistematizirati čitavi niz iskustava takozvanih kozmičkih bljeskova poznatih i nepoznatih ljudi – također je istraživao značaj tih bljeskova na tu osobu tijekom vremena.

Ja sam odabrao naslov „Kozmička svijest – u bljeskovima“ djelomično zato jer kozmički bljeskovi, kao što nam je poznato od Martinusa, prethode pravoj kozmičkoj svijesti i manje ili više ukazuju na njeno približavanje, a djelomično zato jer ovaj članak može dati samo nekoliko bljeskova iz obilja materijala koji je Bucke u knjizi „Kozmička svijest“ stavio na raspolaganje današnjim i budućim istraživačima.

Usprkos činjenici da se primjeri koje Buck daje protežu kroz nekoliko tisuća godina, on naglašava nešto važno, naime da se kozmički bljeskovi javljaju sve češće i oni izražavaju evolucijski razvoj od onoga što on naziva „samosvijest“ (koja se temelji na još jednostavnijim oblicima svijesti) prema budućem dobu u kojem će kozmička svijest biti uobičajena.

Ova „samosvijest“, koja predstavlja danas glavni oblik svijesti, također se nekad javljala samo u bljeskovima kod više razvijenih jedinki tog vremena i razlikuje se od čisto osjetilne svijesti po svojoj sposobnosti apstraktnog razmišljanja i stvaranja jezika kao i u osjećaju da se predstavlja odvojeni entitet koji svjesno može razmišljati o svojem vlastitom postojanju ili svojem „postojanju na svijetu“.

Ovdje se može dodati da iako izgleda da samosvijest danas prevladava, ona nije nužno došla do kulminacije ili zasićenja kod svih pojedinaca, što donekle može objasniti razliku koja se često javlja u svijetu psihoterapije između takozvanog samo-razvoja i razvoja Sebstva. Neki su ljudi očigledno vezani za nešto što utječe i snaži njihovu osobnost, dok su drugi više inspirirani, na primjer, molitvom i meditacijom, koji često poprimaju oblik potrage za univerzalnim Jastvom u skladu sa razmišljanjem „Ne moja, već neka bude Tvoja volja“.

Ovdje treba naglasiti da Bucke – u skladu sa Martinusom – vidi kozmičke bljeskove kao prirodni rezultat evolucije, a ne kao nešto što se može izazvati na umjetan način, ali istovremeno on kaže da određena duhovna iskustva mogu imati veliku važnost za čovjekovu životnu radost i svakodnevnu dobrobit.

Osobno vidim kao najbolju ponudu na tržištu ono što se temelji na prirodnom razvoju umjesto na forsiranju, kao neku vrstu samo-pomoći i način osiguravanja malo više energije i pažnje na svakodnevno učenje i vježbanje u „glavnoj školi života“ sa njegovim uvijek prisutnim i izazovnim ispitima.

Zanimljivo je primijetiti da Bucke spominje nekoliko puta novu svijest kao proboj „intuitivnog uma“, koji, za razliku od samo-svijesti, karakterizira briga za cjelinu, umjesto pukog formiranja pojmova i kao jasno kozmičko osjetilo.

Njegovim vlastitim riječima : „Ova svijest otkriva da se svemir ne sastoji od mrtve materije kojom upravljaju nesvjesni, strogi i besmisleni zakoni; ona pokazuje da je svemir potpuno nematerijalan, potpuno duhovan i potpuno živ; ona pokazuje da je smrt potpuni apsurd i da sve i svatko ima vječni život; ona pokazuje da je svemir Bog i da je Bog svemir i da u njemu nikada nije postojalo i nikada neće postojati nikakvo zlo.“

Buckovi kriteriji za autentični kozmički bljesak

Prema Bucku kozmički bljeskovi se gotovo uvijek javljaju oko 30-35 godine, kada je u svakom pogledu čovjek na vrhuncu svojih sposobnosti. Sam Bucke je također doživio kratak, ali krajnje značajan bljesak u toj dobi. Zapravo taj njegov bljesak sadrži sve karakteristike koje on pronalazi u svojoj kategorizaciji bljesaka drugih ljudi, sve od osnivača velikih religija ili stvaratelja nekih od najvećih djela u svjetskoj literaturi do potpuno nepoznatih ljudi njegovog vremena za koje on, zbog diskrecije, koristi samo njihove inicijale.

Vrijedno je usput spomenuti da Martinus u svojoj kratkoj knjižici Meditacija kaže da čovjek može (Martinus nije baš bio načitan) pronaći primjere u svjetskoj literaturi prvih znakova proboja intuicije i da oni najčešće dolaze kada ih čovjek najmanje očekuje. Iz obilja svojih primjera Bucke zaključuje da kandidati za kozmičke bljeskove najčešće su dobroga zdravlja, imaju vrlo razvijeni smisao za moral, toplo srce, hrabrost i dubinu emocionalnih iskustava. On ne govori o tome da ove osobine moraju biti logična posljedica jezgara talenata iz prethodnih života, ali mi se čini, sudeći o knjizi u cjelini, da bi se on po tom pitanju slagao sa Martinusom.

Trebamo se prisjetiti da je Bucke bio znanstveno usmjeren doktor, čiji je cilj bio pružiti sveobuhvatan, empirijski dokaz o mogućnosti rađanja novog oblika svijesti umjesto da naglašava pojmove religijskog karaktera kao što su karma i reinkarnacija (prava zapadnjačka duhovna znanost tada je bila tek u začetku).

Bucke koristi sljedeće točke kao sasvim određene znakove autentičnosti kozmičkih bljeskova :

• Subjektivno iskustvo svjetlosti (često, ali ne uvijek prisutno)

• Rast moralnog standarda

• Intelektualno prosvjetljenje (istovjetno intuitivnim zaključcima)

• Osjećaj besmrtnosti (nestaje strah od smrti)

• Nestaje svijest o vlastitim grijesima (ali raste svijesti o vlastitoj odgovornosti)

• Iskustvo dolazi potpuno iznenada („onima koji to najmanje očekuju“)

• Iskustvo se događa između 30-te i 40-te godine (postoje izuzeci, naročito prema starijoj dobi)

• Promjena u izgledu te osobe, veći šarm koji privlači druge ljude, ponekad iskustvo „preobraženja“ tijekom i neposredno nakon bljeska

Ono što se naglašava kroz čitavu knjigu je da čak jedan jedini kozmički bljesak koji možda traje samo nekoliko sekundi često dovodi do dubokih i doživotnih promjena. Čovjek više nije ista osoba i čak ni velike poteškoće ne mogu ga više u potpunosti izbaciti iz ravnoteže.

Naročito druga točka – rast moralnog standarda – predstavlja nešto što drugi ljudi mogu primijetiti tijekom dugog vremenskog perioda, kao što je određeni moralni standard bio preduvjet da se bilo što doživi.

Ili Martinusovim riječima : „Poniznost je ključ vrata mudrosti“.

Možda se to može izraziti i na ovaj način : da se svojom vlastitom energijom i upornim vježbanjem čovjek može dovesti do određene razine koja omogućuje početak djelovanja intuicije, ali prosvjetljenje je skok u nešto novo i nepoznato i doživljava se kao neki oblik milosti.

Walt Whitman kao predstavnik nove vrste ljudskog bića

Buckovo je gledište da nema nikoga za koga se može reći da je inkarnacija gornjih točaka više od njegovog dugogodišnjeg prijatelja, pjesnika Walta Whitmana (1819-1892). Bucke čak ide tako daleko da kaže da je Whitman većinu svojeg života u velikoj mjeri imao trajnu kozmičku svijest (iako ne u Martinusovom smislu, sa intuicijom pod punom kontrolom svoje volje). Tim više, ona ga postavlja na više mjesto od divova kao što su Buda i Sv. Pavle, koji također imaju istaknuto mjesto u knjizi, ali koji su prema Buckeu bili krivi za regresije na nekim područjima. Bucke vidi kao jednu od Whitmanovih stvarnih zasluga da u svojem životu i svojoj poeziji on neprestano vidi čovjeka kao cjelinu, drugim riječima, on ne zaboravlja , u svojem entuzijazmu prema novom kozmičkom impulsu, druge slojeve, kao što je prije spomenuta „samosvijest“, koja po Buckeu ne treba biti promijenjena nego umjesto toga integrirana.

Iako se u nekim duhovnim krugovima na intelekt gleda s visoka, potrebno je reći da je on neophodan, iako nedovoljan preduvjet za modernog, znanstveno usmjerenog duhovnog istraživača. Ili kako se kaže u staroj poslovici on je „dobar sluga, ali loš gospodar“.

Istovremeno je kroz stoljeća bila loša ideja potiskivati seksualni aspekt ljudskog bića, što se, kao što nam je poznato, događalo naročito u ranom kršćanstvu , ali i u brojnim zapadnim kao i istočnim samostanskim tradicijama.

Whitmanove pjesme, naročito njegove „Vlati trave“, koju je on objavio i revidirao osam puta, imaju za uzvrat istinski sveobuhvatan prizvuk i izražavaju duboki osjećaj zanosa prema svemu što postoji. Strast prema životu, drugarstvo i istaknuti osjećaj slobode ključni su pojmovi u njegovim djelima.

Martinus bi također mogao reći da na evolucijskom putu nije stvar u tome da se izbrišu ili uklone neki aspekti ljudskog bića, već prije da se prošire granice „malog jastva“ kroz sve veći uvid i razumijevanje, tako da ono dobije kozmički status.

Na kraju, u vezi sa Whitmanom, želio bih reći da namjerno nisam izabrao niti jednu od njegovih pjesama, jer se njihova snaga sastoji u tolikoj mjeri u kaleidoskopskoj cjelovitosti i kozmičkom osjećaju jedinstva, u što se može uvjeriti svaki čitatelj. Zapravo izvadci mogu zvučati prozaično i u brojnim slučajevima mogu zvučati kao proza isjeckana da liči na stihove, što ne bi bilo pravedno prema životvornoj struju koja protječe kroz cjelinu.

Vrijedno je spomenuti da su knjige koje je Whitman objavio prije svojeg prvog kozmičkog bljeska bile smatrane od strane stručnjaka potpuno bezvrijednima, dok mnogobrojni ljudi vide „Vlati trave“ kao važan doprinos svjetskoj literaturi.

Kozmička iskustva nepoznate žene

Kao što smo već spomenuli, knjiga „Kozmička svijest“ sadrži opise iskustava kozmičkih bljeskova poznatih kao i nepoznatih ljudi.

Među poznatima su : Dante, William Blake, Spinoza, Swedenborg, Jacob Böme i Francis Bacon.

Bucke smatra Francisa Bacona pravim piscem Shakespeareovih djela, što on pokušava dokazati kroz blisku vezu između stila pisanja kao i sadržaja Bacona kao filozofa i Bacona kao pjesnika. Da nije tako da sam već vjerovao u ovu teoriju koja je već bila iznesena od strane drugih ljudi, lako bi me uvjerili Buckeovi pronicljivi argumenti – to bi uistinu bilo zanimljivo !

Teško je izabrati kome bi se najdublje posvetio u ovom kratkom članku, ali nakon što sam pročitao knjigu nekoliko puta, postalo mi je jasno da „slučaj C.M.C.“ – mlade, nepoznate žene, Buckeove suvremenice – sadrži izuzetnu snagu inspiracije, za koju se nadam da može doći do izražaja iz sljedećih citata iz njenog vlastitog izvještaja. Nakon kratkog opisa njenog potpuno običnog života i sve intenzivnijeg traženja „nečeg višeg“ (uključujući i čitanje Whitmanovih „Vlati trave“) ona nastavlja : „Došla sam do spoznaje da je moja potreba bila veća nego što sam mislila (…)

Ne znam što je to bilo, osim da je to bila žudnja – za slobodom, za većim životom – za dubljom ljubavlju. Izgledalo je da ne postoji odgovor od strane prirode na tu beskrajnu potrebu. (…)

I tada sam rekla : Sila u čijoj se ruci nalazim može činiti sa mnom što god želi !

Nekoliko dana nakon te odluke došla sam do točke potpune predaje. U međuvremenu, svakim unutrašnjim osjetilom tražila sam onaj princip, što god to bilo, koji će me držati kada se pustim. Na kraju oslabljena, sa neobičnom, rastućom snagom u svojoj slabosti, ja sam se prepustila ! Kratko vrijeme nakon toga, na moje iznenađenje, počela sam osjećati fizičku ugodu, osjećala sam odmor, kao da je bila uklonjena neka tenzija ili napetost.

Nikada prije nisam imala takav osjećaj savršenog zdravlja. Čudila sam se tome. A kako je sjajan i prekrasan bio dan ! Pogledala sam nebo, brda i rijeku, začuđena kako nikada prije nisam shvatila kako je božanstveno lijep svijet ! Osjećaj lakoće i širenja nastavio se povećavati. Svjetlost i boje su blistali, izgledalo je kao da atmosfera treperi i vibrira oko mene i u meni. Po svuda su bili savršeni odmor, mir i radost i, čudnije od svega, došao mi je osjećaj neke mirne, magnetske prisutnosti – veličanstvene i sveobuhvatne. (…)

Velika istina da je život duhovna evolucija, da je ovaj život samo prolazna faza u napretku duše, provalila je u moju zadivljujuću viziju sa neopisivom snagom. (…)

Dobrodošla su stoljeća i eoni patnje ako nas dovode do ovoga ! Još uvijek se sjaj povećavao. (…)

Osjećala sam da odlazim, da se gubim. (…)

Sada je došlo vrijeme ushićenja, koje je bilo toliko intenzivno da je svemir mirovao. (…)

Jedini u čitavom beskrajnom svemiru ! Sveljubeće, Savršeno biće ! (…)

A sa ushićenjem došao je i uvid (…)

Vidjela sam u intenzivnoj unutarnjoj viziji atome i molekule od kojih se sastoji svemir – nisam znala da li su oni materijalni ili duhovni – koji se međusobno premještaju, kao da se kozmos (u svojem neprestanom, vječnom životu) kreće od reda ka redu. Koju sam radost osjetila kada sam vidjela da nema prekida u tom lancu ! (…)

Svjetovi, sustavi, sve se sjedinilo u jednu harmoničnu cjelinu. Univerzalni život, koji je istovjetan univerzalnoj ljubavi ! (…)

Ne mogu reći koliko je dugo vizija trajala. U jutro sam se probudila sa laganom glavoboljom, ali sa duhovnim osjećajem koji je bio toliko snažan da je ono što nazivamo stvarnim, materijalnim stvarima koje nas okružuju, izgledalo sjenovito i nestvarno. (…)

Ideal je sada postao stvaran, stara stvarnost prestala je biti stvarnošću. (…)

Svaka težnja srca bila je zadovoljena, na svako je pitanje bilo odgovoreno. Beskrajno sam voljela i bila sam beskrajno voljena ! (…)

Izgledalo je kao da beskrajna ljubav i nježnost cure odozgo na mene poput svetog ulja i iscjeljuju sve moje ozljede i modrice. Kako su sada izgledali budalasto i djetinjasto razdražljivost i nezadovoljstvo. (…)

Naučila sam veliku lekciju, da je patnja cijena koja se mora platiti za sve što je vrijedno imati; da smo na neki misteriozan način mi njome u velikoj mjeri pročišćeni i profinjeni, tako da postajemo prijemčivi za više i suptilnije utjecaje prirode. (…)

Taj slatki, vječni osmjeh na licu prirode. (…)

Takav radosni mir i slatka bezbrižnost – koji nam govore, sa najnježnijom ljubavlju : Sve je dobro, uvijek je bilo i uvijek će biti. (…)

Ono što tražimo sa strastvenom žudnjom, ovdje i tamo, gore i vani, na kraju nalazimo u nama samima. (…)

To je prevladavajući mir same prirode, koji 'nadilazi svako razumijevanje'.“

Knjiga „Kozmička svijest“ doista predstavlja duhovni klasik koji nije izašao iz mode i koja u svojih 400 strana sadrži dovoljno materijala – i svjetlosti – za brojne zimske večeri.

Kao zaključak, samo ću spomenuti da je knjiga, koja je nastala na početku dvadesetog stoljeća, bila ponovno izdana nekoliko puta i još uvijek se danas izdaje.

Preveo sa danskog na engleski : Andrew Brown

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (17.09.2012.)